Potpuno izmoreni, bez plaća i vjere da će se, nakon cijelog radnog staža provedenog u škveru, imati gdje zaposliti
U grupama od po 30 ljudi svakih sat vremena. I tako će biti do kraja tjedna, kada će otkaz potpisati i posljednji od 1118 radnika.
Uljaniku su dali sve. Nakon desetljeća provedenih u brodogradilištu sve što odnose su – cipele i trliš.
“Radno odijelo nosim. To je sve što nakon 39 godina imam”, kaže jedan od radnika. Na pitanje što dalje, kratko odgovara: “Kopat po kontejnerima, a što ćemo.”
Radnici su počeli dolaziti oko 9 sati. Potpuno slomljeni, a i dalje provlače svoje kartice, ruke su navikle.
“Malo je tužan kraj, nije trebalo tako završiti”, kaže radnik Rino.
“Imali smo neki kratko sastanak, upoznali su nas s pravima. Ja idem u mirovinu, danas mi je bio zadnji dan, nakon 42 godine skoro.”
Na spisku piše tko će doći koji dan.
“Toliko je otkaza da nam ne stignu dati. Kao u komore kad su vozili, znamo gdje i kako. Tako se nama dešava, po 300 na dan će ih uspjeti valjda riješiti”, kaže Đino Šverko, povjerenik Sindikata metalaca.
U međuvremenu u Zagrebu ministar Darko Horvat demantira da su Kinezi, koji sutra dolaze u 3. MAJ, zainteresirani samo za riječko brodogradilište.
“Dakle, nije isključivo i nužno da se na prostoru Pule i Rijeke samo grade brodovi.”
Problemi se gomilaju, naručitelj iz Belgije traži povrat sredstava za nedovršen brod. S kamatama. Ukupno 920 milijuna kuna. Ministar kaže da su spremni platiti najviše 222 milijuna.
“Možemo prihvatiti da se brod završi u pulskom škveru ili da se otegli, razgovaramo u ovom trenutku oko cijene koštanja ijednog i drugog postupka”, kazao je Horvat.
Radnici u kineski spas ne vjeruju. Sutra na red dolaze novi. Svakih sat vremena njih 30. Potpisat će otkaz i ponovno provući karticu u škveru koji je othranio Pulu.
Ida Balen
Više u VIDEOPRILOGU:
