Ribolovac iz Istre Dino Deronjić plovio je ovih dana na području Punte Ubaš, kod ulaza u Raški kanal i ispod brodice ugledao nevjerojatan prizor…
Riječ je bila o gorostasnoj psini (Cetorhinus maximus), drugoj najvećoj vrsti ribe. Veća od goleme psine je samo kitopsina.
– Iskustvo je nezaboravno. Nešto što je teško opisati riječima nekom tko je veći dio života posvetio moru. Osjećaj i zadovoljstvo gledajući i uživajući u svako trenutku koji je priroda pružila! Tek nakon nekog vremena sam shvatio da je to bio trenutak i vrijeme koje se neće tako brzo ponoviti. Uživanje i divljenje tako lijepom biću koji rijetki imaju priliku viditi i biti u takvoj blizini – opisao je za Morski HR ove fantastične trenutke Dino Deronjić, koji je dugogodišnji strastveni ribolovac, pa mu je ovo iskustvo još posebnije.
– A da ribe lovim odmalena, a sad sam u 30-ima, tako da je to već neki period. Ovaj primjerak gorostasne psine je velik ok6-6,5 metra i težak oko 1 tonu Od pojave ove životinje na površini i uživanja, pas se hranio nekih 30-40 minuta nako čega je otplivalo u dubine – kaže Dino i dodaje kako dosta vremena provodi na moru, no ovo mu je prvi put da je vidio ovu životinju, piše Morski.hr.
– Doista nisam do sad imao ovakvu sreću – kaže nam i zaključuje da je primjetio kako gorostasnoj psini nedostaje dio peraje.
– Vjerojatno je doživio nesreću i oštećenje je nastalo od nekog većeg broda, ali mislim da mu ne smeta, pošto je normalno plivao.
Druga najveća živuća riba današnjice
– Gorostasna psina, ili Cetorhinus maximus druga je najveća živuća riba današnjice, te jedna od tri vrste morskih pasa koje se hrane filtracijom (prvenstveno planktonskim organizmima). Obzirom na dosta specifičan način života i visok stupanj migracija –u Jadransko more ulazi sporadično.
Do danas, zabilježena je nešto više od 35 puta i to najčešće oko Riječkog i Tršćankog zaliva u proljeće i ljeto – iako je pronalažena duž čitave istočne obale u različitim godišnjim dobima. Lovljeni su mladi primjerci od 250 do 400 cm, te odrasli sa 600 do 800 cm ukupne dužine. Najveća jadranska jedinka zabilježena je 2000. godine u Blitvenici (Hrvatska) i mjerila je 850 cm ukupne dužine tijela i težila oko 2.500 kg (Soldo & Jardas, 2000, 2002; Lipej et al., 2000; Gajić, 2015).
Ova, u potpunosti bezopasna i miroljubiva vrsta, raste u prosjeku 7 (Cervigón & Fischer, 1979) do 10 m, dok u iznimnim slučajevima može premašiti 15 m ukupne dužine (Compagno, 1984). Zimu obično provodi na velikim dubinama, oko 900 m (Shepard et al., 2006) a sporadično zaranja i do 2.000 m (Cox & Francis, 1997). U proljetnim i ljetnim mjesecima dolazi u plitke (često priobalne) vode kako bi se hranila–kada je najčešće i susrećemo u Jadranu. Parenje se odvija najčešće u ljetnim mjesecima, dok je period gestacije među najdužim od svih kičmenjaka i traje približno do 36 mjeseci (Pauly, 2002).
Ženka koti vrlo krupne mlade koji mjere 150 do čak 200 cm ukupne dužine (Kunzik, 1988). U teritorijalnim vodama Hrvatske smatra se ugroženom vrstom i zaštićena je Pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/13, 73/16). Obzirom na specifično kretanje nerijetko dozvoljava prilazak roniocima na dah.
Ipak! Prilikom susreta držati udaljenost od životinje minimalno 100 m plovilom (sa ugašenim motorom), dok u moru ne bi smjeli prilaziti bliže od pet metara niti koristiti bljeskalicu tijekom fotografiranja – kazao nam je već o ovoj vrsti renomirani svjetski stručnjak za morske pse i zaštitno lice National Geographica, Andrej Gajić.