U siječnju je godišnja stopa inflacije bila minus 0,3 posto, što znači da smo imali deflaciju, sada iznosi 2,1 posto i nitko nije ni trepnuo“
Godišnja stopa inflacije se prema podacima Državnog zavoda za statistiku u travnju povećala na 2,1 posto, što je najviša razina od kolovoza 2018., a rast je prvenstveno potpomognut snažnim rastom cijena unutar kategorije prijevoza, točnije 25,1 posto većim cijenama maziva i goriva, piše Net.hr
Teže pogodađa Hrvatsku
Neven Vidaković, docent na Ekonomskom fakultetu u Mariboru i profesor u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžment smatra da će rast inflacije dovesti do podizanja kamata, koje se sada vrte oko nule. Rast cijena, kako je istaknuo u intervjuu za Novi List, Hrvatsku će pogoditi više nego ostale zemlje, što može smanjiti konkurentnost njezine ekonomije te naškoditi izvozu i turizmu.
Najavljivao je inflaciju i prije godinu dana, no sada, nakon što je inflacija u SAD-u prešla 4 posto, strahuje od još mračnijeg scenarija. „Danas je moguće očekivati i inflaciju od 6 do 8 posto do kraja godine. Nadam se da do toga neće doći i da će centralne banke početi raditi svoj posao“, kaže.
Dodaje kako američki FED za sada ne reagira jer se nada da će se burze same ispuhati, a Europu značajniji rast tek čeka.
Ističe kako inflaciju u SAD-u pokrenula prvenstveno „šarlatanska i neodrživa teorija“, prema kojoj „deficiti i potrošnja država kao i količina novca nevažni su za inflaciju, tako da imamo stav da država može trošiti koliko hoće, štampati novca koliko hoće i da neće biti posljedica“, dok je u EU problem što „Europska centralna banka (ECB) jednostavno mora nastaviti financirati prezadužene države. U EU-u nema puno teorije, postoji samo nada da će doći do ekonomskoga rasta“.
Hrvatska se ni ne može obraniti
Hrvatska pak, ističem nema ni instrumente da išta napravi,
„Kod nas Hrvatska narodna banka nikada nije ni provodila monetarnu politiku, nego je održavala stabilan tečaj na temelju ograničenoga vjerovanja da je tečaj jedini izvor inflacije, što naravno nije. Sada smo suočeni s uvezenom inflacijom i HNB nema instrumenata da stabilizira cijene. U siječnju je godišnja stopa inflacije bila minus 0,3 posto, što znači da smo imali deflaciju, sada iznosi 2,1 posto i nitko nije ni trepnuo“, ističe.
No najgore nas tek čeka.
„Mi smo mala otvorena ekonomija. To znači da su kod nas amplitude ekonomskih šokova puno veće. To smo već imali 2007. i 2008. godine. Kada je inflacija u EU-u 1,6 posto, kod nas je 2,1 posto. Kada inflacija u EU-u bude 4 posto, kod nas će biti 6 do 8 posto. To znači da će naši proizvodi poskupljivati po značajno većoj stopi od onih u EU. Rezultat toga je gubitak konkurentnosti, što će se osjetiti u svemu, od robnoga izvoza do turizma“, kaže.
Uspoređujući situaciju s mračnom 2008, kada je inflacija skočila zbog visoke cijene nafte, kaže da je ova slična samo po jednom – značajnom rastu cijena roba.
„Druga dva faktora inflacije, monetarna ekspanzija i velika očekivanja o budućoj inflaciji, tada nisu postojala. Sada postoje sva tri faktora i jaka su. Zato moramo imati bolju kontrolu nad monetarnom politikom i što prije zaustaviti monetarnu ekspanziju.“, kaže.
I što je najgore, smatra kako nema previše pomoći.
„Postoje koraci koji se mogu poduzeti kako bi se inflatorni šok ublažio, ali trenutno fokus provoditelja ekonomskih politika nije na tome, tako da neće biti ništa napravljeno. Fokus monetarne politike je na stabilnosti tečaja, a fiskalne na očekivanju novca iz EU-a.“, zaključuje.