Mariupolj je do početka rata u Ukrajini bio prosperitetan grad s velikim planovima za daljnji razvoj, a sad je sravnjen gotovo do temelja, a stanovništvo rastjerano ili zarobljeno
Samo dan prije negoli će početi ruska invazija, stanovnici Mariupolja živjeli su skoro pa normalno. “Naš zadatak je potpora Oružanim snagama Ukrajine. Mariupolj je uvijek otvoren za suradnju s vojskom”, poručio je gradonačelnik Vadim Bojčenko, 23. veljače u 18.30 na sjednici Gradskog vijeća, dodajući da se radi na raspoređivanju teritorijalne obrane i naglašavajući dobru suradnju s ukrajinskom vojskom.
Svega koji sat prije toga sve se činilo uobičajeno u gradu koji je dobio ime po Mariji Fjodorovnoj, drugoj supruzi prestolonasljednika Pavla, još dok je grad zaista spadao pod rusko carstvo. Svega dva sata prije dramatične gradonačelnikove objave, usvojen je projekt “Grad bez periferije”, kojim će se nadograditi infrastruktura u predgrađima i 37 okolnih sela, što uključuje asfaltiranje cesta, izgradnju kanalizacije, plinofikaciju, nove ambulante i sportske sadržaje.
“Svaka četvrt Mariupolja trebala bi u tom smislu biti samodostatna, sa suvremenim i udobnim prostorom za rekreaciju. Činimo sve da grad bude lijep, svijetao i privlačan, ne samo za naše stanovnike, već i za cijelu Ukrajinu. Zbog toga razvijamo Mariupolj”, naglasio je Bojčenko, otprilike pola dana prije nego li je Putin dao naredbu za početak rata.
Od sigurne budućnosti do nesigurne sutrašnjice
Od “sigurne budućnosti” u tili čas je grad došao do nesigurne sutrašnjice, piše Slobodna Dalmacija. U inače polumilijunskom gradu ostalo je oko 160.000 ljudi – bez struje, vode, grijanja, hrane… Ukrajinski dužnosnici gotovo svakodnevno izvješćuju o tome da su ruske snage spriječile ulazak humanitarnog konvoja u grad. Prije početka opsade izbjeglo je oko 140.000 ljudi, dok je za vrijeme napada nekako uspjelo pobjeći još 150.000 osoba. Proruski separatistički čelnik, pak, navodi da se svakog dana evakuira oko 1700 žitelja Mariupolja. Ukrajinci optužuju – prema Rusiji.
“Trebamo potpunu evakuaciju iz Mariupolja. Naša najvažnija misija danas je spasiti svaki život. I postoje nade da ćemo uspjeti. 26 autobusa čeka na ulazak u Mariupolj radi evakuacije, ali nisu dobili dozvolu da krenu. I ova igra se igra svaki dan. Cinična igra. Naši vozači heroji pokušavaju pod paljbom doći do punktova za ukrcaj stanovnika i čekaju. Ali, Ruska Federacija igra se s nama od prvog dana”, ističe Bojčenko.
Razmjeri razaranja, za ukrajinske prilike prosperitetnog grada, ogromni su. Oštećeno je oko 90 posto stambenih zgrada. Od toga, 40 posto ih je potpuno uništeno. Oštećeno je i sedam gradskih bolnica, što čini 90 posto svih bolničkih kapaciteta u gradu, a tri su potpuno uništene. Oštećena su tri rodilišta, od kojih je jedno uništeno; sedam visokih učilišta, od kojih su tri uništena; 57 škola, od kojih su 23 uništene te 70 dječjih vrtića, od kojih je 28 uništeno. Oštećen je i niz tvornica, a gradska luka je razorena.
Kulturna prijestolnice Ukrajine
Na gradskim stranicama i društvenim mrežama više nema optimističnih projekata, samo panične objave na ukrajinskom koje se tiču golog opstanka. Nije ovo prvi put da se Mariupolj našao pod paljbom. Kad su proruski separatisti 2014. pokrenuli pobunu u Donbasu te zauzeli Krim, granatirali su i Mariupolj. No, grad se uspio brzo oporaviti, a koliko će mu sada vremena trebati, gotovo je nemoguće reći.
Koliko je grad bio napredan u mirnodopsko vrijeme, govori i činjenica da je prošle godine bio Kulturna prijestolnica Ukrajine. Na pješčanim plažama Azovskog mora, desetak kilometara od grada, sredinom kolovoza održan je veliki glazbeni festival MRPL CITY, koji je imao i kamp za posjetitelje. Da ne govorimo o kazališnoj zgradi, obnovljenoj 2018., koja je sad postala simbol razaranja Mariupolja. Prije toga bila je sklonište za nekoliko stotina stanovnika, od kojih je navodno 300 ubijeno tijekom granatiranja.
Mariupolj je u mirno doba usvojio i Strategiju 2030. Slogan “Novi grad – nove prilike” sad dobiva potpuno drugačije značenje. Grad će, naime, trebati izgraditi iz temelja. Nove prilike u industrijskom centru na ušću rijeka Kalmius i Kalčik, mnogi neće doživjeti, prenosi Net.hr.