Dok se jučer u Parizu slavilo, a svjetski mediji ispisivali prve retke o snazi hrvatske momčadi, kapetan Darijo Srna primio je tužnu vijest – preminuo je njegov otac. Napustio je reprezentaciju kako bi došao u Hrvatsku na ispraćaj
Tužan ispraćaj voljenog mu oca Uzeira – cijeli Metković sada daje snagu obitelji Srna.
Teško je zamisliti kako je jučer bilo Dariju. S ocem u mislima, odigrao je junački protiv Turske, u onom ratničkom dvoboju, a onda dok je sreća preplavljivala tribine, pariške ulice i hrvatske trgove, a njegovi suigrači slavili, Darija su obavijestili da mu je otac preminuo.
Darijo je znao da se sprema kraj i svjestan da se od oca možda već i oprostio. Na terenu bol nije pokazivao.
“On je znao da je otac teško bolestan, no cijelo vrijeme je bio generator fantastične atmosfere u reprezentaciji, ne samo na treningu, nego njegovo ponašanje na sastancima, ručkovima, večerama, tako da stvarno treba odati počast velikom igraču – našem kapetanu”, govorio je ranije danas pomoćni trener Ante Miše.
I odali su – suigrači sinoć postrojeni u Deauvilleu uz poruku kapetane uz tebe smo. Današnji trening odradili su s izbornikom Čačićem koji je odmah nakon toga otputovao za Srnom u Metković. Svi koji poznaju Darija kažu kako će kapetan usprkos boli pronaći dodatnu snagu i istrčati protiv Češke.
Zajednica u Metkoviću izgubila je mnogo. Teška životna priča Uzeira Srne – ratnog siročeta – i odricanje koje je omogućilo početak karijere kapetana reprezentacije, nešto je čemu se dive. Iako je odavno Metković ostavio iza sebe, obitelj je uvijek bila uz njega.
Darijo je iskusio i siromaštvo i bogatsvo. Ni jedno ni drugo ga nije promijenilo. Vjeran Hrvatskoj, u srcu nosi i Ukrajinu koja mu je tako mnogo dala.Velika srca, momak iz doline Neretve, daleko od kamera i očiju javnosti pomagao je onima kojima je pomoć potrebna.
20 tona mandarina poslao je iz Metkovića u ratom razoreni Donjeck, u Ukrajinu – svoju drugu domovinu.
Kapetan će se vratiti u Francusku i nadamo se golove ponovno posvećivati dobrom tati Uzeiru.
O odnosu Darija i Uzeira razgovarali smo s Igorom Štimcem.
Marko Vargek