“U Švedskoj su svi jednaki, a cijeni se radni moral”, kaže splitski liječnik
Odlazak medicinskog osoblja iz Hrvatske i dalje ne jenjava, a zabrinjava možda još više što oni koji su otišli ne pomošljaju na povratak.
Slobodna Dalmacija razgovarala je s jednim liječnikom iz Dalmacije koji živi i radi u Švedskoj, no želio je ostati anoniman.
“U Švedskoj nikoga nije briga dolazite li iz radničke obitelji i jedne male zemlje ili ste dijete sveučilišnog profesora, ili pak imate kontakt s politikom. Svi su jednaki. U Švedskoj se cijeni radni moral, što znači da se poštuju nečiji rad, trud i zalaganje, nema šanse da će politika ili veza spasiti nekoga ako se nije pokazao kao dobar radnik.
Ovdje nijedan političar ili osoba na određenoj poziciji ne bi stavili svoju karijeru na kocku spašavajući loše navike ili potez druge osobe. Odselio sam se radi dobrih uvjeta za rad, primanja i mogućnosti napredovanja. Uvjeti rada u mom slučaju podrazumijevaju mogućnosti rada u viskospecijaliziranom zdravstvenom sustavu, mogućnosti učenja, izvođenja radioloških pretraga i dobivanje obrade za pacijente unutar razumnog vremena. Radni dan je duži nego u Hrvatskoj i traje od 8 do 16.30, s pauzom za ručak, no mogućnosti napredovanja su neizmjerno veće”, opisao je splitski liječnik navodeći da će se u Hrvatsku vratiti, ali tek kad ode u mirovinu.
“Ovdje se zbilja trudi ići za tim da su svi isti i svi imaju ista prava na školu i zdravstvo, posao, napredovanje, tako da nema potrebe za vezama. Korupcija je izrazito niska i svi su isti i ispred pravosuđa. Nema robovlasničkih ugovora za doktore, kao u Hrvatskoj, a niti razlike u presudama ovisno o sudu i sucu. Nečiji rad tijekom specijalizacije je priznat kao rad i nema šanse da bi se itko usudio napisati ugovor o vraćanju plaća”, kazao je.
Jedna od onih koja je otišla je i fizioterapeutkinja Marijana Lazić, koja radi u Švicarskoj, a kaže da je jako zadovoljna svojim novim radnim mjestom. Naglašava da je u Švicarskoj nepristojno govoriti o plaćama čak i među onima koji su u prijateljskim odnosima.
“Međutim, postoje javni službeni portali koji objavljuju visine primanja svih zanimanja, prema čemu je vidljivo da su primanja fizioterapeuta između 5500 i 8000 franaka bruto (od 36 do 52 tisuća kuna), i to se odnosi na zaposlenike bez vodećih funkcija. Troškovi života u Švicarskoj su jako visoki pa bi iz tog razloga bilo pogrešno gledati samo visinu primanja”, kazala je Marijana Lazić za Slobodnu Dalmaciju. Ona je viši fizioterapeut i trenutačno radi u privatnoj praksi u vlasništvu švicarske kolegice.
Trenutno o povratku u Hrvatsku ne razmišlja pa zaključuje: “Ovdje mi je život daleko jednostavniji, pa čemu onda komplicirati”.
Medicinska sestra Sanja Domazet dugo je radila na Odjelu dječje psihijatrije Kliničkog bolničkog centra Osijek, a nedavno se preselila u München i sada radi u državnoj klinici, na psihijatriji za odrasle.
“Bilo mi je dosta samo životariti, da sebi ne mogu poštenim radom priuštiti godišnji odmor, a ni svojoj kćeri ono najosnovnije. Bilo mi je dosta nepotizma i nepoštovanja radnika. U Hrvatskoj sam imala plaću 6200 kuna, a ovdje imam 2600 eura neto, kao i 450 neoporezivih eura koje dodatno zaradim. Sve skupa oko 22.600 kuna”, rekla je Sanja Domazet dodajući da je bilo teško početi novi život s 47 godina, ali da joj nije žao.
Vijesti.hr
Sanjin Strukić/PIXSELL
VIDEO DANA:
