U posljednje vrijeme dogodio se niz prometnih nesreća sa smrtnim ishodima u kojima su sudjelovali motociklisti. Prometni stručnjak i sudski vještak Goran Husinec objašnjava kako su snažni motori postali vrlo dostupni i jeftini, te se ljudi više odlučuju na kupnju istih.
“To su opasni strojevi, većina motociklista se vozi pažljivo, ali imamo i mali dio njih koji ne paze, divljaju i jako puno ginu, neiskusni su”, kazao je Husinec gostujući u emisiji “Studio 4” na HRT-u.
Čest problem kod motociklista je nepropisno preticanje, no i drugi sudionici u prometu nerijetko im oduzimaju prednost prolaza, što je za njih kobno s obzirom da spadaju u ranjivu skupinu sudionika u prometu, piše Index.
“Po mojem iskustvu na sudu, motociklisti najviše ginu zbog brzine, a netko im oduzme prednost. Vozači jednostavno ne očekuju da će netko doći brzinom koja je dva ili tri puta veća od dozvoljene. Vozač pogleda retrovizore, vidi da nema nikoga, malo je neoprezan, a motociklist pri toj brzini više nema što napraviti, više nema izbora”, kada mu auto oduzme prednost pad je neizbježan, objašnjava Husinec.
VIDEO DANA:
Kaže da mnogi ne nose kacigu jer žele biti viđeni
Iako zakon o sigurnosti prometa izričito ističe kako je nošenje kacige obavezno, kao i korištenje pojasa u automobilima, popriličan broj motociklista se oglušuje na to pravilo.
“Ljeto je, vrućina i oni hoće biti viđeni. Ako netko, pogotovo netko mlad tko nema vozačku dozvolu, sjedne na veliki i jaki motocikl, on hoće biti viđen – s kacigom ga nitko ne prepoznaje. Kad nema kacigu onda je on ‘frajer'”, kaže.
Statistike pokazuju da čak 33 posto poginulih u prometu čine pješaci, motociklisti i biciklisti. Husinec objašnjava kako su u posljednjih nekoliko godina auti postali sigurniji, no s obzirom na imovinsko stanje ljudi se sve više odlučuju na kupnju bicikala i motocikala.
“Inflacija je krenula, ljudi nemaju novaca, oni koji su se i vozili automobilima prebacuju se na bicikle, a nažalost biciklističkih staza nemamo odnosno vrlo ih je malo. Moramo ih hitno graditi jer u naredno vrijeme će biti sve više stradalih biciklista”, ističe.
Broj stradalih pao za 20 posto u deset godina
Kazne za prometne prekršaje u Hrvatskoj su poprilično velike i zakoni o prometu sve su rigorozniji kako bi se povećala sigurnost. Statistike pokazuju kako je broj stradalih u prometu pao za 20 posto u posljednjih deset godina, no taj broj ne pada kad se radi o motociklistima i biciklistima. Husinec smatra kako je prometna kultura u Hrvatskoj poprilično niska u odnosu na druge države, a rješenje za to vidi u edukaciji.
“Edukacija pomaže, samo ne može to preko noći, to se treba od malih nogu godinama razvijati i educirati ljude, ali problem je kad čovjek otiđe u Njemački ili Irsku i na njegovo mjesto dolazi onaj koji nije educiran”, kaže.
Kaže da su autoškole prejeftine
Nerijetko mladi vozači dolaze u situacije gdje voze u uvjetima koje nisu prošli u autoškoli, poput vožnje po noći, kiši ili snijegu.
“Autoškole su nažalost prejeftine, znam da je svima skupo platiti autoškolu, ali to je škola života – tu se gine, jedna sekunda znači život ili smrt. Ljudi obično biraju preko kojekakvih popusta, a ja odgovorno tvrdim da se čovjeka koji ne zna voziti automobil ne može za 4300 kuna naučiti voziti. Treba podvući crtu do kuda se smije spuštati cijena autoškola i imati veću kvalitetu. Čak ni oni koji plate ne dobiju edukaciju kakvu bi trebali, nego samo formalno dobiju vozačku”, smatra Husinec.
Jedan podatak kaže kako je većina vozača motociklista i skutera odmah u prekršaju, čim izađu na cestu – bilo da se radi o vožnji po sredini trake ili po bijeloj središnjoj traci.
“Svatko tko kupi motocikl, koji je brži od 130, a većina jest, je u prekršaju. Potpuno je suludo voziti motocikli koji može ići 300 km/h, a u Hrvatskoj je najviše dozvoljeno 130 km/h – ako gledamo na taj način, svaki motocikl od 1000 kubika je potencijalni prekršaj. Vrlo rijetko se ljudi s trkaćim motorima voze 50 km/h po gradu”, ističe Husinec.
Problem morskih skutera
Drugi problem su morski skuteri – i ove godine smo svjedočili tragičnim slučajevima na moru, ali problem iznajmljivanja skutera, pa čak i gumenjaka, još nije riješen. Od prvih početaka izdavanja pomorskih koncesija za korištenje skutera kao jedne dodatne turističke ponude, kada su uvedeni uređaji da se skuteri mogu na daljinu isključiti ukoliko se približe kupačima, nije se više radilo na sigurnosti.
“To je sve lijepo propisano, skuteri bi prvih 300 metara od obale trebao ići vrlo polako – sva plovila na mlazni pogon ne smiju glisirati 300 metara od obale. Onaj tko iznajmljuje skuter bi trebao pratiti barem tih prvih 300 metara turista i gledati što radi, te ga upozoriti”, kaže.
Čest problem je što turisti nerijetko plovilima upravljaju u alkoholiziranom stanju ili daju djeci da upravljaju.
“Ima svakakvih ljudi, kontrole su tu, Lučka kapetanija kontrolira i vodi brigu oko toga, ali velika je obala, ne možete svaku uvalu i svaki jet-ski kontrolirati. Realna je činjenica da veliki patrolni čamac ne može cijeli dan juriti okolo, imaju razne brige, ljude koji su u stvarnim problemima. Svijest iznajmljivača treba biti takva da vodi brigu o svojoj stvari, o svom jet-skiju, jer njegov je problem ako turist strada”, kaže Husinec.
Kaže da će biti teško dokazati tko je vozio autobus koji je izletio u Slavoniji
Husinec se dotaknuo i teme nedavne nesreće u Slavoniji u kojoj je prilikom prevrtanja autobusa smrtno stradalo 10 ljudi – vozač autobusa priznao je kako je zbog umora klonuo i zaspao za volanom, no nakon što je angažirao odvjetnike to je sve demantirano.
“On je angažirao vrhunske odvjetnike, majstore kaznenog prava koji su ga vrlo dobro savjetovali, bit će teško dokazati tko je od vozača bio za volanom jer su se njih dvojica mijenjali, a jedan je poginuo. Uvijek u situacijama kada jedan vozač pogine proba se prebaciti krivnja na njega – najviše će biti pitanje svjedoka koji su sjedili u prvim redovima što će izjaviti”, kaže.
“Formalno je u tahografu zapisano tko je vozio, ali na dugim relacijama se vozači znaju izmjenjivati pa na jedan tahograf voziti dva vozača”, objašnjava Husinec.