Došlo je do zavirivanja u novčanik i uspoređivanja ukrajinskih s nekadašnjim hrvatskim izbjeglicama tijekom Domovinskog rata
Želja za dugoročnim iznajmljivanjem stambenog prostora po prihvatljivoj cijeni u Dalmaciji je uoči ljetne sezone praktički nemoguća misija.
Trenutno su “morski” podstanari u srazu, osim s turistima, i netom pristiglim izbjeglicama iz Ukrajine. Jer riječ je o novopridošlim tražiteljima stanova za najam, koji su spremni, doduše kratkoročno, platiti znatno više stanarine od uobičajenih podstanara u drugom po veličini gradu u Hrvatskoj, piše Net.hr.
Stanodavci pak koriste priliku jer tržište je neumoljivo, potražnja daleko veća od ponude.
Oglas u Facebook grupi Tražim/iznajmljujem stan Split koji je objavila Ukrajinka O. G. izazvao je neugodne, pa čak i uvredljive komentare, te potegao pitanja poput onih tko su izbjeglice iz Ukrajine, koje trenutno za privremeni najam traže nekretnine po obali i zašto ne odlaze u druge krajeve Hrvatske ako im već gori pod nogama.
U burnoj hrvatsko-ukrajinskoj polemici došlo je do zavirivanja u novčanik i uspoređivanja ukrajinskih s nekadašnjim hrvatskim izbjeglicama tijekom Domovinskog rata.
“Pozdrav, mi smo iz Ukrajine – jedna odrasla osoba (9 i 15 godina). U potrazi smo za apartmanom u Splitu, Rijeci, Zadru, Puli ili u područjima u njihovoj blizini. Od lipnja do rujna. Voljeli bismo imati pristup internetu. Naš budžet je 600-700 eura mjesečno. Hvala”, dodala je O. G.
Umjesto uobičajeno empatičnih komentara na spomen Ukrajine i očekivanog razumijevanja za njezin trenutni status i ratom joj zahvaćenu domovinu zaredali su se oni iz kojih je iskrila sumnjičavost.
Isključivo gradovi na obali?
“Zašto samo gradovi uz more? Možete naći lijepe apartmane i u Slavoniji, Zagrebu, Karlovcu…?”, bio je jedna od komentara.
Ubrzo se, oštrim komentarom, u raspravu uključila jedna Splićanka: “Cijena koju ste oglasili je previsoka. Sve ukrajinske izbjeglice žele apartman na moru. To postaje velik problem, jer naši ljudi ne mogu pronaći stambeni prostor u vlastitim gradovima zbog vas koji iznajmljujete apartmane na moru i podižete cijene u nebo”.
U zaštitu prozvanih ukrajinskih izbjeglica odmah su se digli domaći: “Iz istog razloga zašto se vi ne maknete iz Splita u Liku ili Slavoniju ili smatrate da ste Bogom dani za razliku od ovih nesretnika koji su morali napustiti svoj dom. Ljudi ne traže milostinju već nude itekako dobar iznos za najam stana. Kakav smo mi bolestan narod i vrlo brzo zaboravljamo da smo slično imali unatrag 30 godina. Ovih rusofila se nakotilo svugdje”.
Zatim je još jedna objava dodatno zahuktala stvar: “odmah me osudite, ali ja kod mene nisam vidjela auto ukrajinskih tablica da nije SUV. Da ne pričamo o parama koje su dobili od države da napuste istu. Ako se zbližite s nekim od njih, mogu vam potvrditi to što govorim. Ovo nisu izbjeglice kao što ste vi bili, nemojte se zavaravati”.
Vozni park
U raspravu su se, na spomen terenaca uključili i Ukrajinci ponajprije zanijekavši kako su, uoči zbjega, dobili bilo kakav novac od vlastite države. I prebacili priču na vozni park, prenosi RTL.
“Kako to mislite? Većina žena s djecom napustila je ratom zahvaćenu zemlju bez automobila. Muškarcima nije bilo dopušteno otići iz zemlje nakon 24. veljače, pa ako su obitelji i imale automobil, a žene ih ne voze, nisu mogle otići automobilom. U slučaju onih, koji su stigli s vozilima nisu uvijek u pitanju terenci. Ljudi u Ukrajini inače imaju veće automobile od onih koje viđamo po Splitu, ali to nema veze s činjenicom jesi li izbjeglica ili ne. Zapravo postoji hrpa razloga zašto su mali automobili popularni u Europi, uključujući propise, uske ulice, probleme s parkiranjem, udaljenosti, način razmišljanja… Istodobno, mnogi Ukrajinci još uvijek koriste veliki automobil, jer im je to u načinu razmišljanja ili su im takva vozila zapravo potrebna za obitelj.
Ako ste i vidjeli nekoga u terencu s ukrajinskim tablicama to ne mora nužno značiti da je riječ o ljudima koji traže apartmane. Svaki slučaj je priča za sebe”, uključio se jedan od ukrajinskih komentatora zaradivši brzopoteznu reakciju kako se ne raspravlja o “kulturi automobila” u Hrvatskoj i Ukrajini nego o “kulturi prihoda”.
U svakom slučaju, priča je otišla predaleko – tko je više ili manje izbjeglica, tko je dobio pomoć od države, tko sebi može priuštiti izbjegličke dane u apartmanima na moru, koja je zemlja siromašnija, a koja bogatija. Referiralo se na životni standard, uspoređivalo gospodarstvo i graditeljstvo. Spominjala se korupcija i ceste…