Pretuče ženu, pa dođe na dodjelu europskog novca ženama i ne pada mu na pamet da ode s pozicije načelnika. Pijan vozi, pa lažira nesreću i ostane na poziciji župana. Pa i kada odu u zatvor bez grižnje savjesti naši se političari vraćaju u svoje urede. Da uopće ne spominjemo odgovornost kada se u sektoru koji vode otkriju prevare, krađe, nepotizam…Pa nisu oni znali, nemaju oni ništa s tim, šokirani su, vodi se hajka, to je prestrašno ali iz fotelje ni makac. Različitih primjera je more, a politička i bilo kakva odgovornost čelnih ljudi u našoj zemlji i dalje je na razini misaone imenice. Ostavke koje su zbog toga dali broje se na prste jedne ruke. Zašto i kakva je praksa u ostalim europskim zemljama?
Bilo da tuku žene, pijani izazivaju nesreće, kradu ili namještaju natječaje, hrvatskim političarima jedna stvar je zajednička – nemaju srama. Čak i kad su uhvaćeni s prstima u pekmezu, nema kajanja. Drže se fotelja rukama i nogama.
Reporter Borko Brunović upitao je građane što bi se moralo dogoditi da u Hrvatskoj neki političar da ostavku.
“Mislim da je kod nas to nemoguće”, kaže Vlado iz Zagreba.
Mnogi se s njime slažu.
“Mislim da je to ista stvar kod svih političara danas u Hrvatskoj, a možda čak i u regiji isto. Nemaju srama uopće”, komentira prolaznik Antonio.
“Više me ništa ne može iznenaditi. Mislim da smo već sve vidjeli, ali uvijek može gore? Očigledno”, ističe Slavica iz Zagreba.
Da u Njemačkoj neki političar pred kamerama pretuče ženu, istog trenutka postao bi bivši, rekao je za RTL Direkt hrvatski zastupnik u Bundestagu, Josip Juratović. Isto bi bilo i da se otkrije da je neki ministar za vrijeme mandata aplicirao na mjesto profesora radom koji nalikuje seminaru koji k tome miriše i na plagijat. Pravila se u Njemačkoj znaju.
“Mi koji smo poslanici, načelnici, gradonačelnici, imamo javne funkcije. Mi moramo biti uzor društvu, to je za naše društvo neprihvatljivo. To bi nešto bilo grozno ovdje, mislim da bi pritisak i samih građana bio toliko ogroman”, dodaje Juratović.
U Njemačkoj političari odlaze sami. Christine Lambrecht dala je ostavku zbog lošeg stanja u vojsci, ali i neprimjerene poruke u kojoj je o ratu u Ukrajini ležerno govorila s novogodišnjeg dočeka uz vatromet.
Patrick Graichen morao je otići zbog nepotizma jer je svog kuma, stručnjaka s karijerom, postavio za šefa Državne agencije za energetiku. Anne Spiegel odstupila je nakon što je kao njemačka ministrica obitelji otišla na godišnji odmor odmah nakon razornih poplava u kojima su stradalo 200-tinjak ljudi.
Ljestvica je visoko podignuta i na sjeveru Europe. Švedske ministrice odlazile su jer nisu plaćale TV pretplatu, službenom karticom kupovale su pelene odnosno dadilju plaćala na ruke. Lider norveške stranke Rødt povukao se nakon što je otkriveno da je na aerodromu ukrao par sunčanih naočala.
“Želim reći da mi je nevjerojatno žao i želim se ispričati svima koji su umiješani”, kaže bivši čelnik stranke Rødt, Bjørnar Moxnes.
Norveški ministar otišao jer je nosio služben mobitel na ljetovanje, a britanska državna tajnica odrekla se fotelje zbog supruga koji je na državni račun posudio dva porno-filma.
Za razliku od zapadno-europskih, hrvatski političari imaju puno deblju kožu. Ipak, ima i u Hrvatskoj rijetkih svijetlih primjera. Bivši državni tajnik demografije dao je ostavku uživo kada je njegova nadređena drugi put u godinu dana predstavila istu demografsku mjeru koja nije implementirana ni prvi put.
“Takva odluka je došla, bila je impulzivna, već u Hrvatskoj poznata, ali svakako je bila rezultat višemjesečnog nezadovoljstva i svakako sam osjećao i nekakvu moralnu odgovornost za biti na takvoj funkciji, a da ne možeš stvari promijeniti barem onako kako bi trebale stvari ići”, objašnjava bivši državni tajnik, Marin Strmota.
Razlika u poimanju odgovornosti između Hrvatske i Njemačke je ogromna, no politička kultura i institucije grade se godinama.
“Mislim da ljudi nisu bolji u Njemačkoj nego u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje. Međutim, društvo mora imati razvijenu svijest i jednostavno da takve stvari ne dopušta”, ističe Juratović.
Društvo činimo mi, što znači da smo i sami odgovorni. Ako glasamo za one koji nas kradu ili tuku, poručujemo im da nam to ne smeta. Marin Strmota ima poruku i za političare koji se nađu pred odlukom.
“Teško je poslati poruku ljudima ukoliko su nemoralni, ili nemaju uopće taj osjećaj unutar sebe, ali poruka neka bi možda bila da ima i drugih poslova na svijetu osim politike”, kaže.
Poruka je jasna: možemo i bez vas i vaših plaća koje ionako dolaze s naših računa, prenosi Danas.hr.