'NISU UDIJELILI MILOST KOLEGI'

Umirao od raka, ona ih je molila morfij, ali: ‘Moj Krešo je trebao samo mirno zaspati, a bio je u smrtnom strahu…’

Idi na originalni članak
Foto: Screenshot

‘Pišem ovo da raširite ovaj post po svim bolnicama Hrvatske, da me dežurni liječnici te večeri nikad ne zaborave, da ih lice mog Kreše prati do kraja života jer nisu udijelili milost svom mladom kolegi kojem život klizi iz ruku i ne može ništa. Molim vas da prekinemo ovaj očajan krug neznanja i nebrige’, navodi Sanja Ćosić

Oglas

Nakon smrti mladog hrvatskog liječnika Krešimira Crnogaće koji je u 39. godini preminuo nakon kratke i teške bolesti, njegova je zaručnica Sanja Ćosić, inače anesteziologinja, opisala njegove zadnje trenutke te se požalila na činjenicu da mu liječnici pred sami kraj nisu dali dovoljnu količinu morfija, te da na kraju nije preminuo spokojno u snu, kako je trebalo biti, već u velikim bolovima. Pozvala je liječničke da, barem što se tiče palijative, ne budu neznalice i da se educiraju.

HUBOL: ‘To je jedna od najbolnijih točki zdravstva’

Sada se na njezinu objavu osvrnula i Hrvatska udruga bolničkih liječnika koja navodi da je palijativna skrb jedna od najbolnijih točaka hrvatskog zdravstva, te je pozvala sve u zdravstvu da pročitaju bolni tekst liječnice.

“Izražavamo duboku sućut kolegici Sanji Ćosić i obitelji liječnika i vrsnog ortopeda Krešimira Crnogaće. Krešimira su svi poznavali kao srdačnog, iznimno empatičnog i nadasve uspješnog liječnika za kojeg njegovi nadređeni, ali i pacijenti, kažu da je bio briljantan operater. Kolegica Ćosić je u toj prevelikoj boli našla snage upozoriti na jednu od najbolnijih točaka hrvatskog zdravstva – palijativnu zdravstvenu skrb. Radi se o grani medicine s kojom se rijetko tko sustavno bavi iako postoje ugovoreni palijativni kreveti u hrvatskim bolnicama. Međutim, u stvarnosti skrb o palijativnim bolesnicima nije adekvatno organizirana, a zdravstveno osoblje uglavnom nije odgovarajuće educirano o načinima skrbi za palijativnog bolesnika. Pozivamo sve hrvatske zdravstvene ustanove, liječnike, medicinske sestre i tehničare i zdravstvenu administraciju da pročitaju bolni tekst liječnice Sanje Ćosić. Pozivamo ih također da konačno pokrenu uspostavljanje kvalitetne i dostupne palijativne skrbi za naše teško bolesne pacijente”, stoji u objavi HUBOL-a.

‘Karcinom pankreasa ga je pokosio u manje od dva mjeseca’

Ponavljamo objavu Sanje Ćosić koja je izazvala veliku pažnju javnosti:

“Neki me znaju, više vas zna mog Krešu Crnogaću, a vi koji ne znate možda ste čuli za našu priču o nemogućoj, a velikoj ljubavi anestezije i ortopedije te onaj tragični dio o 4. stadiju karcinoma pankreasa koji je Krešu pokosio u manje od dva mjeseca i odnio ga zauvijek 30. 8. ove godine. E pa ne bih ja ovo pisala da je to samo to. Pišem jer je Krešo Šibenčanin koji je volio taj grad više od svega i vratio se izdahnuti u njemu. Naša zadnja 24 sata bila su, između ostalog, obilježena dolascima kolega hitnjaka koji su u tim teškim trenucima bili divni, obilježena našim prijateljem dr. Pilipcem, koji je okrenuo nebo i zemlju da nam pomogne u svemu, tehničarom s hitne koji mu je ABS izvadio u sekundi i bez bola, a na KBC-u su ga izboli 20 x. Obilježeni su i sestrom koja je slikala jednu od naših posljednjih fotografija, kako izmoreni spavamo zagrljeni u bolničkom krevetu u boxu, i zato joj hvala. Ekipi kolega koja je digla bolnicu da nam nađe krevet na odjelu u sobi u kojoj ćemo biti sami i u kojoj će on izdahnuti meni u naručju te uz majku koja ga drži za ruku. Nema ljepše osim što ima.

‘Morala sam moliti više puta za morfij’

Krešo je umro od posljedica karcinomatozne limfangioze pluća, koja se razbuktala te je on zadnje sate proveo u hipoksiji na 14 litara kisika u minuti. Ne moram objašnjavati kako bi to izgledalo da nije bilo morfija. I tu kreće tragedija. Za dozu subkutanog morfija kod umirućeg mladoga kolege u punoj snazi ja sam morala moliti više puta i neprekidno dežurnog odjelnog liječnika i dežurnog anesteziologa. Smilovali su se i raspisali mu na listi dozu od 5 mg x 4 sc na moj izričiti zahtjev, nevoljko. I ništa više od toga. Ni kap više.

‘Trebao je samo zaspati , a ne biti u smrtnom strahu’

Na moju molbu za kontinuiranu infuziju morfija kolega anesteziolog – MOJ anesteziolog, kaže da, citiram, ‘nema običaj pisati kontinuiranu infuziju za odjel’. Ponavljam: umirućem bolesniku u hipoksiji koju nećemo rješavati eskalacijom zbrinjavanja resp. puta. Kojeg puštamo da umire. O neznanje kako si veliko! Moj Krešo je trebao mirno zaspati, a par min pred smrt gledao joj je u oči i uznemirio se, prestrašio se, bio je nemiran, osjetio je kraj, a to se nije trebalo dogoditi. Trebao je samo zaspati, mirno zaklopiti oči i izdahnuti spokojan u mom naručju. Ne biti u smrtnom strahu.

‘Prestanite biti neznalice, prestanite uskraćivati milost mirne smrti palijativnim pacijentima’

Pišem ovo radi njega, radi svih naših umirućih pacijenata, radi naših obitelji, muževa, djece, prijatelja i nas koji ćemo isto jednog dana umrijeti. Prestanite se bojati opioida u palijativi, prestanite biti neznalice, prestanite uskraćivati milost mirne smrti palijativnim pacijentima. Educirajte se. Pitajte. Zovite kolege koji se time bave da vas educiraju. Budite liječnici i poštujte Hipokrata. Ne mučite bolesnika u samrtnoj postelji pretragama kao što je ECHO par sati prije smrti – da, i to smo doživjeli. Educirajte sestre o tome jer je i njih strah. Dvije mlade divne sestre s odjela su bile u potpunom strahu od primjene ponovljene doze sc. morfija jer, naravno, nisu smjele, a i bojale su se smrtnog ishoda jer ih se uči da bi pacijent mogao otići u resp. zatajenje od velike količine opioida.

‘Neka ih lice mog Kreše prati do kraja života jer mu nisu udijelili milost’

Ponavljam – pacijent s 4. stadijem karcinoma za kojeg svi znaju da odlazi. Pišem ovo da raširite ovaj post po svim bolnicama Hrvatske, da me dežurni liječnici te večeri nikad ne zaborave, da ih lice mog Kreše prati do kraja života jer nisu udijelili milost svom mladom kolegi kojem život klizi iz ruku i ne može ništa. Molim vas da prekinemo ovaj očajan krug neznanja i nebrige. To što nekoga prestajemo liječiti ne znači da mu prestajemo pomagati, da tu naša uloga prestaje. Zapamtite to i sjetite se nas kad vam sljedeći put pacijent bude umirao na odjelu. Molim vas nemojte biti neznalice i neliječnici i neljudi”, prenosi Net.hr.

Exit mobile version