Više od svega Romima i Romkinjama su potrebni obrazovanje i posao
U naselju Piškorovec živi oko tisuću ljudi i osim asfalta i struje nemaju ništa. Naime, ovdje nema nikakvih sadržaja, a najbliža trgovina udaljena je 2,5 kilometra.
Piškorovec puni stupce crne kronike i na lošem je glasu, nazivaju ga ”međimurskom zonom straha” zbog čestih krađa, nereda i pucnjava. Običnim danom to se nikako ne da naslutiti.
Više pogledajte u videoprilogu:
”Nekad je bilo kritično, bilo je siromaštvo, nismo imali cestu. Sad zadnjih 10 godina počeli smo normalno živjeti i graditi kuće što smo ušparali od socijalne pomoći”, kaže Mladen Ignac.
Umjesto te socijalne pomoći Romi u Međimurju trebali bi dobiti vaučere zbog čestih optužbi da novac troše nenamjenski u kockarnicama i na alkohol. I to im je trenutačno najveća preokupacija. Oni s kojima smo razgovarali kažu, to rade pojedinci, a problemi će biti još veći ukoliko se uvedu vaučeri.
”Ne bismo se slagali da dobijemo te vaučere jer što da nam zatreba za neke lijekove, za školu. Mi taj novac trošimo za kruh i kad moramo s djecom kod doktora”, kaže Verica Oršuš.
Prije tjedan o njima je pričala cijela Hrvatska kada je nevjenčani suprug ubio 37 godišnju ženu, majku 10 djece. Otprije je bio poznat policiji zbog obiteljskog nasilja, krađa i tučnjava. I tada se ponovno u javnosti otvorilo pitanje problema Roma u Međimurju, ali ništa se promijenilo nije.
“Nitko nas nije posjetio, samo socijalna radnica i ponudili su nam jednokratnu pomoć”, kaže Irma Balog, čija je majka ubijena, a sada ona i sestra brinu o ostaloj braći i sestrama.
Manje problematično naselje je Parag, najveće romsko naselje u Hrvatskoj u kojem živi oko 2000 ljudi, od toga šesto djece. Nemaju uvjete kakve bi trebali imati, u školu idu makadamom, nemaju igrališta ni vrtića. Jedva je dočekao da nam se požali 47-godišnji Zlatko Kaljenoš.
Već četiri godine ide u pučko učilište i završio je pet razreda, a kaže: ”Evo, moram napraviti biciklu da bih išao u školu, ako ne dođem dobijem minus”.
I druge životne priče su slične pa tako Ljobomir Horvat kaže: ”Živim od socijalne pomoći, ja od toga moram odgojiti i nahraniti djecu. Da nema toga, ne bih im imao što priuštiti. Ako nekom treba odem pokositi, cijepam drva, bilo što”.
U Međimurju u 12 naselja živi 10.000 Roma i Romkinja. Zbog neslaganja s okolnim stanovništvom i nereda uvedeno je nedavno 34 kontakt policajaca, a predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Međimurske županije Matijaš Oršuš kaže: ‘‘Dođu oni u naselje kad ih netko treba, sada će povećati i broj socijalnih radnica. Nemamo ništa protiv toga, ali apeliramo da se naši Romi uključe i da budu barem čistači”.
Jer čak ni romski pjevači više ne žive kao prije pa tako Josip Oršuš kaže: ”Sviramo sve što nam dođe. Ali slabo je, sad živimo od te pomoći za siromašne”.
Trenutačnom situacijom u Međimurju nisu zadovoljni ni Romi i Romkinje, niti većinsko stanovništvo pa zato iz policije najavljuju nove mjere za sprječavanje obiteljskog i vršnjačkog nasilja, huliganizma i čestih krađa. Više od svega Romima i Romkinjama su potrebni obrazovanje i posao.
Vijesti.hr