Lažira se čak i platno koje se može postarati ili pak okvir u koji se čavlićima buše rupe koje bi imitirale crvotočine
Iako su u Hrvatskoj brojke nešto skromnije, problem krađa i krivotvorenja umjetnina je itekako prisutan.
Na zidovima Mimare trenutno se nalaze Pablo Picasso, Salvador Dali, Edo Murtić, Dimitrije Popović, a svi odreda – lažni. Ideje jesu njihove, ali nisu ih naslikali oni. Riječ je o zaplijenjenim krivotvorinama koje je policija simbolično nazvala “Ljepota lažnog sjaja”.
“Dalija smo pronašli na hrvatsko-talijanskoj granici. Dvojica talijanskih državljana su prevozila sliku bez ikakve dokumentacije, certifikata. Na originalu imamo 15 nijansi sive boje na ruži, a na zaplijenjenoj ima i smeđe i bijele i žute, tako da definitivno nema govora da je riječ o orgininalu”, rekla je Helena Biočić, voditeljica Muzeja policije.
U muzejskoj zbirci policije ima 70-ak takvih slika i skulptura. I sam slikar Dimitrije Popović često se susreće sa svojim djelima koje nije napravio. “Njegove” eksponate je netko isprintao i obojao kistom.
“To se vidi da je loše izvedeno. Međutim, problem te kopije je u tome što je taj autor tog djela potpisao mene, moj potpis je stavio, znači to je tek teško kazneno djelo. Još je taj akvarel potpisan tušem. Ja se nikad ne potpisujem tušem”, kaže Popović.
A osim potpisa lažira se čak i platno koje se može postarati ili pak okvir u koji se čavlićima buše rupe koje bi imitirale crvotočine.
“Jednom krivotvoritelju su rekli da je dobar umjetnik pa ga pitali zašto ne radi svoja djela i prodaje ih. ‘Zašto bih ja radio i prodavao za znatno manju cijenu od one koju sam potpisao nečijim imenom’, odgovorio je”, ispričala je Biočić.
U Hrvatskoj se na godinu ukrade ili krivotvori 60-ak umjetnina, najčešće iz kuća i stanova. No brojka je u stvarnosti puno veća.
Rekorder Muzej grada Iloka
“Kaznena djela koja jesu najzastupljenija, krađa i teških krađa, u pravilu rade ili sitni kriminalci ili profesionalni provalnici. Ako su u pitanju krivotvorine, svakako je riječ o osobama koje rapolažu određenim znanjima i o tehnikama izrade umjetnina i materijalima o kojima se radi”, rekao je načelnik PNUSKOK-a Mario Kovač.
A rekorder je Muzej u Iloku. Ondje je za vrijeme i nakon rata otuđeno 100-tinjak umjetnina, a 1997. ukradene su slike u vrijednosti pola milijuna eura za kojima još uvijek tragaju.
“Proces mirne reintegracije nije bio završen i to je bilo po narudžbi. Sve umjetnine kada se u muzejima otuđuju, ne otuđuju se na ono ‘ja ću sad ići i ukrasti nešto pa ću negdje na crnom tržištu to prodati’, nego ide po narudžbi”, rekla je Andrea Rimpf, viša kustosica Muzeja grada Iloka.
Dodatan problem je i nedostatak nacionalne baze u kojoj bi bile popisane sve umjetnine i njihove posebnosti pa bi im se lakše moglo ući u trag. Njezina izrada je u planu, a do tada procjena je li djelo pravo ili nije, ostaje u oku promatrača.
Vijesti.hr