Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba odgovornost vidi u državi koja nije osigurala sigurno okruženje
Zagrebačka policija sinoć je uhitila muškarca osumnjičenog za ubojstvo maloljetnice čije tijelo su u subotu ujutro pronašli umotano u tepih samo nekoliko ulica dalje ispred zgrade u Zemljakovoj. Ujedno, doveden je na pretres stana, što je standardna procedura.
Pogledajte više u Videoprilogu:
Suradnja radije nego okrivljavanje
Policija sumnja da je djevojka umrla u stanu u Šenovoj, a uzrok njezine smrti još je nepoznat i u tom pogledu kriminalističko istraživanje se nastavlja. No, očevid bi trebao ponuditi odgovore na ta ključna pitanja. A odgovore na pitanja o sve češćem nasilju među mladima i nad mladima u RTL-u Danas ponudila je Gordana Buljan Flander, osnivačica i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
”Ne smatram da je odgovoran samo jedan sustav. Uvijek smo odgovorni svi koji smo mogli pomoći tom djetetu. A to znači i sustav zdravstava i sustav školstva i sustav socijale i pravosudni sustav. Jedni bez drugih ne možemo. Nažalost, kad se ovako nešto dogodi mi uvijek počnemo pričati o tome tko je odgovoran i onda svi peremo ruke i upiremo prstom u onog drugog. Ja bih puno radije da nam ovo budu povodi da se od okrivljavanja okrenemo prema suradnji. Danas ne možemo štiti dijete samo s jednog aspekta i samo iz svoje struke”, poručuje Buljan Flander.
”Ne mogu ja sjediti u ambulanti i pisati nalaze i da me se ne tiče što je poslije s tim djetetom. Treba biti na stalnoj telefonskoj liniji i u stalnom telefonskom kontaktu i sa socijalom i sa školstvom i sa pravosuđem. Trebaju pomoć oni koji su prvi na liniji fronte. Mi obično upremo prstom u centar za socijalnu skrb ili u pravosuđe, ali zapravo ako oni nemaju informaciju. Ako im ne dojavimo, onda smo odgovorni mi koji nismo dojavili. To su nastavnici, susjedi, pedijatri i odgajatelji u vrtiću. Ako smo obavijestili, kao što naša poliklinika redovito obavještava Centar za socijalnu skrb, onda je Centar taj koji mora vrlo žurno reagirati”, objašnjava ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Centar za socijalnu skrb je taj koji može ući u obitelj i promotriti situaciju. No, naglašava Buljan Flander, i pravosuđe je iznimno važno. Ako postupci traju godinama, dijete završi u limbu u kojem sustav ne zna što će s njim.
Stručnjaci nemaju zaštitu
Na osnovi istraživanja, poručuje Buljan Flander, problematična djeca dolaze iz obitelji s nesređenim odnosima. Djeca koja su nasilna u adolescenciji najčešće dolaze iz obitelji u kojima su i sama zlostavljana. Istraživanja pokazuju da 90 posto mladih koji su osuđeni za ubojstvo dolazi iz obitelji u kojima su zlostavljani, a zlostavljana djeca su tri do sedam puta češće u riziku da i sami budu nasilni u tinejdžerskoj dobi.
”Ja se uvijek pitam kad se ovako nešto dogodi, gdje smo bili prije? Nije ni jedno dijete postalo odjednom nasilno. Stalno se čudimo zašto je netko nasilan sa 15 ili 16 godina, a gdje smo bili kad je to dijete imalo pet ili šest? Kad smo počeli, prije 20 godina govoriti o tome, bilo je među stručnjacima puno entuzijazma, čini mi se da je to splasnulo”, izjavila je Buljan Flander.
”Državna je odgovorna kad govorimo baš o demografskim mjerama. Za mene nije demografska mjera, dati jednokratnu pomoć nekome tko je rodio dijete. Demografska mjera je osigurati da djeca odrastaju u sigurnom okruženju. Godinama govorim kako štedimo na djeci i da to ne osiguravamo počevši od malog broja stručnjaka koji rade s obiteljima. Stručnjaci koji prijavljuju nemaju zaštitu. Pa oni koji bi možda prijavili razmišljaju pa ‘ne želim sebe izložiti neugodnostima’, te se onda i oni povlače”, opisala je Buljan Flander.