S novom se vladajućom opcijom ponovno počelo šuškati o zabrani abortusa, pa smo odlučili istražiti kako funkcionira aktualni zakon.
Iako je sada abortus legalan i smiju ga vršiti samo bolnice, zbog priziva savjesti neki liječnici to odbijaju, pa svjesno kršeći zakon, savjetuju pocijenitce da zahvat obave u privatnim klinikama. Na takav ilegalan čin bila je primorana i naša sugovornica 37-godišnja Anita
Prije četiri godine 37-ogodišnja Anita donijela je jednu od najtežih odluka u životu.
“Kontracepcija koju smo koristili tada je zakazala, a mi nismo željeli više djece od dvoje koliko smo tada imali. Iz razno raznih razloga i odlučili smo se na pobačaj”, prepričala je Anita.
Nakon pregleda kod ginekologa u domu zdravlja otišla je kod drugog ginekologa u državnu bolnicu, jedino mjesto gdje su pobačaji zakonom dozvoljeni.
“I onda je on meni rekao da on pobačaje ne radi, ali me može uputiti svom kolegi koji ima privatnu praksu i koji ih radi. On je meni to odmah objasnio da se to ne radi, da to nije zakonom dozvoljeno, ali ako se ja slažem, da ja to mogu kod njega napraviti”, nastavlja svoju priču Anita.
Anita je, prema statistici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo jedna od nešto više od 8.000 žena koje su napravile abortus u 2012. godini. Od 90. do danas broj prijavljenih abortusa smanjio se za čak četiri puta.
“Nismo baš sigurni da su ljudi svjesnošću, svojom planiranjem obitelji, korištenjem kontracepcije u stvari na neki način uznapredovali. Imamo, na neki način, prekida trudnoće sve manje nego prije. Imamo dojam podregistracija”, tvrdi specijalist javnog zdravstva Tomislav Benjak.
Liječnici imaju zakonsku obvezu prijaviti svaki prekid trudnoće, a podregistracija, pojednostavljeno rečeno, znači da ga ne prijavljuju. Realno, abortusa je mnogo više, jer kada primjerice, u internetsku tražilicu Google ukucate jednu prilično općenitu riječ – koliko – treća po redu ponuda jest – koliko košta abortus! Slučajevi poput Anitinog završavaju u nekim potpuno drugim statistikama.
“Službeno sam ja došla na pregled s jakim krvarenjem, doktor me je ultarozvučno pregledao i primjetio da je započeo pobačaj”, ističe Anita.
Tako je Anita zavedena u knjige iako ta priča nema veze s istinom. Ginekolog iz državne ustanove, pozvao se na priziv savjesti i nije želio obaviti pobačaj.
“Imamo prizivača savjesti koji kaže za vrijeme službenog radnog vremena u bolnici: ‘Ne, ja to ne radim, ja se prizivam na svoju savjest, ona mi to brani’. Ali ti isti liječnici ili liječnice to rade u popodnevnim ili večernjim satima u privatnim praksama i računaju to sa puno većim iznosima”, objašnjava Neva Tölle, predsjednica Autonomne ženske kuće.
Ginekolog prema zakonu može biti u prizivu savjesti, ali bolnica mora osigurati tim koji će postupak na zahtjev pacijentice obaviti. U bolnici Sveti Duh svi su ginekolozi u prizivu savjesti. Na naš upit ravnatelj bolnice odgovorio je te dopisom: “Svi liječnici ginekolozi su i dalje u prizivu savjesti. Bolnica moguće slučajeve usmjerava sukladno ugovoru sklopljenom sa suradnom ustanovom”.
Drugim riječima, pacijentice se preusmjeravaju u drugu bolnicu. Nedavno je pokrenuta i Inicijativa za reguliranje prava na priziv savjesti. Doktorica Jasenka Grujić jedna je od pokretačica.
“Interes pacijenta bi liječniku morao biti na prvom mjestu bez obzira na vlastiti religijski stav”, naglašava ginekologinja Jasenka Grujić.
Zato se dobar dio pacijentica odlučuje za ilegalu u privatnim klinikama.
“Nijednu ženu nismo uspjeli dobiti da tuži bolnicu ili ginekologa koji je odbio zahvat na njezin zahtjev. Ponudili smo mogućnost da ćemo za nju voditi postupak na sudu ukoliko se odluči tužiti i da ćemo snositi sve materijalne troškove”, poziva Neva Tölle.
No, nakon što riješe svoj problem, žene se na njega ne žele više vraćati. Anita i danas misli da je donijela ispravnu odluku.
“Možda će to nekome zvučati sebično, ali ja mislim da bi to bilo sebično prema moje dvije djece i u kranjoj liniji i prema treće djetetu. Jer ne bi mu mogla priušiti sve što ono zaslužuje”, priznaje Anita.
Anitina priča je klasičan primjer zanemarivanja zakona kod izvođenja pobačaja. Kada bi se zakonom zabranio, o čemu se sve češće priča, pobačaj bi nerijetko izvodile nestručne ruke, a povećala bi se i smrtnost, tvrdi ginekologinja Grujić.
“Nijedna država i nijedna vlast i nijedna policija neće nikada moći ući u trag svim ilegalnim pobačajima. Upravo je zato jako važno da pobačaj bude dostupan da država ima uvid u tu problematiku”, naglašava ginekologinja Grujić.
Međutim, točnu statistiku u ovih smo 20 i nešto godina potpuno izgubili nepoštivanjem zakona i tom famoznom podregistracijom. Pitamo se zašto. Jer dok je seksualnih odnosa, bit će i pobačaja. Stvar je u tome što ih samo bolnički liječnici mogu i trebaju držati pod kontrolom.
Edita Misirić