Veliki dio društva i dalje prihvaća mjere ograničavanja slobode, ali je prepirka oko opravdanosti istih sve glasnija
VIDEO DANA
Globalna ekonomska kriza izazvana pandemijom koronavirusa postavila je nužnost uvođenja restrikcija i preventivnih mjera kako bi se suzbilo širenje zaraze. Iako su ljudi uvidjeli ozbiljnost situacije i povukli se u svoje domove, ubrzo je započela rasprava o ekonomskoj krizi kao neizbježnoj posljedici obustave proizvodnje, trgovanja i putovanja među državama.
Što duže traju mjere za suzbijanje pandemije, to je glasnija prepirka oko toga koliko su one opravdane.
Deutsche Welle je stoga, kao i mnogi drugi, postavilo pitanje: Žrtvuje li država naše slobode?
Neki su se političari već izjasnili da su protiv preuranjenih rasprava o ukidanju ili popuštanju socijalnih mjera, kao bavarski premijer Markus Soder, ali i onih koji, kao bivši predsjednik Saveznog ustavnog suda Hans-Jurgen Papier, smatraju da postoji prijetnja od „erozije pravne države” ako “ekstremni zahvati u slobodu svih” još duže potraju. On ističe da politika i uprava uvijek iznova moraju preispitivati jesu li moguće blaže mjere.
Veliki dio društva i dalje prihvaća mjere ograničavanja slobode, što pokazuju empatične reakcije i solidarno ponašanje.
“No sva ograničenja temeljnih prava moraju imati jasan rok valjanosti”, kaže Selmin Caliskan, direktorica za institucionalne odnose u berlinskom uredu zaklade Otvoreno društvo. Zaklada je to koju je osnovao George Soroš.
Njemačka kao uzor u svladavanju krize?
Svi su u strahu od kolapsa gospodarstva, pa se u mnogim državama govori o pakteima mjera za spašavanje i velikim akcijama za gospodarstvo i poduzetnike, ali Caliskan se pita “gdje su mjere za spašavanje sektora civilnog društva”.
Prema njezinim podacima, u tom sektoru je zaposleno četiri milijuna ljudi, a oko 600.000 ih radi na dobrovoljnoj bazi, i on hitno treba pomoć.
Politologa Alexandera Cariusa ne čudi da su oni koji rade u lošim uvjetima upravo u kriznim vremenima važni za sustav. Prema njemu neke profesije nikada nisu bile dovoljno cijenjene, kao primjerice rad blagajnica i njegovateljica, a njihove su plaće i uvjeti rada i prije krize bili “nesocijalni i loši”.
Carius ne vjeruje u povratak Njemačke iz kriznog modusa u normalnost kakva je postojala prije.
“Mi ćemo morati ponovno definirati što je u stvari normalno. Povratak u normalnost ne znači povratak onome što u stvari ne funkcionira. Imamo jaz koji se sve više širi, između dobrostojećih i siromašnijih domaćinstava, koja imaju ogromne probleme u preživljavanju. Pitanje solidarnosti u njemačkom društvu bilo je postavljeno već i prije krize”, pojašnjava Carius.
S ovim mišljenjem se slaže i Caliskan koja smatra da se isti napori u prevladavanju krize koronavirusa trebaju uložiti u ophođenju sa klimatskom krizom i socijalno najugroženijima.
“Ljudi većinom nakon neke krize najradije žele što brži povratak u normalnost. Ja ne znam da li to želim! Ova se kriza ne smije prelomiti preko leđa najslabijih”, upozorava Caliskan.
Ipak, nisu sva predviđanja crna. Postoji i šansa da će svijet nakon krize koronavirusa zaista promijeniti neke načine društvenog djelovanja.
“Solidarniji, pravedniji, obzirniji prema klimi i prirodi, otporniji na eksterne šokove, bilo uzrokovane klimom, pandemijom, masivnim gospodarskim padom ili implozijom financijskog sustava”, rekao je Carius i dodao da “upravo krizna vremena dozvoljavaju promjenu smjera”.
No ni takav scenarij ne treba shvatiti olako jer put društvene transformacije sigurno neće biti bez sukoba.
“Predstoje nam masivne borbe za raspodjelu, preraspodjelu imovine i prihoda, kako globalno tako i nacionalno”, izjavio je Carius, a prenosi Deutsche Welle.
Vijesti.hr