Podaci pokazuju i da generacija Z obiteljski dom napušta kasnije od svojih prethodnika: između 2007. i 2019., dob u kojoj je najmanje 50 posto mladih Europljana živjelo samostalno porastao s 26 na 28 godina
Stambena kriza osjeća se diljem Europe. Rastu cijene nekretnina i stanarine, dostupnost i priuštivost su pale, a stanovanje je postalo političko pitanje.
Između 2010. i 2022. cijene nekretnina u 27 EU članica porasle su za 47 posto, prema izvješću Eurostata iz 2023, piše Guardian.
U nekim zemljama cijene su osjetno rasle. U Estoniji je, primjerice, zabilježen rast cijena nekretnina od 192 posto. Samo Italija i Cipar bilježe pad.
Rastu i cijene najma. U prosjeku za 18 posto. Neka od najvećih poskupljenja zabilježena su u Litvi (144 posto) i Irskoj (84 posto). U Grčkoj, cijene najma su od 2018. godine porasle za 37 posto.
U Njemačkoj, gdje nešto više od polovice stanovništva živi u najmu, a prema podacima saveznog ureda za statistiku, prošle je godine jedno od pet kućanstava trošilo najmanje dvije petine svog neto prihoda na stanarinu. U Njemačkoj također nedostaje više od 800.000 stanova i ta je brojka u stalnom porastu.
U Nizozemskoj nedostaje oko 400.000 domova, a zbog ovog problema parovi odgađaju važne životne događaje poput osnivanja obitelji ili su prisiljeni živjeti zajedno nakon rastave.
U mnogim gradovima EU-a na socijalne stanove čeka se po 10 ili više godina.
Podaci pokazuju i da generacija Z obiteljski dom napušta kasnije od svojih prethodnika: između 2007. i 2019., dob u kojoj je najmanje 50 posto mladih Europljana živjelo samostalno porastao s 26 na 28 godina. U Irskoj je prosječna dob kupaca sada 39 godina, u usporedbi s 35 godina 2010.
Anketa Eurobarometra iz 2022. pokazala je da je za više od 20 posto osoba u dobi od 25 do 34 godine u više od trećine država članica EU-a stanovanje jedna od dvije najveće brige birača. U Irskoj, taj je postotak dvostruko veći.
Ponuda nekretnina još je uvijek manja od potražnje i u Hrvatskoj, kaže nam Lucijan Jurić, direktor agencije Ponte Antiqua.
“Ponuda nekretnina je na područjima zahvaćenima potresom, kao prostor Zagreba i Banovine, još uvijek manja nego što je potražnja i to je, logično, jedan od uzroka rasta cijena. Tu se ništa nije promijenilo u odnosu na godinu prije”, kaže Jurić.
Pojašnjava da na tržištu općenito vlada manjak kvalitetnih nekretnina, poput novogradnje na atraktivnijim lokacijama.
“Konkretno, na možda i najvećem gradilištu u Gradu Zagrebu, Sv. Klari bez obzira na intenzivne gradnje ne prestaje žeđ za nekretninama i traži se stan više.”
Za drugim vrstama nekretnina, poput starijih obiteljskih kuća na rubnim dijelovima zagrebačkog prstena, potražnja i nije tako velika jer ljudi nisu spremni platiti tražene cijene, dodaje.
“Što se tiče cijena, odnosno porasta ili stagnacije, cijene novogradnje u Gradu Zagrebu rastu i dalje i rasti će još dugo”, kaže Jurić dodajući da društva nikada ne mogu zadovoljiti svačije želje i potrebe.
“Resursi za gradnju su ograničeni, nema dovoljno kapitala – u bankama ima, ali ga nerado plasiraju poduzetnicima – nema dovoljno materijala, radne snage. Rastu cijene materijala, troškovi radne snage, smještaja za uvoznu radnu snagu. Posljedično potresu i slabim intenzitetom obnove – opet iz istih razloga plus golemi administrativni aparat – povećana je potražnja za nekretninama. Uz čimbenike poput slabe financijske pismenosti stanovništva, ne postojanje niti jedne druge razvijene grane investiranja na domaćem tržištu kapitala, cijene kvalitetnih nekretnina rastu i rasti će”, pojašnjava Jurić te dodaje:
“U svojoj 20 godišnjoj karijeri poduzetništva doživio sam mnoga poskupljenja, ali pojeftinjenje još nikada.”
Trenutno je u Hrvatskoj najdinamičnije tržište najma, gotovo u svim većim gradovima.
“Stan za najam je skoro pa nemoguće naći. Ako se i nađe odgovarajući, platit će se u pravilu i više nego rata kredita za kupnju istog takvog, plus što najmodavci sve više dobro gledaju i biraju kome će iznajmiti stan odnosno kakav background ima osoba koja im dolazi u stan”, kaže Jurić te napominje da nas to približava europskim normama i standardima gdje najmodavci od najmoprimaca već uobičajeno traže potvrde o zaposlenju, visini plaće, ugovor o radu, platne liste i slično.
“Koliko god to nekome na ovim prostorima djelovalo čudno ili pretjerano, to je na neki način normalna stvar, osiguravanja vlastitog biznisa, prostora ili imovine”, zaključuje Jurić, prenosi Danas.hr.