Kada bi se dogodio uragan kategorije 6, stvari bi izgledale puno gore, a sve više meteorologa se slaže da je njihovo pojavljivanje sve izglednije
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
Uragani ili tropske oluje kategorije 6 zasada još ne postoje. Prema Saffir-Simpsonovoj ljestvici, najviši stupanj snage uragana ili tropske oluje koja može uništiti cijele gradove, poput New Yorka, je oluja kategorije 5. Ni znanstvenici, a ni meteorolozi nisu zamišljali da će biti potrebe za uvođenje kategorije 6, s vjetrovima koji pušu brzinom većom od 320 kilometara na sat i mogu pomesti sve pred sobom.
Atmosferom trenutno cirkulira 5-8 posto više vodene pare nego što je to bio slučaj prije, a to u kombinaciji s višim temperaturama tjera vodu iz dubine oceana do mjesta gdje se oluje uglavnom formiraju.
Zbog toga je stvoren potencijal za superuragane za koje nismo pripremljeni. Kombinacija toplijih oceana i više vlage u Zemljinoj atmosferi, kao i dugotrajna razdoblja sušnih i vlažnih uvjeta u nekim regijama svijeta može stvoriti oluje koje karakteristikama nalikuju superuraganu.
Stvaranje superuragana je pitanje vremena
Danas postoje vremenski sustavi koji bi, kada bi superuragan postojala, spadali u kategoriju 6, a oni su dosada pogađali Aziju te su tamo poznati kao tajfuni. Sve je izglednije da bi superuragani mogle doći i do Amerike, a to je samo pitanje vremena, piše The Guardian koji je objavio ulomak iz nove knjige Jeffa Nesbita koja se bavi ovom tematikom.
Ugledni američki meteorolog Jeff Masters počeo je javno govoriti o mogućnosti uvođenja kategorije 6 za neki uragan te je time pokrenuo debatu među kolegama. “Uragan ‘crni labud’ je toliko ekstremna oluja koju nitko nije mogao očekivati, a pogodila je Male Antile u listopadu 1780. Tada su ga nazvali Veliki uragan 1780., a niti jedan uragan do tada nije premašio njegovu snagu, a pritom je poginulo 22.000 ljudi”, piše Masters te dodaje kako je vjetar tijekom uragana bio toliko jak da je skidao koru s drveća. Navodi kako se tako nešto može očekivato samo od tornada u kojem vjetar puše brzinom većom od 300 kilometara na sat.
Predviđanje ekstremnih uragana
Masters smatra da takav uragan ne samo da je moguć, već bi se mogao dogoditi i više puta. Masters piše kako bi se još ekstremniji uragani mogli dogoditi u toplim klimatskim područjima te da bi ih s današnjim znanjem i povijesnim podacima mogli predvidjeti.
Svoje predviđanje temelji na istraživanju dvojice najuspješnijih istraživača uragana u povijesti, Kerryja Emanuela s MIT-a i Ninga Lina sa sveučilišta Princeton. Oni su 2015. objavili rad o uraganima koji je govorio o šest različitih klimatskih modela širom svijeta kojiima rutinski upravljaju superračunala.
“Crni labud” je metafora za iznenadni događaj s velikim posljedicama, a neke od njih se mogu predvidjeti pa se onda to može nazvati “sivim labudom”. Za razliku od nepredvidivih “crnih labudova”, s kojima se moguće nositi samo jako brzom reakcijom, “sivi labud” se može bolje predvidjeti, pa se za njega moguće i sustavno pripremiti.
Kritično područje Perzijskog zaljeva
Prema tim istraživanjima, takvi uragani se mogu vjerojatno pojaviti, a razorni uragan bi sigurno mogao pogoditi područje Perzijskog zaljeva, gdje se tropski cikloni nikad u povijesti nisu pojavljivali, a velike prijetnje stvorile bi se u Cairnsu u Australiji te u Tampi na Floridi.
U slučaju takvog uragana, vlasti vjerojatno ne bi znale kako se s time nositi, a pojedini američki gradovi u svojim planovima za slučaj katastrofe predviđaju da bi uragan kategorije 5 mogao prouzročiti 2.000 smrtnih slučajeva i materijalnu štetu od 250 milijardi dolara. Kada bi se dogodio uragan kategorije 6, stvari bi mogle izgledati puno gore, a sve više meteorologa sada se slaže da je njihovo pojavljivanje sve izglednije, piše The Guardian.
Vijesti.hr