Bivši ministar obrane RH opisao je kako ukrajinski branitelji uspijevaju raditi pakao ruskoj armiji. Objasnio je može li se Kijev održati i naveo zašto tako misli
Kakvo je stanje na terenu i što se može očekivati dalje u ratu u Ukrajini, analizirao je u razgovoru s vojnim analitičarem i bivšim ministrom obrane Antom Kotromanovićem RTL-ov Andrija Jarak.
Više u VIDEOPRILOGU:
Očekuje se presudna bitka za Kijev, mogu li se Ukrajinci obraniti?
Majka svih bitaka. Rekao bih da je stanje na današnji dan takva da je to sad pat pozicija za sve. Vidjeli smo početne uspjehe ruske armije sjeverno na granicama Ukrajine, istočno i na jugu, ali ona je zaglavila ispred velikih gradova. S druge strane, ukrajinske snage su uspješno obranile velike gradove i nisu dozvolile da to padne što je bilo vrlo bitno za njihov moral kasnije. Ali, oni nisu u stanju provoditi veće operativne protunapadne operacije, recimo poput neke operacije većih razmjera, deblokade Kijeva ili Harkiva ili većeg oslobađanja nekakvog prostora. Na taktičkoj razini smo ipak vidjeli da imaju sposobnost nekakvih taktičkih skupina veličine, recimo, bojne, u nekakvim predgrađima su razbili taktičke skupine ruske vojske, i to vrlo dobro i uspješno, čak i ovladali nekim manjim sredinama. Uočio sam i da specijalne postrojbe ukrajinske vojske vrlo dobro i sigurno rade svoj posao. Ako je istinit podatak da su oni uništili 30-ak helikoptera na tlu i ovo što sam pratio preko jednog prijatelja koji je također gore, koji radi u specijalnim postrojbama, to je jako dobar posao. Ulaze im u pozadinu, udaraju im po bokovima, napadaju logističke kolone i rade jako veliku štetu, to je vrlo dobro. Ono što mi je nejasno je što se događa u zapadnoj Ukrajini. Do sada je fokus bio na ratišta. Ali, nitko ne spominje što se dešava u zapadnoj Ukrajini. Neobično mi je da tamo nisu već formirane barem jedna armija, grupa brigada. Tamo živi 15-ak milijuna ljudi koji bi sutra bili spremni obraniti taj prostor, a i pomoći u nekim bočnim napadima, ofenzivnim zadacima.
Spomenuli se Baryaktar, famozni turski dron. Postao je glavni adut, glavno oružje Ukrajincima. Po čemu je on tako ubojit?
On se proslavio još u armensko-azerbejdžanskom ratu, vidjeli smo njegovu ubojitost. To je oružje budućnosti. On nosi do 50 kilograma različitih tipova raketa na sebi. Efikasan je po svemu, najefikasniji kad napadate nezaštićene kolone iz zraka. Da, i on se može uništiti. Ovih danas sam razgovarao s prijateljem koji kaže da Hrvatska razvija dron, dron-kamikaza koji može nositi 200 grama eksploziva bilo gdje, maltene se može čovjeku zabiti u usta i eksplodirati. To je oružje budućnosti, po mojoj procjeni, iduće generacije novih borbenih aviona, oni će biti bez posade, recimo, šesta generacija, to će biti bezposadni avioni.
Ukrajinski predsjenik Zelenski kaže da im NATO nije prioritet, kako to tumačite?
To je potpuni zaokret. Mislim, zašto je počeo rat!? Vidio sam danas da je rekao da bi razgovarao o Krimu i o pokrajini Donbas. Postavljamo pitanje, ako je to točno to što je danas rekao, zbog čega onda danas imamo rat u Ukrajini? Zašto to nije rekao prije mjesec dana i bio spreman razgovarati s Putinom.
On je profesionalni glumac. Imam osjećaj da je sugestivan, impresionira, ali je dojam kao da ne zna puno o ratovanju, o strategiji u ratu?
Meni se čini da je on dobar u ovom poslu sada, PR-ovskom, pojavljuje se u filmićima, ali on očito u strateškom promišljanju nije imao velikog iskustva. Ne možemo nekoga okriviti da je surkivac na vlastitu državu, ali da su drugačije promišljali, da su imali politiku neutralnosti prije, mislim da možda do ovog ne bi niti došlo danas.
Što je s poljskim avionima? Ako bi došli, može li to išta promijeniti na bojišnici?
Ma nema šanse. Rusi imaju silnu tehniku. Oni su dovukli 1200 tenkova, imaju potpunu dominaciju u zračnom prostoru, pet, deset ili dvadeset aviona ne može nikako promijeniti tijek rata i ne znam s koje bi oni to piste poletjeli.
Sve su im uništili.
Većinu. Samo je na tom zapadnom dijelu ostalo nešto slobodno, ali jednostavno to bi prijetilo obaranjem svih tih aviona i samim time pogibiji pilota.
Rusi su malo usporili. Je li to strateško pregrupiranje ili su to neki logistički problemi?
Rusi nemaju iskustva, još od Drugog svjetskog rata, u ovako velikim planiranjima operacija tipa pomorsko-zračno-kopneno-desantna bitka, gdje kompletna armija ili dvije armije napadaju državu. Afganistan nije bio ovo. Mađarska intervencija također nije bila ovo, niti Sirija. Očito su oni zbog neiskustva u planiranju, jedna stvar, potom problemi u logističkom održavanju postrojbi, nisu dovoljno pripremili postrojbe na duže ratovanje. Svi smo vidjeli da baš imaju problema pri opskrbi. Treće, fanatična i uporna obrana Ukrajinaca, to mi se strašno sviđa.
Podsjeća na Domovinski rat.
Tako je. Ovi za sada ne mogu uzeti nikakav veći grad, sad ćemo se vratiti ponovno na Kijev, što će, naravno, biti majka svih bitaka. Ja vjerujem da se Kijev može održati. Ukrajinska vojska je dobila više od 12.000 projektila različitog kalibra, to su protuoklopna sredstva, dobili su Stingere, a vidjeli smo da oni mogu bez problema dominirati i kontrolirati nebo do tri ili četiri tisuće metara. Ako njih dvojica (Zelenski i Putin) ne sjednu ozbiljno i ne dogovore se o nekim stvarima, bit će to krvava bitka.
Može li i što Hrvatska vojska naučiti iz ovog rata?
To je po meni za nas najbitnije. Ja mislim da mora naučiti. Po meni, kopnena vojska je duša i srce svih vojski, mi moramo razvijati upravno naše kopnene snage, opremiti ih većim i boljim topništvom, modernim protuoklopnim oružjem, modernim sustavima protuzračne obrane i bespilotnim letjelicama ovakvog tipa ili boljeg tipa. To vidim kao budućnost razvoja, opremanja HV-a u idućih 12 godina, donose RTL Vijesti.