Prije 3 godine na pješačkom prijelazu ubio je 15 godišnju Magdalenu Šimić. Iako je osuđen – u zatvoru nije – već je javnost zgrozio novim divljanjem automobilom po Pelješkom mostu
“Kad dođem kući, sad je u školi i sad će ona doći. I onda dođe mrak i onda počne bol u stomaku, a nje nema, nema pa nema”, tako za RTL-ovu Potragu govori Sandra Šimić iz Orebića.
Njena kćer Magdalena je imala 15 godina. Bila je vrijedna i skromna curica, pravi anđeo, govori neutješna majka. Voljela je umjetnost, imala velike planove, no na prijelazu tik do kuće, budućnost joj je oduzeo maloljetnik na motoru. Vozio je 117 kilometara na mjestu gdje je dozvoljeno 50.
“Smatram da to nije slučajnost nego da je to pravo ubojstvo. Ubio je moje dijete”, smatra Sandra.
Za nagradu dobio BMW
I dobio je gotovo 4 godine zatvora. Nakon žalbe kazna je smanjena na tri godine, no mladić zatvor do danas nije vidio iako je od nesreće prošlo više od 3 godine.
“Iskreno rečeno maloljetnički postupak ne smije, ne smije trajati tako dugo. Ponavljam u onom dijelu da čim prije obuhvatimo njegovo loše ponašanje, dobit ćemo i bolje rezultate”, kazala je Lana Peto Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda i predsjednica Udruge sudaca za mladež.
A oni su izostali. U međuvremenu postao je punoljetan, položio vozački i za nagradu od roditelja dobio BMW pa se, dok čeka zatvor, divljački provozao i Pelješkim mostom. Snimka je, nakon objave na društvenim mrežama, zgrozila javnost.
“Baš kao da se poigrava s cijelim sustavom, kao meni nitko ne može ništa. Ne pokazuje nikakvo kajanje, nije mu došlo, savjest mu ne radi. I dalje divlja i dalje se ponaša kao mali Bog”, smatra Sandra.
Prometni recidivist za opasnu vožnju po zaustavnom traku dobio je prekršajnu prijavu i kaznu od svega 2700 kuna. Policija ga je mogla kazneno prijaviti i za obijesnu vožnju, no to nije učinila.
“Sama obijest bi se opet mogla dokazati time što je očito se radi o vozaču koji je više puta uhvaćen u prometnim prekršajima tako da ne možemo ovdje govoriti o nečemu što je nehaj ili nešto drugo, mislim da je obijest sama po sebi jasna iz toga”, kazao je Marko Ševrović, predstojnik Zavoda za prometno planiranje Fakulteta prometnih znanosti.
‘Obijest je teško dokazati’
Odluka policije Ševrovića pretjerano ne iznenađuje. Zakon i sudska praksa su takvi da je obijest teško dokazati čak i kad je očita.
“Ono što vidimo iz prakse jednostavno da policija nekad vrlo često pribjegava ipak po prekršajnom zakonu iz razloga što se takve kazne vrlo često izriču i u principu vozači budu kažnjeni, a u slučaju kad ih prijave po kaznenom zakonu onda vrlo često dolazimo do sudskih odluka koje su oslobađajuće i prekršitelji prođu bez adekvatne kazne”, tvrdi Ševrović.
“Za taj konačni rezultat ne može se reći da su suci 100 posto krivi jer ih je zakon u jednim velikim dijelom zabremzao u tome da izreknu strožu kaznu, ali unatoč tome se po mome sudu može reći da se suci koji se bave kaznenim pravom nisu baš istakli”, kazao je Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda.
I zbog toga, kaže prvi čovjek sudske vlasti, potrebne su promjene. Zbog odredbe o rehabilitaciji suci često ni ne znaju da je netko recidivist, ali ipak ima načina da ih strože kazne. U zemlji koja je prometno među najnesigurnijima u Europi – to je, govori Dobronić, sudačka obveza.
“Očekivalo bi se i od sudaca da su sami ipak se oko tih stvari koje se događaju na dnevnoj bazi da su sami jednom formulirali neki zakonski prijedlog za izmjenu. Međutim oni su se zadovoljili na neki način, ja bi to možda malo rekao više jedan činovnički pristup”, kazao je Dobronić.
Zbog takvih odluka, često ispod zakonskog minimuma, kritike su stigle i od suda u Strasbourgu. Odluke kojima ubojice na kotačima prolaze uz packe i ne idu u zatvor – sramota su hrvatskog pravosuđa.
“Baca nekakvu ljagu na upravu i predsjednike sudova koji bi trebali nadzirati rad svakog pojedinog suca, svakih pojedinih vijeća. Baca ljagu i na više sudove koji bi morali imati nadzor nad tim sudovima. Baca ljagu i na naš Vrhovni sud”, smatra Peto Kujundžić.
Problem dolazi iz kuće
Dobronić pak kaže kako misli da može stati na kraj recidivistima koji divljaju na cestama.
“Ja ću ipak paziti kakve se kazne izriču i ono što sam rekao, tamo gdje vidim jednu anomaliju gdje nema nikakvog temelja da se kazna izriče ispod zakonskog minimuma, a radi se o teškim posljedicama. Rekao sam takvim sucima, oni će biti zaustavljeni u napredovanju”, kazao je.
Policija je u dvije godine recidivistima oduzela gotovo 300 vozila, ali je većina vraćena. Sudstvo i loši propisi nisu ipak jedini krivci zašto smo po smrtnosti pri dnu EU. Divljanje i vožnja pod utjecajem alkohola društveno su gotovo prihvatljivi pa statistika ne može biti drugačija – nego crna.
“Prometna kultura kreće pod broj jedan od edukacije u kući. Nemoguće je promijeniti u kratkom roku, nama će trebati generacije”, kazao je Ševrović.
I u slučaju iz Orebića, govori nam Sandra, problem dolazi iz kuće. Mladića koji joj je ubio kćer i prije su upozoravali zbog divljanja i prebrze vožnje, roditelji nisu reagirali. Nakon nesreće nastavio je po starom, čak je objavljivao slike novih jurnjava. Nije pokazao žaljenje, nisu ni njegovi roditelji.
“Za mene roditelji su veći krivci nego on sam jer odgoj izlazi iz kuće. I taj mali nije ubio mrava nego je ubio Magdalenu Šimić i to najviše boli”, govori Sandra.
Bol je to koja nikad neće prestati, rane koje ne mogu zacijeliti. Magdalene više nema, mladić koji nije naučio lekciju, početkom listopada ipak će u zatvor. Jedan mladi život je prekinut, obitelj uništena. Pitanje je kada će netko reći dosta?, izvještava Borko Brunović za RTL Potragu.