Hrvati i Srbi u Moravicima ignoriraju politička previranja: ‘Međusobno se uvažavamo, sve blagdane smo si čestitali’

Idi na originalni članak

Dok političari vuku poteze na šahovskoj ploči, građani na terenu ne žele biti ni pijuni ni konji, već grade suživot. Na području Vrboskog u mjestu Moravice Hrvati i Srbi žive u slozi i zajedništvu

Oglas

Moravice, mjesto na pola puta između Zagreba i Rijeke – nekad su bile jedno od glavnih željezničkih čvorišta, a danas primjer suživota Hrvata i Srba. Tamo podjele ne postoje.

U ovom je mjestu srpsko stanovništvo većinsko, na području grada Vrboskog još su tri mjesna odbora većinski srpska. Iako bi dvojezične ploče trebale biti postavljene na području grada – dogovorili su se i oko toga.

“Ja tu moram izrazito pohvaliti predstavnike srpske nacionalne manjine i srpskog nacionalnog vijeća. Oni su pristali da te ploče idu samo tamo gdje su Srbi u većini”, Dražen Mufić, gradonačelnik Vrboskog.

Početkom 90-ih na ovom području nisu ni pomišljali ratovati jedni protiv drugih.

“Bili smo jednostavno pametni, nismo dozvolili da netko dođe sa strane da se ubaci i da napravi nered. Radi toga smo iznimno ponosni svi”, Ranko Vuković, Moravice.

Grad je otkupio dvije tvrtke u stečaju, pokrenuli su poslovanje, zaposlili 300 ljudi. Najveći problem im je demografija. Ove godine umrlo je 36-ero ljudi, a rodilo se tek dvoje.

“Nezaposlenost je na razini Hrvatske. Međutim nama sada fali proizvodnih radnika. Ono što je ovdje problem je zaposliti visokoobrazovane mlade ljude, tu nemamo dovoljno radnih mjesta. Međutim, što se tiče običnih radnika, tu nam fali radnika”, dodaje gradonačelnik Mufić.

Imaju i srednju željezniču školu, ove godine po prvi puta nisu upisali niti jednog učenika u taj smjer jer nema interesa. Ipak, otvorili su nova zanimanja pa im dolaze djeca iz cijele Hrvatske.

“Škola broji 150 učenika. Imamo četiri sektora obrazovna. Znači, promet, ekonomiju, strojarstvo i elektrotehniku”, Borivoj Dokmanović, Moravice.

Zato osim školskih lekcija, svi ovdje mogu naučiti još jednu – kako živjeti zajedno bez obzira na različitosti.
Goran Latković

 

Exit mobile version