Poruka je bila naškrabana crnim markerom na drvenoj ploči i bila je ispisana velikim slovima. Pisalo je: “Kamo god pogledate, svi su stranci”. Policija tvrdi da je na ulicama Palma de Mallorce posljednjeg vikenda u svibnju bilo 10.000 prosvjednika. Njihova je poruka bila da turizam čini život u Palmi nepodnošljivim za lokalno stanovništvo, piše Index.
Ali zašto se odjednom pojavio tako jak osjećaj nezadovoljstva na mjestima gdje je desetljećima veliki broj turista bio norma? Odgovor je, čini se, kompliciran. Mamurluk od covida je definitivno faktor. No isto tako vrijedi i činjenica da globalno mnogo više ljudi sada ima novca za putovanja. To otvara velika pitanja o budućnosti turizma, piše BBC.
Ova godina bit će rekordna u turizmu, nadmašit će prethodnu najvišu razinu iz 2019. godine. Čini se da se industrija putovanja i turizma osvetnički vraća nakon pandemije, a sve sumnje u sigurnost putovanja sada su otklonjene.
Na španjolskim Balearskim otocima – koji uključuju Mallorcu – smanjena potražnja nakon pandemije pridonijela je porastu stanarina do te mjere da mještani kažu da si više ne mogu priuštiti život u svojim rodnim gradovima. BBC je pisao o kuharu na Ibizi koji je posljednje tri godine živio u svom automobilu. Medicinske sestre, liječnici i policajci također se muče sa stanarinama.
Nije teško shvatiti zašto se lokalni stanovnici osjećaju kao statisti u vlastitom filmu. Unatoč recesijskim pritiscima, sve više ljudi na Zapadu smatra da si mogu priuštiti redovita putovanja u inozemstvo – štoviše, neki to vide kao ključnu potrebu i gotovo ljudsko pravo.
Osjećaj je sličan i na 4000 kilometara udaljenim Kanarskim otocima. Omiljena su destinacija Britancima već desetljećima, a turizam je postao vitalni dio gospodarstva. Danas čini 35% BDP-a cijelog otočja i 40% radnih mjesta. Troškovi života lokalnog stanovništva također su problem, piše Index.
Chris Elkington je urednik lokalnih novina za govornike engleskog jezika, The Canarian Weekly. Počeo je živjeti na Tenerifima 1991. kao turistički agent, a tijekom godina iskusio je procvat turizma. Ali s tim nekontroliranim rastom dolazi i loša strana: cijene najma su previsoke za mnoge mještane, a prosječni prihod na Kanarima najniži je u Španjolskoj. Mnogo ugostiteljskog osoblja bilo je prisiljeno odseliti.
Elkington kaže da stalno povećanje turističkog smještaja ima svoju cijenu: “Mnogi su iznajmljivači sada vrlo oprezni i odmiču se od dugoročnog iznajmljivanja svojih nekretnina i okreću se iznajmljivanju za odmor putem internetskih platformi. Stvaran broj dostupnih nekretnina znatno se smanjio, a cijena eksponencijalno porasla. I, nažalost, zbog toga je stanovanje postalo vrlo skupo.”
Ali na Kanarima nije jedini problem dostupnost. Utjecaj turizma na okoliš neki također smatraju sve neodrživijim. Na prosvjedima krajem travnja na kojima je sudjelovalo 20.000 ljudi glasnogovornik zajednice “Kanarcima je dosta” rekao je da je situacija dosegla kritičnu razinu: “Dosegli smo točku u kojoj je ravnoteža između korištenja resursa i dobrobiti stanovnika naglo narušena, posebno tijekom prošle godine.”
Elkington ističe činjenicu da turistička područja s velikim brojem hotela i bazena koriste do šest puta više vode od naseljenih područja: “Nastavljaju se graditi hoteli i šire se područja turizma. Ali nažalost, resursi se zapravo ne mogu nositi s tim.”
U talijanskom gradu Veneciji, koja je na popisu UNESCO-ove svjetske baštine, učiteljica Marta Sottoriva ulazila je u mali čamac kako bi blokirala velike brodove za krstarenje koji su redovito ulazili u središte grada i iskrcavali tisuće posjetitelja. Ta je bitka dobivena – krstarenja su sada ograničena na gradsku industrijsku luku.
Ali danas u Veneciji zapravo živi manje od 50.000 ljudi, u usporedbi s više od 150.000 u 70-im godinama. Unatoč zabrani kruzera, Sottoriva nije sretna. “Znam mnogo ljudi koji, čak i ako imaju novac, imaju prihod, ne mogu pronaći kuću. Došli smo do toga da ima više turističkih kreveta nego kreveta za domaće ljude.”
Velika opasnost turizma je što u nekim područjima nestaje živuća, cvjetajuća mješovita zajednica sa školama, lokalnim sadržajima i stalnim trgovinama i umjesto toga postaju povijesni tematski park. “Disneyfied” je opis koji koriste mnogi prosvjednici. Dakle, koje se mjere poduzimaju za suzbijanje prenapučenosti u popularnim odredištima?, piše Index.
Jedan pristup je pokušati regulirati protok posjetitelja u vrijeme najvećeg prometa. To se može učiniti naplaćivanjem ulaznica za jednodnevne izletnike i pružanjem podataka potencijalnim posjetiteljima o tome kada će biti najprometnije vrijeme koje treba izbjegavati. Venecija je upravo uvela probnu naknadu od pet eura za jednodnevne izletnike u najpopularnije vrijeme, a mnoge druge poznate povijesne atrakcije povećavaju cijene za turiste.
Nova mantra koju prate turističke zajednice je “visoka vrijednost, mali volumen”. To znači pružanje usluge putnicima koji će potrošiti mnogo novca i koji vode računa o svojoj prisutnosti u osjetljivom okruženju.
Još jedno rješenje je potaknuti ljude da izbjegavaju putovanja u vrhuncu sezone i dolaze izvan sezone. Promjenjivi školski praznici također bi mogli spriječiti da previše obitelji dolazi u isto odmaralište tijekom intenzivnog razdoblja od šest tjedana.
Mnogi u turističkoj industriji također govore o “raspršivanju”. To znači uvjeriti turiste da pođu u alternativna odredišta – slična, ali manje prometna. Ograničavanje prostora za parkiranje automobila postaje omiljeni pristup smanjenju isplativosti dolaska samo na jednodnevne izlete, piše Index.
Hallstatt u Austriji nedvojbeno je slikovito malo alpsko selo na obali jezera s prekrasnim panoramskim pogledom kao iz bajke. Uobičajeni je urbani mit da je grad bio predložak za Arendelle, selo u iznimno popularnom Disneyjevom filmu “Frozen”. Jedna je majka iz Južne Koreje dovela svoje dvije kćeri obučene u princeze upravo iz tog razloga.
U Hallstattu ima oko 800 stanovnika koji su jednostavno izgubljeni u masi od 10.000 dnevnih posjetitelja – od kojih mnogi izlaze iz velikih turističkih autobusa i šetaju okolo, ponekad kroz vrtove stanovnika, u potrazi za savršenim selfiejem. Nekim mještanima je bilo dosta pa su prošle godine blokirali tunel koji cestu vodi u grad.
Dr. Friedrich Idam, dugogodišnji stanovnik i urbani arhitekt, bio je jedan od njih. Živi u kući na brežuljku koji gleda na jezero. Kaže da ne želi turiste koji dolaze samo na jednodnevni izlet. Kaže da troše malo novca i učinili su mu život nepodnošljivim: “Nema više javnog prostora za mene i moje sugrađane.”
“U dvorištu crkve turisti snimaju selfieje i poziraju na grobovima. Problem Hallstatta je što je toliko instagramabilan. Ako dođete svojim automobilom i ostanete samo sat vremena, kažem da ovdje niste dobrodošli”, rekao je Idam. Gradonačelnik Alexander Schuetz je bespomoćan: “Svi znaju da je ovo previše, ali ne možemo samo blokirati ulicu i reći ljudima da ne ulaze. Ovo nije slijepa ulica jer ljudi prolaze kroz Hallstatt i idu u druge gradove.”
Prošle godine postojao je kratkotrajni plan da se zaustavi gužva na poznatom mjestu za “selfieje”. Lokalno vijeće je postavilo ogradu kako bi blokiralo to stajalište. Morali su ga srušiti kada se previše stanovnika žalilo da im zaklanja pogled na njihovo prekrasno jezero. A tu je i pojava novih turističkih tržišta s raspoloživim prihodima i željom da istražuju svijet kako nikad prije nisu mogli, piše Index.