Zimi imaju nešto manje od 400 stanovnika, a ljeti oko 6 tisuća gostiju. Imaju interni vodovod u koji se upumpava voda, cijeli otok je pješačka zona pa je promet strogo ograničen
Nešto više od 30 nautičkih milja zapadno od Zadra šumoviti je pučinski otok na kojemu se po silasku s broda i domaći i turisti trenutačno prebace u neko drugo stanje svijesti.
“Kad dođeš tu, izuješ šlape, hodaš bos, po kamenčićima, po plaži, bockaju te noge, ali i dalje hodaš. Gledaš plažu, gledaš more, kupaš se, uživaš. Silba je sve, Silba je zen”, kaže Sale sa Silbe.
Za otok, koji je nakon Orebića imao najviše kapetana trgovačke mornarice i bio bogat, tipične su kuće s visokim dvorišnim zidovima koje su štitile intimu žena pomoraca od pogleda.
Toretu ili toranj ljubavi izgradio je 1872. godine pomorski kapetan djevojci za koju je želio da ga čeka i s ovog mjesta prati prolazak njegovog broda. Kako se njegovo izbivanje oduljilo na više od dva desetljeća, ona se ipak udala za drugoga, a on po povratku oženio – ni više ni manje – nego njezinu kćer.
Od 80-ih otok u obliku broja 8 slovi za omiljeno mjesto za odmor intelektualaca i umjetnika. Marinov pradjed i djed ondje su imali gostionicu i plesnjak, pa se u nekadašnji Adriatik i danas navrati po osvježenje.
“Mi domaći najviše ih gledamo po njihovom ponašanju. Njihov status nas ne interesira uopće. Ako su se angažirali za mjesto, ako osjećaju komunalne probleme kao i mi, oni su prihvaćeni. Prihvaćamo sve njihove volonterske i financijske pomoći”, kaže Marin Jurić sa Silbe.
Nakon svirke noću, dogovorili kupnju zemljišta
Marica je na otok prvi put došla sa suprugom koji je svirao na finim plesnjacima. Upravo na šanku Adriatika njegov novi silbenski prijatelj ga je nagovorio da kupi zemljište za svega šest tisuća maraka.
“Nagovorio nas je u jedan ujutro, poslije svirke. Svi muzičari, moj muž i ja s njima idemo vidjeti tu zemlju, on nas vodi. Bože dragi, ja sam mislila da će nas vukodlaci i zmije… Nije bilo svjetla, kmica, imali su baterije”, priča Marica Herceg iz Zagreba.
U žurnim situacijama od tri interventna vatrogasna vozila glavno navalno izlazi s rotacijom. U otočnom DVD-u imaju preko 35-ero članova, a 19-ero njih je operativno s položenim vatrogasnim ispitom i liječničkim pregledom
“Zainteresiran je pun đavo mladih ljudi koji su došli sa svih strana Hrvatske, znači nisu samo domaći ljudi, nego koji su došli i na ljetovanje i koji konobare i koji rade na građevini, došli su se učlaniti u društvo i sad su jako dobri operativni vatrogasci”, ističe zapovjednik DVD-a Silba Admir Malkić.
Samo se neki smiju voziti Silbom
Zbog požara na Silbi je zabranjeno kampiranje, a kako je otok pješačka zona, ograničen je i promet.
“Bicikli i romobili mogu prometovati do 10 ujutro, a vozila kao motokultivatori i traktori s prikolicama mogu prometovati u svrhu opskrbe sat vremena prije trajekta ili katamarana i sat i pol poslije”, napominje predsjednik DVD-a i upravitelj Potrošačko-uslužne zadruge Silba Saša Lukić.
Tri vatrogasca, dva policajca, poštar i liječnica imaju privilegiju da službeno vozilo mogu voziti tijekom cijelog dana.
Purgerica Paula sad je već bodulica. Nakon 10 godina, dalmatinske riječi joj dolaze same od sebe.
“Šugaman, kušin, frigati… Kad dođem doma, onda ja nešto izgovorim i onda, a najgore mi je kad se ne mogu sjetiti da nije kušin, nego je jastuk”, kaže Paula Bolfan sa Silbe.
Silbenjanski kralj i arbitar nekada je mirio ljude od Božića do Sveta tri kralja kada su svima pune trpeze i svi dobre volje. Danas su pod Gradom Zadrom s kojim uglavnom nađu zajednički jezik.
“Ovdje se živi tako da tebi ništa ne treba. Imaš malo i to malo ti je dovoljno da si sretan i zadovoljan i ne treba ti ništa sa strane. To je razlika života općenito što sam ostala na otoku”, napominje Paula.
A lako ih je i razumjeti. Nije teško ni nama bilo odustati od reporterskog garda i okupati se pred čarobni otočni zalazak, prenosi Danas.hr.