Većina ljudi u Hrvatskoj zgrožena je rasističkim ispadom, jer Nepalci, Filipinci i Indijci kod nas rade sve, čuvaju ovce u Lici, kopaju grobove u Dubrovniku, raznose poštu, pizzu i ćevape, rade na recepcijama hotela i u restoranima
Idi doma u Indiju, ovo nije tvoja zemlja. Ovo je Hrvatska, zemlja za bijelce, ne za crnce. Sieg Heil. Eto tako, i još puno gore, je jedan primitivni nasilnik po centru Zagreba vrijeđao strane radnike i onda to još objavio na internetu.
E pa danas je 34-godišnji Juraj Mesić uhićen. A onda je i pred policijom nacistički salutirao.
Većina ljudi u Hrvatskoj zgrožena je ovakvim rasističkim ispadom, jer Nepalci, Filipinci i Indijci kod nas rade sve, čuvaju ovce u Lici, kopaju grobove u Dubrovniku, raznose poštu, pizzu i ćevape, rade na recepcijama hotela i u restoranima, izvještava Borko Brunović za RTL Danas.hr.
U ovom trenutku u Hrvatskoj ih ima više od 20 000. Ovaj je rasistički ispad možda najgori i najsramotniji slučaj, ali nije prvi te vrste.
Dostavljaju hranu i piće, grade kuće, donose poštu, spremaju hotele i apartmane. Bez njih bi imali velike ekonomske probleme, ali neki od nas strance ipak dočekuju ovako.
“Evo još jedan, Undermensche. U Zagrebu. Halo, go home. Ok. This is not your county. Fucking nigger. Where are you from? India! Indija? Go home in India”, rekao je Mesić.
Rasist “finog britanskog naglaska” u međuvremenu je uhićen, i prilikom privođenja zazivao je Hitlera. Što jedan neonacist misli o ljudima druge boje kože nije teško predvidjeti, no ostaje pitanje jesmo li kao društvo spremni prihvatiti druge i drugačije.
“90% ljudi u Hrvatskoj je jako dobro. Neki ljudi su ludi”, rekao je Palash iz Bangladeša.
Riječi dostavljača potvrđuje i grupa Filipinaca koju smo omeli u odmoru nakon napornog radnog dana. U Hrvatskoj su skoro godinu dana, jedan je kuhar, drugi barist, a treći konobar i svi se prema njima, govore, odnose s poštovanjem. Problema u Hrvatskoj za njih nema.
“Od kad sam ovdje, nisam imao nikakvo negativno iskustvo s rasizmom. Ljudi su dragi, svi se prema nama ponašaju prijateljski”, kaže Jhun sa Filipina.
Neki kažu kako ih ne nazivaju pogrdnim imenima, niti su imali neugodna iskustva.
“Ne, svi su vrlo prijateljski raspoloženi. Posebno kolege, šefovi, gosti, svi se lijepo odnose prema nama. Osjećamo se ugodno ovdje”, govori Michael sa Filipina.
Ipak, nekad iz predrasuda ili neznanja bude i drukčijih iskustava. U Ludbregu su mještani pisali peticiju protiv fiktivnog migrantskog naselja, u Zadru protiv dostavljača koji, zamislite, ulaze u zgrade da bi dostavili hranu.
Uplašeni Samoborci prijavili su ilegalce za koje se ispostavilo da su visokoobrazovani zaposlenici Rimca. Puno je primjera straha od različitog, ali Hrvatska nije rasistička zemlja, pokazalo je istraživanje vođeno u 30 europskih zemalja.
“Mi imamo natprosječno pozitivne stavove prema useljenicima, kad se gleda svih 30 tak zemalja Hrvatska se nalazi negdje na vrhu tih zemalja s obzirom na neki prosječni stav o poželjnosti useljavanja stranaca i poželjnosti stranaca i njihovog prihvaćanja u Hrvatskoj”, kaže Dragan Bagić, sa filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
To su stavovi koji smo stvarali prema tzv. nevidljivim useljenicima iz susjedstva, iste vjere i boje kože. Sada se susrećemo s vidiljivo drugačijim radnicimja iz cijelog svijeta pa kao društvo stavove prema njima tek trebamo definirati.
“S obzirom na to da nismo imali iskustava, s obzirom na to da nije bila javna tema o kojoj se razgovaralo, i što je još važnije to nije bila tema o kojoj su politički akteri politizirali, možemo reći da nije bilo izazova i nije bilo potrebe da većina građana propituje svoje stavove i da ih na neki način mijenja. Mi sad tek ulazimo u kritičnu fazu u kojoj će se odvijati javna rasprava o tim temama”, dodao je Dragan.
Zbog govora mržnje javna rasprava je počela i ona je jako bitna za budućnost Hrvatske. Bez radnika izvana mnoge će grane, od turizma do građevine – propasti. Jednostavno premalo je domaće radne snage.
“Mnogi nisu svjesni s kojim se problemom danas susreću hrvatski poslodavci i koje probleme imamo na tržištu rada. Često nam se javljaju mali i srednji poduzetnici gdje nam naprimjer kažu – ako nam ne pronađete kozmetičarku , ja ću morati zatvoriti salon”, priča Manuela Vukelić, vlasnica je Agencije za posredovanje i ustupanje radnika .
Mladi su iz Hrvatske otišli zbog loših plaća i uvjeta rada, na njihovo su mjesto došli stranci koji žele raditi. Sad nam je prilika da se pokažemo kakvi smo domaćini, izvještava Borko Brunović za RTL Danas.hr.