Dva crvena alarma u dva tjedna i požar na pulskom odlagalištu otpada zabrinuli su istarsku javnost
Ima li razloga za zdravstvenu paniku u Istri?
Pored nesnosnog smrada na kojeg se građani žale u protekla dva tjedna dvaput su u Centru za gospodarenje otpadom Kaštijun pored Pule zabilježene vrijednosti triput veće od dozvoljenih. Uprava Kaštijuna i Zavod za javno zdravstvo Istarske županije tvrde da opasnosti za zdravlje nema. No stručnjaci upozoravaju na brojne nedostatke.
Dva crvena alarma u dva tjedna i požar na pulskom odlagalištu otpada zabrinuli su istarsku javnost. Pored smrada i dima najveći je problem nedostatak informacija, tvrde građani. Paniku pokušava smiriti predstavnica Kaštijuna, članica Uprave, Vesna Dukić: ”Nije to bilo nikakvo prekoračenje koje bi bilo iznad granica dozvoljenih jer se čestice usrednjavaju na 24 sata kod određivanja kvalitete zraka. Zavod za javno zdravstvo je dalo priopćenje da što se tiče lebdećih čestica koje su izmjerene da one nemaju bitnog utjecaja na zdravlje ljudi”.
Ne slažu se s time ni građani kao ni neovisni stručnjaci i tvrde da Zavod za javno zdravstvo Istarske županije svoj posao odrađuje stihijski. Koviljka Aškić, sveučilišna specijalista eko inženjerstva upozorava:
”Ja mislim da je to uglavnom njihova želja da to ne bude opasno, ali svi mi to isto tako želimo. Međutim, kemičari i biokemičari bi za to trebali imati valjane dokaze. I ako je to zaista tako, ja bih voljela da nam predoče dokaz, znači da su sakupljane lebdeće čestice.
Umjesto dnevnog prosjeka građani i struka traže satno izvještavanje i veći broj mjernih stanica i parametara kao što to rade primjerice u riječkoj Mariščini. ”Tamo ima puno više mjernih postaja čije se vrijednosti prikazuju live na njihovoj internetskoj stranici i ne samo to uz same te vrijednosti oni imaju posebno praćenje mirisa koje emitira ŽCGO Mariščina”, upozorava aktivist Bojan Blagonić.
Problem smrada je problem nedovoljnog recikliranja, tvrdi uprava Kaštijuna. Da bi efikasno funkcionirali, Istrani bi trebali reciklirati 40 posto otpada. U stvarnosti se u Istri reciklira tek 12 posto, a većina završava po šumama.
Ivan Dobran
Više u VIDEOPRILOGU:
