SLUČAJ ULJANIK: Tko je kriv za propast i zašto je kao partner prihvaćen Končar koji neće uložiti ni lipe?

Idi na originalni članak
Foto: Ilustracija (Nel Pavletic/PIXSELL)

A nije da se ne može drugačije. Brodosplit je prošao svoj križni put, ali danas je uspješna firma

Oglas

 

Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!

Politika i ekonomija su u Hrvatskoj neraskidivo vezani, naravno na štetu ekonomije, a brodogradilišta su za to najbolji primjer. Zbog velikog broja zaposlenih a time i velikog broja birača i ona uspješna, i ona neuspješna uvijek su mogla računati na pomoć Vlade za još neki kredit, još neku subvenciju, još neko jamstvo. Pa su tako i ona uspješna poput nekad Uljanika postala neuspješna, jer zašto bi Uprava brinula kako će isplatiti plaće ako će im plaće evo isplatiti Vlada.

U tom kolu sreće sudjelovala je i politika i uprave i sindikati a njihovo veselje su plaćali svi ostali – oko 30 milijardi kuna su hrvatski porezni obveznici dosad ulupali u brodogradnju. I evo vidjeli smo rezultat: radnici ostaju bez plaće, na vladu se nabacuju drekom, a Upravu čuva policija.

A nije da se ne može drugačije. Brodosplit je prošao svoj križni put, ali danas je uspješna firma. Ali iz nekog razloga loklanoj politici, Upravi, Nadzornom odboru i sindikatima Uljanika kao strateški partner nije odgovarao dokazano uspješni vlasnik kninskog DIV-a i Brodosplita Tomislav Debeljak nego su se odlučili za pomalo kontroverznog Danka Končara koji u Uljanik do danas nije uložio ni jednu jedinu kunu, a i tamo gdje je uložio kao da i nije.

Put do Markova trga nije im donio smirenje. Štoviše.

Sastanak njihovih predstavnika s premijerom, unatoč najavi da bi do kraja tjedna mogli dobiti plaće za srpanj i kolovoz, za radnike Uljanika i 3. maja je neuspjeh.

“Nije svrha dati dvije plaće, svrha je nastaviti ono što mi radimo. Evo, neka suze ovog čovjeka idu kroz cijelu državu. Budite fer i dajte ove suze kroz cijelu državu”, kaže radnik Igor.

Vidjeli smo vas, bili ste dosta emotivni. Ne zadovoljava vas.

“Ne. Ja imam djecu, on ima djecu, mi smo kolege već 15 godina. Ne želimo našu djecu hranit ni iz Njemačke ili Irske. Želimo našu djecu hranit u našoj Istri, našoj Puli, našoj Rijeci”, dodaje.

Lijepih trenutaka u životima radnika hrvatskih škverova, poput porinuća uspješno dovršenih brodova i redovnih plaća koje omogućuju normalan život, u posljednjih je 30-ak godina sve manje. I to iako je još ’91. država prvi put krenula sanirati brodogradilišta, a još 2000. odlučila škverovima pomagati državnim potporama. No, profita nije bilo pa je Sanaderova vlada krenula u privatizaciju.

“To znači da ćemo u hrvatskim šverovima raditi brodove i da će radnici, škverani ostat raditi i da će imat posla i da ćemo sačuvat radna mjesta”, govorio je nekad Ivo Sanader.

Pa prvi natječaji propadaju…

“Mi ćemo učiniti sve da ovoga puta taj posao uspije”, kazivala je Jadranka Kosor.

A tri godine kasnije…

“Radimo, radimo…”, rekao je Zoran Milanović.

“Mi u svakom slučaju znamo što radimo, to je sigurno ne”, govorio je Radimir Čačić.

Prvi privatizirani, Uljanik, tada je tako dobro poslovao da je kupio 3. Maj, Brodotrogir je prodan Danku Končaru, a Brodosplit je s ruba propasti spasio Tomislav Debeljak. Pet godina kasnije, Debeljakov škver je uspješna firma. Kako?

“Morate imati jak i kvalitetan menadžment, morate brinut u svakom trenutku i na svakom mjestu da se ide teorijom dobrog gospodara, da se gleda ekonomski, a ne linijom manjeg otpora, i na kraju rezultati su tu, kao što mi već tri godine imamo pozitivne rezultate, ne kozmetički, nego nekih 10 milijuna € profita godišnje”, kaže predsjednik Uprave Brodosplita Tomislav Debeljak.

No, aktualna uprava Uljanika umjesto Debeljaka želi Danka Končara, a on pak, kako sam ministar priznaje, Uljaniku trenutačno nije voljan dati ni kune.

“Do trenutka usvajanja programa restrukturiranja, on se više nije niti u želji niti u mogućnosti pojaviti kao financijer likvidnosti unutar brodogradilišta Uljanik. Hoće li on biti onaj pravi strateški partner koji će osigurati gotovinu potrebnu za početak restrukturiranja, to ćemo znati tek kad usvojimo plan i kad od njega dobijemo realnu uplatu koja se očekuje”, ističe ministar gospodarstva Darko Horvat.

U industriju koja i danas čini dva posto posto BDP-a i do 15 posto hrvatskog izvoza, država je do danas potrošila više od 31dnu milijardu kuna vašeg novca, a tijekom tih pokušaja spašavanja škverova otpisano je još gotovo osam milijardi kuna. No, Debeljak je pokazao da se može drukčije.

“Mi smo to napravili, znamo to napraviti, ne želim se gurati negdje da pomažem, mi ćemo pomoći bilo kome, ako treba, ali treba jednostavno biti profesionalan i odraditi to do kraja kako treba”, ističe Debeljak.

I tako, dok se 14 menadžera Uljanika optužuje da su samo mislili na vlastitu zaradu i bonuse, a predsjednik Uprave uživa u novosagrađenoj vili nadomak brodogradilišta, škverani su ogorčeni na sve. Podržava ih čak i Batman.

“Batman je simbol otpora, simbol borbe protiv korupcije i zato je Batmanu mjesto danas ovdje.”

No, pitanje je može li i Batman spasiti Hrvatsku od političara – baš dok je prosvjed trajao pulski HDZ optužio je IDS da su sa sindikatima šurovali kako bi prosvjede radnika preselili iz Pule u Zagreb. A radnici i jednima i drugima, a i trećima poručuju isto.

Zoran Šprajc, Petar Panjkota

Exit mobile version