U Lici su odavno shvatili da je bolje iznajmljivati, nego kupiti traktor i raditi poljoprivredu. U Puntu na Krku zimi je 1800 ljudi, a ljeti i 15.000. U Hrvatskoj punoj života sve je veća gužva pa ni zarada više nije tako slatka jer crne strane takvog turizma sve su izraženije
Čuvanje ovaca u Lici odmor je za dušu, ali traktora rijetki kupuju.
Jer bolje se živi od turista, pogotovo oni koji su u blizini Nacionalnog parka Plitvička jezera. Ljubomir Špehar sobe iznajmljuje još od 1965-e Radio je u parku, a mirovinu podebljava zaradom od turista.
“Kako je rat zadesio naše selo, svi koji su se znali baviti poljoprivredom ili stočarstvom. Vidjeli su da se od toga ne može živjeti. Sad su se okrenuli turizmu i dosta dobro žive”, otkriva nam recept zarade.
Tko još radi u kakvom poduzeću, mirno spava jer Plitvice su pune cijelu godinu.
“Mi smo selo na pravom mjestu i mi smo popunjeni više od 90 posto kroz godinu. Tko nema novu jedinicu ne može planirati više gostiju”, govori Ljubomir.
Više gostiju značilo je i više apartmana pa se godinama upozoravalo i na 17-o jezero stvoreno od otpadnih voda i fekalija. Da ljepote više treba cijeniti svima je postalo jasno prije tri godine.
“Dosta ljudi živi od turizma. Ako se pojavi problem, kao kad je bila korona, , nastane velika panika među ljudima”, komentira Nenad Čuput iz Jezerca.
A kad ide – ide do krajnjih granica.
Rentijeri ljeti turistima iznajmljuju i vlastite spavaće sobe, a oni žive u garažama. Izvan sezone grade se nove jedinice kako bi iduće ljeto mogli primiti još turista.
Slično je i na Krku.
“U Puntu boravi oko 1800 stanovnika koji su stalni i tu su zimi, a ljeti ima i to do 15.000 ljudi, to je skoro 10 puta više. Tako je, ne samo u Puntu, nego na cijelom Krku. Infrastruktura se mora graditi za 10 puta više stanovnika nego što nas ima na Krku cijelu godinu”, govori nam Branko Karabatić, direktor Turističke zajednice Punat.
Otok Krk nije iznimka, slično je u većini gradova na obali.
Vjesnik dobre sezone kolone su na naplatnim postajama Lučko, a na obali parkirališta puna autobusa. Tu su i jednodnevni izleti na more. Takvi turisti malo troše, a rade gužvu pa brojni gradovi prijevoznicima naplaćuju ulaz u grad. Ove godine i ta naknada poskupljuje.
“Busevima ove godine cijena je 15 eura po satu. To je povećanje od nekih 40-ak posto”, govori nam Karabatić.
Gužvama su i na Stradunu, Dubrovnik ljeti pokušava doskočiti rasporedom kruzera pa u gradu istodobno mogu biti dva broda. A turiste kontroliraju i komunalni redari jer je razgledavanje bez majice ili u kupaćem kostimu zabranjeno i kažnjivo.
Vodnjanski svećenik potjerao je na tisuće turista iz crkve zbog golotinje. I Splićanima je smetalo mazanje kremama za sunčanje i presvlačenje na Rivi pa su krenuli kažnjavati.
Turisti kao turisti, odlaze korak dalje – fotografiraju se na umjetničkim instalacijama, mokre po ulicama, domaćima pokazuju stražnjicu…
“Od Zlatnih vrata prema istoku je javni WC. Tu može stati redar i naplatiti koliko god hoće, i veliku i malu nuždu, i goli i negoli”, govori Emil Velagić koji živi u dubrovačkoj staroj jezgri. Grad je odlučio takve stvari kažnjavati s 300, a za povraćanje ili buku kazna 150 eura.
U Hrvatskoj punoj života sve je veća gužva pa ni zarada više nije tako slatka jer crne strane takvog turizma sve su izraženije.
Lokalne samouprave moraju se odrediti hoćemo li imati održivi turizam ili over turizam u kojem smo zadnjih 10-ak godina.
Bujanje turizma trebao bi urediti novi Zakon, a ideja je da na održiv način to opet bude Mediteran kakav je nekad bio, ali s većom zaradom, piše Danas.hr.