“Najiskrenije, jedva se uspijevamo organizirati da svi odjeli i sve djelatnosti funkcioniraju, ali kako to uspijevamo izdržati, zaista ne znam”, kaže ravnateljica Opće bolnice Pula Irena Hrstić u razgovoru za Glas Istre
Dodaje da su svi djelatnici iscrpljeni do granica iznemoglosti i ne znaju kad će tko preći onu fizičku granicu pucanja.
– Već odavno smo očekivali da će taj umor i iscrpljenost djelatnika uzeti danak, ali nekim čudom svi smo i dalje svakodnevno na poslu. Ali to što bolnica i dalje funkcionira, ne znači da je stanje u njoj dobro, i molila bih da to svi građane zaista shvate. Broj djelatnika koji nam je potreban je sve veći, a svi oni rade bez pravih odmora. Danas nam je 76 Covid pacijenata u bolnici. U odnosu na neke druge hrvatske bolnice, to se može činiti kao mala brojka, ali nije tako. Kad smo lani pisali projekcije o našim mogućnostima skrbi za Covid bolesnike, zaključak je bio da do 30 pacijenata možemo bez problema zbrinuti vlastitim djelatnicima, do 60 isto možemo sami, ali sa zatvaranjem pojedinih djelatnosti, a iznad 60 ne možemo sami nikako. A sada smo već 16. dan iznad 70 hospitaliziranih Covid pacijenata dnevno, druge djelatnosti ne možemo zatvarati jer su ljudi bolesni i bez Covida, i tako svi djelatnici bolnice konstantno već mjesecima rade doslovno bez dana odmora.
– Neprestano govorimo koliko vam je opterećen Covid odjel, no koliko je zapravo opterećen cijeli Odjel intenzivne njege?
– Totalno je opterećen. Imamo 9 Covid pacijenata na respiratoru, ali imamo i drugih 9 ljudi u intenzivnoj Covid jedinici koji su faktički pred respiratorom. Zajedno s ne-covid pacijentima, trenutno je na intenzivnoj njezi 31 pacijent, a bolnica je prije ove epidemije imala maksimalno, u najgorim danima, oko 15, 16 pacijenata u intenzivnim jedinicama. To je poruka koju želim da ljudi čuju i shvate. Mnogi nas pitaju zašto ne zatvorimo takozvani hladni pogon bolnice, ali ne možemo, jer su ljudi teško bolesni i od drugih bolesti. Gdje će se oni liječiti?
– Zašto je trenutačno takvo stanje u bolnici?
– Iz razloga što su sada Covid pacijenti teže bolesni, a među njima imamo i jako puno mladih i zato što se sada teže oporavljaju. Prije smo otpuštali ljude iz bolnice tek kad bi potpuno ozdravili, a danas taj Covid toliko dugo traje s nekim kroničnim tegobama, da pacijenti odlaze kući živi, ali ne i u potpunosti zdravi. To neka se nitko ne zavarava. Činjenica je da svi oni i kući nastavljaju s liječenjem i sa smanjenom fizičkom aktivnosti, ne zato što ne bi htjeli raditi i živjeti kao prije, već jednostavno zato što nemaju snage za to. Covid primarno i najviše zahvati pluća, i doslovno ih pojede, čak i kod najzdravijih osoba. Nakon terapije, određeni dio pluća se oporavi, ali realno će njihov oporavak jako dugo trajati. Kako Covid ne zahvaća samo pluća, nego sve stanice u tijelu, on generalno smanji svaki kapacitet inače zdravog čovjeka. Imamo iskustva mladih ljudi, zdravih, koji su vodili aktivan život, a koji nam se žale da neku dionicu puta koju su prije bez problema istrčali, sada jedva uspiju prohodati. Žale se da imaju kratak dah, da se jako brzo umaraju, a osim što im nedostaje puni kapacitet pluća, to posljedično djeluje i na druge organe, zbog čega osjećaju stalnu malaksalost i omaglicu u glavi.
– Zbog tih posljedica Covida mnogi pacijenti još dugo moraju posjećivati takozvane post-covid ambulante?
– Da, tako je. Mnogi nam dolaze kod fizijatara koji s njima rade vježbe disanja da bi im pomogli oporaviti pluća i vratiti ih barem približno u prijašnju kondiciju. Oni doslovno uče pacijente kako da si pomognu da dobiju dovoljno kisika. To nije bez veze, jer je nedovoljna zasićenost kisikom u krvi zapravo glavni razlog zašto se čovjek vrlo brzo iscrpi ili ima taj osjećaj smušenosti u glavi i nemogućnost da se koncentrira. I taj proces oporavka u ovom dijelu epidemije traje jako dugo.
– Na isti način i dugotrajna iscrpljenost može ugroziti zdravlje vaših djelatnika, zar ne?
– Apsolutno. I toga se pribojavamo. Nitko nije od čelika i stvarno je pitanje trenutka kada će se na nekoga odraziti sav taj umor. Neka nam iz sustava ispadne samo jedan doktor, neće raditi jedna bolnička ambulanta i neće imati tko primiti pacijente. S druge strane, u intenzivnoj njezi su nam po jednom pacijentu, tijekom 24 sata, neophodne četiri medicinske sestre. Nek’ se razboli jedna, u smjeni će raditi samo jedna, a to automatski znači da pacijenti neće moći dobiti skrb kakvu bi trebali. Za svakog Covid pacijenta, samo terapiju koju moraju primiti, sestre pripremaju po dva sata, a gdje su tu još druge stvari koje je nužno pružiti svakom pacijentu. Zadnjom reorganizacijom s drugih smo odjela uzeli još 16 medicinskih sestara i tehničara, ali to onda znači da je na nekim drugim poslovima toliko djelatnika manje.
– I do sada ste tražili pomoć drugih zdravstvenih ustanova u Istri. Da li je točna informacija da u ovom trenutku morate tražiti dodatnu pomoć i odakle?
– Rovinjska bolnica nam je ustupila dio svojih medicinskih sestara, Zavod za Hitnu medicinu nam je ustupio dio svojih sestara i tehničara, ali kako oni rade? I dalje ostaju u svojim primarnim djelatnostima, a u prekovremenom radu rade kod nas. Sad zamislite kakav je to tempo života, ubitačan. Kad se pogleda statistika radnih sati na papiru, vjerujte mi da će vam svaki stručnjak reći da je ovo što mi uspijevamo raditi nemoguće, jer i dalje se svi, pa i rovinjska bolnica, bavimo i ne-covid, post-covid i Covid pacijentima. Mi se svima od srca zahvaljujemo što su se odlučili žrtvovati da bi pomogli bolničkim pacijentima, ali sada više nemamo gdje tražiti pomoć nego od javnosti.
– Kako vam građani mogu pomoći?
– Mogu, itekako, i u ovom su nam trenutku volonteri zaista potrebni. Naravno da nitko od njih neće raditi s covid pacijentima niti nekakve medicinske poslove, ali mogu jako pomoći. Svatko tko bi mogao odvojiti par sati dnevno može nam pomoći u administrativnim poslovima, samo da se javlja na telefon, na primjer, da pomaže sestrama na drugim odjelima, da pomogne u hranjenju pacijenata koji to ne mogu sami, da pomognu pružiti informacije građanima, i tako dalje. Nažalost, ne možemo zaposliti dodatnu radnu snagu, ali smo prisiljeni u ovom trenutku apelirati na građane koji nam mogu bilo kako pomoći i imaju volje, da nam se jave. Mladi, umirovljenici u dobroj fizičkoj kondiciji, nezaposleni, bilo tko tko ima volje i vremena, u ovom nam trenutku zaista može pomoći. A posebice bih pozvala sve ljubitelje teorija zavjere koji i dalje misle da je covid izmišljena bolest ili samo malo jača prehlada neka dođu slobodno volontirati kao ispomoć za nezdravstvene usluge na covid lokaciji. Svi drugi koji ne mogu volontirati, neka nam pomognu vlastitom odgovornošću, poštivanjem svim trenutnih epidemioloških mjera, vlastitom iskrenošću, ali i cijepljenjem. Možda novi sojevi i uspiju probiti zaštitu koju bi trebala pružiti cjepiva, ali definitivno će smanjiti posljedice zaraze i smrtnost, a samim time će se i rasteretiti bolnički sustav.