U skladište u Petrinji i građani sami mogu doći po pomoć, ili će volonteri doći k njima
Deseti je dan od razornog potresa koji je pogodio Banovinu. Deseti je dan otkad cijela Hrvatska radi što god može da stradalima u potresu pomogne. Volontiraju, kuhaju, šalju kamp kućice, deke, wc papir, što god mogu.
Više u videoprilogu:
Jedan sapun, dva sapuna, tri sapuna… wc papir, pasta za zube, vlažne maramice. Dolazimo do 35 tona higijenskih potrepština koliko je do sada podijelio Crveni križ i njegovi volonteri.
U jednom je paketu otprilike 20 artikala.
Osim higijenskih paketa tu su i oni s kruhom i mlijekom, konzervama, voćem, keksima, uljem i brašnom. Sve će to danas biti dostavljeno onima kojima je potrebno. Odjeća je složena po dobi i spolu, ali ima je previše i zato je više ne trebate slati. Nedostaje tehničkih stvari
“Grijalice, agregati, folije za pokrivanje, cerade, lampe, rasvjetna tijela, baterije”, naveo je Saša Čok, volonter Crvenog križa.
U skladište u Petrinji i građani sami mogu doći po pomoć, ili će volonteri doći k njima.
“Međutim na ovom području je više od 500 sela i rijetko tko može doći tu, mi smo uspostavil sistem mobilnih timova koji odlaze u ta sela”, kazao je Ivan Usmiani iz Crvenog križa.
Jedan od timova kojima se ekipa Direkta pridružila na terenu je dubrovački. Prvi put su ovdje i ne putuju bez GPS-a.
“Trebalo nam je da se snađemo. Prvih dana nam je trebao gps, smješteni smo u vojarni. U skladištu smo tri dana, prvo smo sortirali, a sada raznosimo po selima”, pojasnio je Bruno Tomović iz Crvenog križa Dubrovnik.
Prvo odredište je Mošćenica. Naselje s 2000 stanovnika.
Gospođa Jaga ima 82 godine. Nakon potresa je ostala u svojoj kući, ali ne spava mirno.
“Joj zlato moje, noćas ću se ja omotati. Zima je cijelu noć spavamo u autu. Pa da bojimo se u kući. Puno vam hvala, već me grije. Baš mi je trebala, baš je lijepa”, kazala je Jaga Španović iz Mošćenice.
I deka, i pokloni dobro društvo sve je razveselio gospođu Jagu, ali i njenu susjedu gospođu Goranku koja živi sa 36-godišnjim sinom koji je osoba s invaliditetom.
“Svaka pomoć nam je važna, a posebno ljudska dobra riječ”, poručila je Goranka Pereković Cvetanović iz Mošćenica.
Ni ljudske tople riječi, ni rodbine, ni susjeda, ničega nema gospođa Ankica, ako je netko ne posjeti. Jedini je stanovnik nekadašnjeg prognaničkog naselja kraj Petrinje.
“Ovdje živim u baraci 66. Ja sam Đankić Ankica iz Tovarnika. Ovdje mi je sada sve teže”, kazala je Ankica Đankić iz Petrinje.
I gospođi Ankici, i tisućama drugih ljudi i dalje treba pomoć. Bez nje, ovi ljudi nemaju ništa.
Vijesti.hr