Na žalost, lijeka za ovu bolest nema i jedini način je ‘zatvoriti područje bolesti’ te eliminirati životinje, kaže sugovornik Danas.hr-a. Komentirao je i slučaj u Andrijaševcima te otkrio najcrnji i najbolji scenarij za domaće uzgajivače svinja
Scene lešina svinja u Andrijaševcima koje su satima ležale ispred kuća prije nego su ih službe pokupile, potaknule su pitanje zašto je svinjska kuga tolika pošast, trebamo li je se bojati i postoji li ikakva opasnost od te bolesti za čovjeka.
O tome smo razgovarali s prof. Ivom Grgrićem, stručnjakom za poljoprivredu s Agronomskog fakulteta u Zagrebu koji za Danas.hr kaže: ‘Ne bih preporučio nikome da takvo meso ‘proba”.
Zašto se stvara tolika panika oko svinjske kuge, kakva je to uopće bolest i odakle dolazi?
Spomen Afričke svinjske kuge (AFK) datira iz dvadesetih godina prošlog stoljeća kada se otkriva i opisuje u Keniji. I tada kreće njeno širenje po svijetu pa i dolazak u Europu.
Afrička svinjska kuga na području EU pojavila se 2014. godine i do danas skoro da i nema niti jedne europske države gdje nije zabilježena, kod domaćih ili divljih svinja.
To je virusno oboljenje s ogromnim postotkom smrtnosti kod svinja te su posljedice prvenstveno ekonomske naravi kod onih gospodarstava i na području gdje se pojavi.
U Njemačkoj, prije nekoliko godina, AFK je dovela do zabrane izvoza svinja i svinjskog mesa u Kinu s velikim tržišnim poremećajima u samoj Uniji.
A nekoliko godina prije toga i sama Kina je bila pogođena afričkom svinjskom kugom i doživjela katastrofu u ovom dijelu stočarstava te slobodno možemo reći da ja naša prosvijećenost došla kada se kugla uvukla i u naša dvorišta.
A sama panika je posljedica straha kod bilo koje pandemije, a tome pogoduju i ne baš ugodne snimke eutanaziranih svinja te neodgovorne izjave pojedinaca ovih dana.
Osobno sam protiv blokada informacija o ovoj bolesti, ali sam protiv stvaranja panike više od racionalnog osjećaja nelagode.
Najveća šteta je za one čije su svinje ugrožene i kao svaka bolest ona ima svoj početak, vrhunac, smirivanje i kraj. Ali i opasnost da se iznova pojavi.
Je li bolest opasna za ljude?
Nije, ona je opasna samo za svinje, iako nikome ne bih preporučio konzumaciju “da se proba”. Važno je znati da se termičkom obradom virus uništava, ali se sa svježim mesom i termički neobrađenim proizvodima pomaže širenju virusa te se s takvih područja zabranjuje promet svinjama i prerađevinama.
Zašto se svinje moraju eutanazirati, postoji li mogućnost liječenja?
Na žalost, do danas nije pronađeno cjepivo i jedini način sprečavanja širenja je “zatvoriti područje bolesti” te eliminirati životinje. Ali jedan dio svinja šireg područja se može preraditi u termički obrađene prerađevine. Ali o tome se svatko može informirati na za to vjerodostojnim stranicama kao što je npr. Uprava za veterinarstvo i i sigurnost hrane.
Što je s gospodarstvima gdje se pojavila kuga, kada opet mogu držati svinje?
Takva gospodarstva su u nevolji i svejedno je u konačnici jesu li imali tri ili 33 svinje. Takva gospodarstva godinu dana ne smiju pokrenuti držanje svinja i preostaje im – ili čekati ili se preorijentirati na neku drugu proizvodnju, npr. peradarstvo, ovčarstvo… To i nije tako jednostavno, a istodobno oni koji su bili tržno orijentirani gube tržište i tko zna što će za godinu dana biti.
Hoće li bolest desetkovati naše svinjogojstvo i koje su najblaže i najcrnje prognoze?
Pojedinačno, svaki proizvođač gdje se pojavila ASK je pogođen i potencijalno egzistencijalno ugrožen, ali gledajući šire moguća su samo dva scenarija.
Onaj crni, kojega se moramo strašiti i činiti sve da bolest ne “uđe” u velike proizvodne sustave i to bi bilo pogubno, ne samo za stanje svinjogojstva nego i šire za poljoprivredu.
Ne zaboravimo da je ova proizvodnja veliki potrošač, naprimjer kukuruza, ali i podmiruju značajan dio sirovinskih potreba prehrambene mesne industrije. U tom slučaju bi nam trebalo dugo razdoblje oporavka proizvodnje.
Drugi scenarij je da imamo manji dio eutanaziranih grla, ali veći broj po broju manjih uzgajivača. Posljedica bi bila smanjenje broja onih koji bi držali svinje, ali bi razina buduće biosigurnosti bila na znatno višoj razini nego što je danas i lakše bi ih bio kontrolirati da se takva ili slična bolest ne pojavi.
To će dovesti i do zastoja u nekim tradicijskim dodatnim aktivnostima vezanim za ovu proizvodnju kao što je proizvodnja poznatih suhomesnatih delicija, ali ona ne bi zauvijek nestala, barem se nadam.
Kakva su iskustva drugih zemalja s tom bolesti?
Iskustva su slična ili ista. Razlika je samo u načinu držanja svinja jer je veća opasnost u državama koje imaju veći broj po broju manjih proizvođača blizu jednih drugima kao i u oni državama s većom tradicijom držanja na otvorenom.
A način rješavanja je sličan, odnosno isti jer Hrvatska primjenjuje protokol Europske unije. I ako je negdje i bilo nekih propusta, oni nisu toliko veliki da sve stavljamo u “korice urote nekoga prema nekome”.
Ako malo pozornije pratimo što se dešava u Uniji, primijetit ćemo da je cilj država sa zabilježenom svinjskom kugom bio hitro je otkriti, zatim ograničiti širenje te ne stvarati paniku među potrošačima. A oni će posredno registrirati proizvodno-tržni poremećaj kroz promjenu cijena na policama.
Komentar na slučaj iz Andrijaševaca? Je li normalno da svinje leže satima pred kućama?
Normalno da nije, takvih video zapisa treba biti što manje tj. da se sve odvija u gospodarskom dvorištu, ali bi i trebali znati što se tamo stvarno i desilo.
Jer po mojim spoznajama, što ne opravdava viđeno, nije došlo do velikih propusta u cijeloj akciji, ali nije mi jasno što se pokušalo “pumpanjem” ružnih scena i tu vidim i odgovornost svih nas, onih koji snimaju, onih koji emitiraju, ali i onih koji neodgovorno grade priču o “uroti da se uništi…”.
Što je s naknadom za svinjogojce i koliko taj iznos pokriva gubitak uzgajivača?
Naknada je propisana i ona kolika god bila, uzgajivaču je nedostatna. Ali malo se komunicira da Hrvatska ne pravi razliku kod ugroženih uzgajivača nego prema svima ima isti pristup.
Vlada pokušava premostiti dohodovno izgubljenu narednu godinu bez proizvodnje, sačuvati već uveliko narušeno povjerenje između proizvođača i administracije, ali treba nam jasna komunikacija s javnošću i ti je odgovornost svih nas.
Jer istina je da i u mogućnosti dvostruko veće naknade, teško ćemo pokriti sve druge posredne gubitke. I ekonomske u emocionalne. Iznova apeliram na smirivanje napetosti koja nikome nije potrebna jer, ne zaboravimo, cikličnost pojave bolesti je postala obilježje suvremene poljoprivrede. I tko zna što nas sutra čeka, neka druga pošast, piše RTL Danas.hr.