Korupcija i namješteni javni natječaji su naše pravilo, a dovode do toga da na natječajima pobjeđuju hrvatske tvrtke, ali ne s hrvatskim proizvodima
“Poštovani evo javljam vam se u vezi očite korupcije u javnoj nabavi”, tako je počeo mail jednog nezadovoljnog pekara upućen našoj redakciji, no on se nije usudio stati pred naše kamere iako je izgubio na natječaju za dječje obroke za ovu školu, a bio je jeftiniji.
Strah ga je da će dobiti stigmu zviždača, što bi, smatra, ugrozilo njegove mogućnosti na idućim natječajima. Ravnatelj ne vidi ništa sporno, tvrdi da je odabrao kruh skuplji 20 lipa, ali kvalitetniji.
Kako se ovdje radilo o takozvanoj bagatelnoj nabavi, do 200.000 kuna, to ima pravo i gubitnici se potom ne mogu žaliti komisiji. Upravo ovakvi odabiri kvalitetnijih, a ne jeftinijih – u budućnosti će biti moguće i za milijunske nabave.
Primjer iz Novog Marofa, itekako je upozorenje, što bi mogao biti prvi veliki problem novog zakona koji omogućuje odabir skupljih. Optužbe za korupciju pljuštat će sa svih strana.
“Tko će sada kontrolirati kada ne bude najniža cijena uvjet, tko će kontrolirati da se ne otvara dodatna mogućnost korupcije? Pazite uvijek naručitelj, a to su tijela javne vlasti je odgovorna za postupak javne nabave, to je prvi filter koji funkcionira”, kaže predsjednik državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave Goran Matešić.
U udruzi poslodavaca i gospodarskoj komori imaju rješenje.
“Ako se u zakon stavi da mora biti ekonomoski najisplativija ponuda smanjit će se mogućnost manipulacije”, poručuje Tajana Kesić iz sektora za industriju HGK.
A to nikako ne znači najjefitnija na papiru – već ona koja je dugoročno toj državnoj instituciji donosi najviše. No, kako točno to odrediti pri odabiru? Strogim nadzorom i edukacijom koja sad izostaje, kaže šef komisije. Bez toga novi zakon, teško će puno promjeniti po pitanju korupcije.
Ivan Skorin