Tko vrijedi više? Zbog tog pitanja posvađala se visoka učilišta. Stručni studiji tvrde – na istoj smo razini, sveučilišta odgovaraju – niste.
Vrijedi li više onaj tko je završio sveučilišni ili stručni studij? Sukus je to svađe koja među visokim učilištima traje već mjesecima, a zbog koje su studenti stručnih studija u neizvjesnosti. Jer strahuju da bi nakon 5 godina obrazovanja njihove diplome mogle vrijediti kao da su studirali samo 3 na sveučilišnom studiju. Da ih se ne svrstava u isti rang – Sveučilišta su se obratila i Ustavnom sudu, a Ministarstvo je moralo pronaći rješenje koje će pomiriti i jedne i druge. I jest. No svatko ga tumači na svoj način. O svađi najobrazovanijih ljudi u zemlji – Sanja Čatipović.
Više u videoprilogu:
Alenu je 21 godina. Student je druge godine Tehničkog veleučilišta u Zagrebu. Želi biti programer. Danas radi na semaforu za garažu.
“Prijašnji kolegij digitalni sklopovi se nadovezuje na ovo, prošao sam ga, pa ne bi trebalo biti teško”, kaže Alen Popović, student Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.
Sutra će programirati sustav koji upravlja nekim drugim, složenijim, industrijskim procesom.
“Nakon tri godine dovoljno je da se uz mentorstvo od pola godine ili godinu dana radi i možete ga poslati u svijet i on će obaviti posao, a nakon još dvije godine postaje stručnjak u o onome u čemu ga specijaliziramo”, priča Goran Malčić, dekan Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.
Tehničko veleučilište zato i jest stručni studij. Obrazuje mlade za tržište rada. Dekan pokušava objasniti po čemu se razlikuju od sveučilišnog studija.
“Na sveučilišnim studijima teorija je puno jača, ali neke su stvari jednake. Elektrotehnika na FER-u i TVZ-u. Ishodi su jednaki, ali mi na 2. i 3. godini duboku ulazimo u struku – oni moraju znati riješiti stručne probleme, dok na FER-u ulaze u znanstveni karakter i simulacije. Mi smo dobili programe po kojima radimo, naravno da ako je to studij koji ima ishode učenja više od 50 posto ishoda učenja 7 razine, onda je to studij 7 razine. Ako student uči ishode na tom nivou, onda je on na tom nivou”, objašnjava Malčić.
Tko je na kojem nivou?
Upravo pitanje tko je na kojem nivou – posvađalo je stručne studije i sveučilišta. Rektor zagrebačkog i četiri dekana Pravnih fakulteta obratili su se Ustavnom sudu propitujući po drugi put ustavnost Zakona o kvalifikacijskom okviru.
“U njihovom prijedlogu je pisalo da zahtijevaju od Ustavnog suda da on decidirano kaže da stručni i sveučilišni studij nisu isti, a drugo da nisu jednako vrijedni. Jer zašto bi netko studirao 3 plus 2 na stručnom studiju, da bi imao diplomu ranga preddiplomskog sveučilišnog studija. Da je to prošlo – to bi bio kraj stručnih studija u Hrvatskoj”, kaže Damir Jugo, predsjednik Vijeća veleučilišta i dekan Edward Bernays Visoke škole.
A na stručnim studijima danas studira 50-tak tisuća studenata. Za rektora Borasa i dekane Pravnih fakulteta – najspornije je što sa stručnim studijima dijele istu – šestu razinu preddiplomskih i sedmu – diplomskih stručnih i sveučilišnih studija.
“Što se događa kad netko ode u Finsku, vidi tu razinu, i ako je ona ista poslodavac je prevaren. Jer on ne zna koja je razlika između sveučilišta i veleučilišta. On ne zna da za njegovo osnivanje treba jako puno nastavnika, a za veleučilište jedan, da treba imati prostor. Nije upitno da veleučilišni i sveučilišni studij nisu isto”, kaže Igor Gliha, dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Jedni uče kako se radi, a drugi kako i zašto
Niz je razloga, navodi, od puno kompliciranijih uvjeta osnivanja sveučilišta, razlika u titulama predavača pa do suštine – same znanosti kojom se bave sveučilišta – sve to nabrajaju predlagatelji izmjena u svoju korist.
“Jedni uče kako se radi, a drugi kako i zašto. Završena diplomirana medicinska sestra sa stručnog studija nije isto što i magistra zdravstva sa sveučilišnog. Ona ima jednu komponentu, ova dvije. Najšire i stručni i sveučilišni uče kako se što radi, ali zašto se tako radi uče samo sveučilišni”, naglašava Tonći Lazibat, prorektor Sveučilišta u Zagrebu.
Vrlo brzo reagirala je druga strana.
“Nema razlike i jedna i druga su educirane i kompetencije su iste što se tiče kliničkog rada u bolnici, mogu to reći kao bivši ravnatelj bolnice i kao voditelj velike klinike. Od 38 000 medicinskih sestara fakultet je završilo ovdje 20 000. Star je 54 godine i to je temeljni fakultet iz kojeg su se razvijali drugi – mi imamo preko 4000 studenata, Harvard ima 6000. Nismo baš mali. Temelj akademskog obrazovanja medicinskih sestara je postavljen ovdje”, objašnjava Krešimir Rotim, dekan Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu.
Tu ga je završio i Adriano, postao je tako diplomirani medicinski tehničar, koji je danas glavni tehničar Zavoda za anesteziologiju KBC-a Zagreb. Kada je htio na doktorat, nije ga mogao upisati jer su vrata Medicinskog fakulteta u Zagrebu zatvorena za one s Veleučilišta.
“Sa stručnih studija nismo mogli nastaviti studij u Hrvatskoj, ali Medicinski fakultet u Ljubljani tu nije vidio problem i onda smo tamo nastavili napredovanje”, priča Adriano Friganović, diplomirani medicinski tehničar.
Više stručnih znanja i vještina za rad
Biljana je radila u bolnici, magistra je sestrinstva jer dolazi s Medicinskog fakulteta, pa je tamo, za razliku od Adriana, mogla i doktorirati. Danas predaje mlađim kolegicama na Veleučilištu.
“Ovdje dobivate puno više stručnih znanja i vještina za rad s bolesnikom, a ovaj dio koji sam ja završila usmjeren je više na znanost – on kasnije omogućuje da radite kao edukator. Ali pripadamo jednakoj kvalifikacijskoj razini, onoj 7. i nema potrebe za smanjivanjem tih razina na štetu stručnih studija jer je broj bodova jednak”, kaže Biljana Kurtović, Zdravstveno veleučilište u Zagrebu.
Sve su to problemi koji se dugo isprepliću u obrazovnom sustavu. U širi kontekst stavlja ih profesorica ustavnog prava s riječkog Pravnog fakulteta.
“Europski obrazovni kontekst je puno mobilniji, ne postavljaju se čvrste granice između područja i polja niti vrste studija. Konkretno je moguće da netko završi pravo i doktorira književnost i to se smatra normalnim, kod nas su ti sustavi rigidni, kod nas je to gotovo nemoguće i kad netko to uspije često ga se gleda kao problematičnu osobu koja stvara probleme”, ističe Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu u Rijeci.
Čuvari identiteta, kulture, a ne trgovačka društva
Nacrt novog Zakona po pitanju dodjele doktorskih titula ne mijenja ništa. I prije i sada na poslijediplomski se moglo uglavnom samo poslije sveučilišnih studija. Tako je i sada.
“Samo fakulteti mogu obrazovati za akademske titule. I nismo tu samo da zadovoljimo potražnju, nego i formiramo buduću potražnju. Mi smo čuvari identiteta, kulture, a ne trgovačka društva – ako nešto ne ide pa idemo nešto drugo probati”, kaže Tonći Lazibat.
Odluka Ustavnog suda iz ožujka – kojom se ukidaju dosadašnje kvalifikacijske razine 6 i 7 – koje su vrijedile jednako za oba studija, zabrinule su prediplomce i diplomce stručnih studija. Zavladala je panika.
“Nitko od nas nije bio siguran što to znači. Prvenstveno je to značilo pravnu nesigurnost, neizvjesnost. Bojali smo se umanjena naših kvalifikacija”, objašnjava Dijana Radovniković, studentica stručnog studija i predstavnica Inicijative 300=300.
U Splitu su se okupili oko inicijative 300 je 300, pokušavajući se izboriti za sebe. Misleći na 300 ECTS bodova koje prikupe i jedni i drugi na kraju petogodišnjeg školovanja.
“Do sada sam uvijek isticala da nisu jednaki, ali su jednako vrijedni. 300 vrijedi isto, njihov pristup je teoretski dok stručni daje praktične vještine, ali su jednako vrijedni”, priča Dijana Radovniković.
Podršku su dobili i u Zagrebu. Klaudija je prije pet godina upisala stručni studij Upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
“Kako je moguće da izvode stručne studije i donose odluke koje diskriminiraju njihove vlastite studente? Govore da je riječ o jednako vrijednim studijima koji su društveno potrebni, ali ne poduzimaju ništa nego stvaraju negativnu sliku i odvraćaju buduće studente od studiranja”, naglašava Klaudija Božinović, studentica upravnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Dekan Pravnog fakulteta na to gleda drugačije.
“Ne razumijem u čemu bi tu bila diskriminacija. Jedino je mogu vidjeti da onaj koji mora puno više uložiti da bi došao na tržište, treba biti isti kao onaj tko treba zadovoljiti puno manje kriterije – tu vidim jedinu diskriminaciju u korist sveučilišta”, ističe Igor Gliha, dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Ustavni sud Ministarstvu je dao rok do 31. 12 , a oni su zakon tek sada poslali u javnu raspravu. premda je bio napisan još za ministrice Divjak. Doskočio je objema stranama. Kako je ministarstvo riješilo problem, kako svaka strana to rješenje tumači na svoj način i koja je pozadina sukoba – u priči Sanje Čatipović.
Vijesti.hr