Ljekarnica nije djevojci dala pilule iz osobnih uvjerenja te joj je rekla da dođe ujutro kad bude netko drugi
Slučaj iz zagrebačke ljekarne Čelina na Jordanovcu čija je djelatnica odbila jednoj djevojci izdati ginekološki propisane kontracepcijske pilule ponovno je aktualizirala pitanje priziva savjesti – tko na njega ima pravo, zbog čega i pod kojim uvjetima.
U ovom najnovijem slučaju djelatnica ljekarne pozvala se na priziv savjesti jer se ona osobno ne slaže s korištenjem kontracepcijskih pilula. Prema članku 12. Kodeksa ljekarničke etike i deontologije “magistar farmacije ima pravo priziva savjesti samo ako time ne dovodi u opasnost zdravlje i život bolesnika.”
U ljekarni nitko drugi nije radio osim djelatnice koja se pozvala na priziv savjesti pa je djevojku otpravila bez tableta za koje je imala recept i rekla joj da dođe ujutro.
Maja Jakševac Mikša direktorica Hrvatskog farmaceutskog društva pojasnila je za Vijesti.hr da se takva situacija nije smjela dogoditi. Za početak ističe da je voditeljica ljekarne trebala biti upozata s činjenicom da jedna od djelatnica ima priziv savjesti.
„U tom slučaju, voditeljica ljekarne treba osigurati da s tom djelatnicom uvijek u smjeni bude netko tko može izdati kontracepcijske pilule ukoliko ih netko zatraži. Koliko sam vidjela iz medija, druga je djelatnica taj dan bila na bolovanju, no u tom slučaju djelatnica koja se pozvala na priziv savjesti trebala je ipak izdati traženi lijek jer je pravo pacijenta na njega, pogotovo ako je on propisan na recept, dakle prema liječničkoj uputi, iznad priziva savjesti“, ocijenila je Jakševac Mikša.
Priziv savjesti najviše koriste liječnici
Ljekarnica je djevojku mogla uputiti i u neku od najbližih ljekarni, no s obzirom da se u ovom slučaju radio o Jordanovcu koji ipak nije u centru Zagreba gdje je takvih prodajnih mjesta daleko više, tablete je trebala dobiti tamo gdje ih je i zatražila, ističe direktorica Hrvatskog farmaceutskog društva.
Dodaje da su ovakvi slučajevi u ljekarničkoj djelatnosti su rijetki, a nije upoznata da je i u jednom bilo sankcija.
I ministar zdravstva Milan Kujundžić potvrdio je da se svaki lijek na recept mora izdati, čak i kad je liječ o privatnom liječniku, bez obzira na priziv savjesti.
“Svaki pacijent u bilo kojoj ljekarni ima pravo dobiti lijek za koji ima recept. Ljekarnik ima pravo na priziv savjesti, ali ne na radnom mjestu u ljekarni”, pojasnio je ministar.
I iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić poručuju da je ljekarnica trebala izdati tražene pilule.
„Ukoliko ljekarna kao ustanova u cjelini nije u mogućnosti izdati određeni lijek zbog priziva savjesti svojih djelatnika, pravobraniteljica smatra da to označava dovođenje u opasnost zdravlja korisnika.
Problem istovremenog ostvarivanja prava na priziv savjesti i prava na zdravstvene i ljekarničke usluge složena je problematika jer se radi o pravima koja se međusobno isključuju, a u isto vrijeme se oba moraju ostvarivati i biti osigurana, kako liječnicima odnosno ljekarnicima, tako i pacijentima odnosno korisnicima usluga koje tih liječnici i ljekarnici pružaju.
Međutim, ono ključno u takvim slučajevima je to da je oba prava nužno sagledati kroz prizmu pozicije u kojoj se nalaze pacijent i u ovom slučaju ljekarnik.
Naime, pacijent je u podređenom položaju u odnosu na ljekarnika; o njemu je ovisan kako bi bio u mogućnosti ostvariti svoje pravo, dok isto ne vrijedi u obratnom slučaju. Nemogućnost ostvarivanja prava na zdravstvenu ili ljekarničku uslugu može prouzročiti ozbiljne posljedice po zdravlje pacijenta stoga se zdravstvene ustanove i ljekarne nipošto ne smiju naći u poziciji da preuzimaju moć odluke o pružanju neke usluge ili izdavanju lijeka koji se izravno tiče zdravlja pacijenta“, navode u Uredu.
Priziv savjesti i odbijanje redovnog posla zbog osobnih uvjerenja povezanih uglavnom s vjerskim razlozima najviše je zastupljen u liječničkoj praksi pa iz godine u godinu raste broj onih koji odbijaju obavljati prekide trudnoće, umjetnu oplodnju i neke druge zahvate, uglavnom iz područja reproduktivne medicine.
Prema neslužbenim podacima koji se iznose u javnosti, više od polovice ginekologa u Hrvatskoj odbija obavljati pobačaje pozivajući se na priziv savjesti.
Najviše prašine zasad je podigao slučaj primalje iz bolnice u Kninu, koja je 2013. odbila asistirati pri jednom pobačaju. Zbog toga je dobila otkaz, no nakon podrške Katoličke crkve te pozivanja na Etički kodeks primalja u kojem stoji pravo na prigovor savjesti („ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijentice“ te „o svojoj odluci pravovremeno obavijesti“) vraćena je na posao.
U nekim bolnicama čitavi timovi ginekoloških odjela ne žele obavljati pobačaje te se žene koje žele obaviti abortus upućuju u druge bolnice.
U Uredu pučke pravobraniteljice već godinama primaju pritužbe na prigovore savjesti liječnika koje mahom podnose pripadnici vjerske zajednice Jehovinih svjedoka.
Pritužbe Jehovinih svjedoka na priziv savjesti liječnika
Naime, oni načelno odbijaju dati suglasnost za transfuziju krvi u slučaju komplikacija prilikom operativnog zahvata, budući da bi to bilo protivno njihovim vjerskim uvjerenjima. Zbog toga se pojedini liječnici, ali ponekad i svi liječnici neke klinike, pozovu na priziv savjesti, pri čemu postoji obveza liječnika da o svojoj odluci pravodobno obavijesti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke, što najčešće ne čine. S obzirom da i dalje izostaje sustavno rješenje, situacija u kojoj se ovi pacijenti nalaze počinje poprimati šire razmjere.
„U 2017. godini zabilježena su 24 slučaja uskrate zdravstvene zaštite njihovim vjernicima u hrvatskim bolnicama, pri čemu se uglavnom radilo o ortopedskim operacijama. Od tog broja, njih 15 dobilo je odgovarajuću zdravstvenu skrb u nekoj drugoj bolnici. Od preostalih pacijenata, za njih petero još uvijek nije nađeno rješenje, iako se radi o medicinski indiciranim slučajevima“, navedeno je u Izvješću o radu pučke pravobraniteljice za 2017. godinu.
Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu rada i mirovinskog sustava upućena je preporuka da unaprijede pravni okvir o prizivu savjesti zdravstvenih radnika kako bi se pacijentima osigurala odgovarajuća zdravstvena skrb sukladno njihovom vjerskom uvjerenju, ali i najvišim profesionalnim standardima.
Osim u medicinskoj struci u kojoj je najzastupljeniji, prigovor savjesti podnosili su i brojni mladići koji nisu željeli služiti vojni rok prije nego što je on ukinut 2008. godine.
U javnosti je također odjeknuo i slučaj spikera Hrvatskog radija koji je odbio pročitati tekst kritički intoniranog eseja filozofa Borislava Mikulića o prosvjedu ratnih veterana pred Ministarstvom branitelja u Zagrebu.
Zašto pravo na priziv savjesti?
Pravo na priziv savjesti najčešće se veže uz medicinu, ali i služenje vojnog roka te nošenje i uporabu oružja. Parlamentarna skupština Vijeća Europe utvrdila je pravo na priziv savjesti u medicini Rezolucijom 1763 iz 2010. godine. U točki 1. ove Rezolucije, između ostalog, stoji da niti jedna pravna ili fizička osoba neće biti podvrgnuta prisili, neće se držati odgovornom niti će se na bilo koji način diskriminirati ako odbije izvršiti pobačaj ili eutanaziju. Uz pobačaj i eutanaziju, pravo na priziv savjest često se koristi u postupcima potpomognutog suicida, medicinske oplodnje i sterilizacije.
U Hrvatskoj je pravo na priziv savjesti utvrđeno je nizom zakona iz područja zdravstva. U Zakonu o liječništvu propisuje se da se liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta.
Liječnik mora pacijenta pravodobno izvijestiti o svojoj odluci te ga uputiti drugom liječniku iste struke, a o pozivu na priziv savjesti dužan je izvijestiti i svog nadređenog ili poslodavca.
Nevenka Cuglin
Foto: Pixell/Guliver