Zagreb kao milijunski grad ima tek dvije samoposluge, a situacija je slična i u većini drugih diljem Hrvatske
Dok mnoge u tjednu prije Uskrsa brine hoće li sve stići i što pripremiti za najveći kršćanski blagdan, sve je više onih koji se brinu hoće li uopće imati što jesti. Za njih su tu često spas socijalne trgovine, no i njihove police su diljem Hrvatske više prazne nego pune.
Čak 4 i pol tisuće Zagrepčana koji su korisnici socijalne samoposluge Crvenog križa, imat će na raspolaganju mnoštvo uskrsnih delicija. Inače, tamo svakoga dana po svoju mjesečnu zalihu hrane dolazi 20 obitelji.
Ipak, doznajemo kako šunke u zagrebačkim socijalnim trgovinama neće biti, osim ako ju netko sam ne kupi. Zalihe hrane se, naime, brzo tope te ovise o donacijama građana i trgovačkih centara pa se zna dogoditi da građani tek svakog drugog mjeseca mogu navratiti po hranu.
“Naše police su vrlo oskudne, tu je nešto od osnovnih namirnica, jako je puno osoba u potrebi i nastojimo nekako ovim putem pozvati građane da nam pomognu da napune uskršnje košarice. Najpotrebniji su ulje, brašno, šećer, jaja, tjestenina, konzervirana hrana”, naglasila je Nina Tenjer iz humanitarnog odjela Crvenog Križa u Zagrebu.
Zagreb, napominjemo, ima tek dvije samoposluge, a situacija je slična i u većini drugih diljem Hrvatske.
“Nedostaje im hladnjaka, nedostaje im zamrzivača, nedostaje im vozila za prijevoz donacija do korisnika, odnosno do socijalnih samoposluga”, ističe Lora Vidović, pučka pravobraniteljica koja je zabrinuta za opstanak ovakvih projekata.
A kako i ne bi bila kad su statistike crne. Čak 800 tisuća ljudi u Hrvatskoj u riziku je od siromaštva, sto tisuća živi od socijalne pomoći, a pola milijuna ljudi ne može si priuštiti meso niti svakog drugog dana.
S druge strane godišnje se baci čak 400 tisuća tona hrane!
“Bilo bi dobro i umrežiti korisnike, posrednike i donatore, odnosno imat bazu donatora i to je jedan od prijedloga koji smo mi uputili Ministarstvu poljoprivrede i Ministarstvu za demografiju”, mišljenja je Lora Vidović.
U planu je izmjena Pravilnika o doniranju hrane pa bi se tako porezne olakšice trebale odnositi na svu hranu, ne samo onu pred istekom roka.
U međuvremenu, odgovornost za pomoć siromašnima ponovno je u rukama građana.
Željka Felbar