ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA

Socijalna radnica: ‘Imamo slučaj da žena iz skloništa otplaćuje kredit za stan u kojem nasilnik i dalje živi’

Idi na originalni članak
FOTO: MDOMSP

U Hrvatskoj nema primjera da se počinitelja nasilja izuzme iz obiteljskog stana

Oglas

Na području djelovanja Caritasa Splitsko-makarske nadbiskupije je dvanaest mjesta u skloništu za žene i djecu obiteljskog nasilja. Riječ je o dva stana, od kojih je jedan Caritasu dodijelio Grad Split prije dva mjeseca, na vrijeme od dvije godine u mogućnost produženja. Caritas je obvezan plaćati mjesečnu naknadu za troškove stanovanja poput komunalne naknade, čistoće, potrošnje struje i vode i ostalih troškova, prenose Vijesti.hr.

Iako je pojačanje značajno, kapaciteti su još uvijek nedostatni za potrebe koje su sve veće, nažalost. Lani su imali čak 33 zahtjeva za smještajem, no tek su tri realizirali. Konkretno, tri mame s djecom.

Pri Caritasu s ovom problematikom bavi se mali, ali jaki tročlani tim žena koje u savjetovalištu pružaju pomoć žrtvama nasilja, kao i onim bivšim korisnicama i svima onima kojima je savjet potreban po ovom pitanju.

“Puno je posla jer su problemi kompleksni. Žene i nakon što iziđu iz skloništa traže podršku. U proteklih deset godina koliko djeluje sklonište oko 160 žena je koristilo naše usluge. One budu do godine dana u skloništu, po zakonu iako je prosjek između tri i šest mjeseci.

U sklonište nam najčešće dolaze žene s djecom, nezaposlene su, nemaju nikakvih drugih primanja jer je razvod najčešće u tijeku. Nerijetko se one vrate u kuću gdje je nasilnik već nakon mjesec dana. Mi ih podržavamo što god odluče i pružamo im svu moguću pomoć. Nažalost, nasilje je naučeni obrazac ponašanja gdje žena misli da ne može bolje, ima osjećaje prema nasilniku, tu su djeca… Nije to jednostavno. Ljudi znaju osuditi zašto nije otišla nakon prvog udarca, ali naše žrtve su uglavnom imale jako težak život i prije braka, teško odrastanje, nemaju podršku svoje obitelji… Znate, problematika nasilja seže puno dalje nego što se to čini na prvi pogled”, kaže za Slobodnu Dalmaciju Jelena Tutavac, socijalna radnica koja se u radu susreće sa ženama iz cijele Hrvatske, ali i sa strankinjama koje su udane za hrvatske državljane.

U sklonište žene dolaze po rješenju centra za socijalnu skrb ili po hitnom rješenju policije ako je ona intervenirala tijekom noći.

“Imate jako teških slučajeva kada vas policija zovu u 3 po noći da imaju mamu s troje, četvero male djece, a nama sklonište puno. To su veliki problemi. Surađujemo s drugim skloništima u Hrvatskoj, pa se procijeni gdje je ženi i djeci bolje u tom trenutku”, navodi.

Rad s korisnicama traži puno angažmana. Uz psihološku pomoć, tu je i savjetodavna, pravna, a ako su sa ženom i djeca, onda treba dodatan oprez. Djeca prolaze razne radionice samopoštovanja, prepoznavanja nasilja, osnaživanja slike o sebi, emocija…

“Kada se žena i djeca zbog nasilja izuzimaju iz obiteljskog doma, traži im se zaštita. Počinitelj često dobije zaštitnu mjeru zabrane približavanja ženi i djeci, a onda ide u pritvor. Nekad je to tek 12 sati pritvora pa žena ima jako malo vremena da skupi svoje stvari iz kuće”, priča Tutavac.

U Hrvatskoj nema primjera da se počinitelja nasilja izuzme iz obiteljskog stana.

“U zakonu o zaštiti nasilja u obitelji zaista postoji članak u kojem se zlostavljač izvodi iz kuće, što je praksa mnogih europskih država, a to se pokazalo kao pametno. Imate ženu koja radi u svom mjestu, djeca tamo idu u školu i sad ona mora seliti čitav svoj život daleko dok zlostavljač ostaje u kući. Imamo tužne slučajeve da žena smještena u skloništu s troje male djece otplaćuje kredit za zajednički stan u kojem je zlostavljač ostao živjeti. To je zaista apsurd”, navela je primjer.

Exit mobile version