‘Nismo mi izmislili ništa novo, mi smo samo nastavili onako kako su to radili prije nas. Pogodile su se dobre generacije Hrvata i Srba koje su se trudile. Bilo je bitno da nikome ne padne glava, i u tome smo uspjeli’
Ovdje čak nije bilo ni rata, iako je svaki treći stanovnik Vrbovskog, čije su Moravice mjesni odbor – Srbin, jer nije bilo zainteresiranih ni s jedne strane. A bili su naoružani, jednima je puške podijelila JNA, a drugima hrvatska policija.
Oni, međutim, sela nisu čuvali jedni od drugih, već od onih ‘sa strane’. Sasvim pogrešno bi bilo zaključiti da je ovo goransko mjesto u sebi očuvalo Jugoslaviju, no da ovi ljudi ne znaju mrziti jedni druge po nacionalnom ključu i da se duboko poštuju, živa je istina, piše Jutarnji.
Do 1919. godine zvale su se Komorske Moravice, do 1991. godine Srpske Moravice. Dale su proslavljenog glumca Peru Kvrgića i brončanu olimpijsku Snježanu Pejčić.
Ovdje je vjerojatno najmanja stopa iseljavanja mladih u zemljama Europske unije jer nema više tko iseljavati. Izumiranje Gorskog kotara započelo je davno prije nego što se to dogodilo u ostatku Hrvatske.
Gradonačelnik Dražen Mufić kazao je kako Grad Vrbovsko ima više od 35 posto predstavnika srpske nacionalne manjine.
“Mi smo u potpunosti implementirali Zakon o pravima nacionalnih manjina u naš Statut. Dogovorili smo se s predstavnicima Vijeća srpske nacionalne manjine da one dvojezične ploče idu samo tamo gdje su Srbi u većini, a to su, uz Moravice, još Gomirje i Ljubošina, te određene ulice. Smatrali smo jedni i drugi da nema potrebe takvim pločama pokrivati druga naselja, pogotovo ona u kojima Hrvati žive u stopostotnoj većini”, nadodaje.
Oba zamjenika su mu iz redova srpske nacionalne manjine.
“Ljudi ovdje imaju iste uvjete i iste mogućnosti, a razlike ne pravimo ni u čemu, najmanje u nacionalnosti. Dijelimo posljedice teškog života. Ovdje, srećom, nije bilo rata, pa smo se nekako ranije okrenuli poslu i investitorima. Uvijek ima pojedinačnih ispada, ali mogu reći da je situacija glede tog pitanja vrlo dobra. Suradnja je vidljiva na svakom koraku, a najveći zajednički projekt je zapravo naš proračun koji ne isključuje nikoga, financiramo brojne kulturne udruge, manifestacije, programe”, govori gradonačelnik.
Nadodaje kako dijele i dobro i loše, a najveći im je problem što im sela postaju prazna. U 63 naselja na 270 kvadratnih kilometara živi samo 5.000 ljudi. Kaže kako je pravi izazov brinuti o brojnim nerazvrstanim cestama, organizaciji odvoda smeća i drugim komunalijama.
Za profesora povijesti i geografije, slikara i predsjednika Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta” Novicu Vučinića, riječ “suživot” je bezveze – kao da govori da moraš s nekim živjeti što u Moravicama nije slučaj.
“Nismo mi izmislili ništa novo, mi smo samo nastavili onako kako su to radili prije nas. Kada je sve krenulo početkom devedesetih, mi smo vidjeli da ne valja, imali smo, doduše, svatko svojih budala, koje smo morali ‘išamarati’. Pogodile su se dobre generacije Hrvata i Srba koje su se trudile. Bilo je bitno da nikome ne padne glava, i u tome smo uspjeli. Nije na lokalnoj razini nikada bilo problema, na razini Grada još manje, a suradnja sa Županijom je izvrsna. No, tako nije na nacionalnoj razini. Mi se ne bavimo politikom, ali ona nama itekako da. Mi se odupiremo, ali kako dođe s vrha, tako mora biti”, kazao je za Jutarnji list.
Ovi Gorani nisu se dijelili prema nacionalnosti, niti su se isključivali u poštivanju običaja.
Cijelu priču možete pročitati ovdje.
Vijesti.hr