Donosimo priču o herojstvu liječnika, ali i potresnu istinu žrtava odvedenih na Ovčaru iz vukovarske bolnice
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
Na krevetu u podrumu vukovarske bolnice provodio je dane i noći. Siniša je imao samo sedam godina kada je njegovo djetinjstvo naprasno prekinuto.
“Bila je jedna situacija, sjećam se, da je pala bomba, granata, što li već na jednu trgovinu mještovte robe i onda su nam gardisti donijeli slatkiše nama djeci. Nama je to bio praznik”, prisjetio se Siniša Đurić.
Mnogi Vukovarci do tada se nisu poznavali, no tijekom tromjesečne opsade grada u bolnici su svi bili kao obitelj.
“Osjećam se ovdje kao i kod kuće. Tu smo proveli najteže trenutke svog života, tako da sve je isto kao što je i bilo, samo evo, hvala Bogu, nema ranjenika i bolesnika, ali što se tiče prostora i okruženja osjećam se kao kod kuće”, kazala nam je Vesna Bosanac, ravnateljica ratne bolnice u Vukovaru.
No živjeli su i radili u nehumanim uvjetima. Nedostajalo je i struje i vode.
“Najveća sreća je bila kad je pala kiša, oborinska voda, koju smo naravno iskoristili, stavili ispod oluka, skupili to, to je bila radost jer smo se taj tren mogli oprati”, ispričao nam je Štefan Biro, pomoćnik za logistiku ravnateljice ratne bolnice u Vukovaru.
Na bolnicu su svakodnevno padale granate, grad kojeg su poznavali svakim danom gubio je svoje obrise.
“Znao sam doći danas, kad sam došao sutra – ja nisam znao gdje sam. To su takve drastične promjene, toliko urušeno i bombardirano da vi za tren stanete i ne znate gdje ste”, nadodaje Štefan Biro.
Tijekom napada na grad i bolnicu i tijekom srpske okupacije Vukovara poginula su i ubijena 32 djelatnika ratne bolnice. Od toga ih je 20 ubijeno na Ovčari, četiri ih se još uvijek vodi kao nestale nakon zarobljavanja. Svoj posljednji izvještaj novinar Siniša Glavašević poslao je upravo iz bolnice na dan pada grada.
Kao i mnogi, završio je na Ovčari i nikada se nisu vratili. Ali nisu zaboravljeni. Mjesto sjećanja na njih je i ovaj memorijalni centar kojeg na godinu posjete tisuće iz cijele Hrvatske.
Matea Damjanović / Zoltan Kabok