Tema slobodne nedjelje za trgovce na tapeti je pred gotovo svake izbore, a uglavnom ju pokreće HDZ.
Pred izbore su svima puna usta “svetosti” nedjelje, međutim u realnosti su stvari ipak malo drugačije – osim odlazaka na misu u pravom životu se mora ispunjavati druge obaveze poput odlaska u banku, u općinu, liječniku, na roditeljski sastanak itd.
Tada slobodan dan preko tjedna znači više nego slobodan dan nedjeljom. Slobodna Dalmacija razgovarala je s prodavačicama koje rade u splitskim trgovinama, jedna od njih zaposlena je u trgovačkom centru. One na problem radne nedjelje ne gledaju baš kritično, što su i argumentirale.
Premda je katolkinja, Dalmatinka priču o neradnoj nedjelji drži precijenjenom. Prije rada u trgovini ova je žena brinula o obitelji, stoki i poljoprivrednim radovima na imanju. Kaže da joj rad u trgovini dođe kao plaćeni godišnji odmor, prenosi Net.hr
”Lipo je imat slobodnu nedilju, ali mene spasi kad iman i priko tjedna slobodan dan jer onda ne moran pisat dan godišnjeg za otić, na primjer, na pregled u bolnicu zbog kronične autoimune bolesti zglobova s kojon cili život kuburin. Moja je životna situacija takva da su mi dica već poodrasla pa im nije potrebna mama ka prije, a u fazi san razvoda od muža i potriba mi je za svakom kunom.
Ako radin nediljom, na plaći to lipo osjetin, za dvi radne nedilje misečno ja platin struju; to nije za podcijenit. Ako iman slobodnu nedilju, drago mi je ako se potrefi pričest ili krizma nekome od rodbine, ali s druge strane onda mogu prikrižit slobodan dan unutar sedmice, a puno puta bi mi dobro doša”, govori trgovkinja za Slobodnu Dalmaciju.
Prodavačica kaže da je svojim poslodavcima zadovoljna i da ima stalni ugovor te da joj je omogućeno napredovanje. Dalmatinka veli da joj se neradna nedjelja baš i ne uklapa u planove u osamostaljivanju od supruga jer je o njemu prije financijski ovisila.
“Primijetila san da puno ljudi voli doći nediljon u dućan ka na neki izlazak. Čak i ako idu na izlet, prvo svrate u dućan kupit materijal za sendviče i sok; realno govoreći, nisu svi vjernici da nediljon idu striktno na misu, ali svi moraju jesti”, govori žena.
Prodavačica (50) zaposlena kod “Nijemaca” kaže da priče o misi, izletu u prirodu i nedjeljnom ručku stoje, ali prema njenom mišljenju bilo bi idealno da se ne radi nedjeljom i tijekom još jednog dana u tjednu.
“Dakle, ako imamo samo jedan dan u tjednu slobodan, meni osobno više odgovara da ne bude uvijek nedjelja jer, konkretno, ima dana kad moram ići na ultrazvuk štitnjače, a to sigurno ne mogu obaviti u nedjelju. Dakle, treba ti slobodan dan za pregled. Ili ‘obični’ roditeljski sastanak; i za to mi treba slobodan dan, jer i to je događaj važan za moju obitelj, a ne samo misa.
No, stvarni je život nešto drugo, pogotovo za nas razvedene majke; mi smo često djeci i otac i majka. Čini mi se da se u Hrvatskoj inače kroje i predlažu zakoni koji idu u prilog samo konvencionalnim katoličkim obiteljima… i poslodavcima”, govori prodavačica za Slobodnu Dalmaciju.
Trgovkinja kaže da nju puno više frustrira svakodnevno radno vrijeme, što unutar trgovačkih lanaca znači do 21 ili 22 sata tijekom ljetnih mjeseci i turističke sezone. Smatra da je tih sat do dva prije kraja radnog vremena ubitačno te ujedno ekonomski neopravdano.
“Naknada za rad nedjeljom viša je po ugovoru za 35 posto, ali taj mi iznos ne znači previše; dragocjeniji mi je ponekad onaj slobodan dan u tjednu za obaviti neke stvari. Ponavljam, dva slobodna dana – nedjelja i još jedan po dogovoru – bila bi najhumanija opcija”, kaže prodavačica zaposlena u njemačkoj firmi u sklopu trgovačkog centra.