Tko ne dokaže imovinu, blokiraju mu kartice, kontaktiraju supružnike, djecu… I HNB i banke tvrde da je sve po zakonu. Ali, pronašli smo ‘vraga u detalju’
Prema procjenama i podacima nadležnih tijela Ujedinjenih naroda, godišnje se u svijetu opere između 800 i 2000 milijardi dolara, što bi bilo između dva i pet posto BDP-a kompletnog čovječanstva. Dobar dio tog bogatstva ode i u kanale iz kojih se financira terorizam. I jedno i drugo u 21. stoljeću spada među najgore pojave po demokraciju, civilizaciju uopće, piše Sergej Župarić za RTL.hr.
I zato svoj Zakon o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma ima i Republika Hrvatska kao i listu “politički izloženih osoba na javnim funkcijama” koje su banke u našoj zemlji dužne provjeravati, pratiti kao rizične po slovu ovog zakona. To je uvod u priču RTL.hr-a o tome da je ovog proljeća Zagrebačka banka krenula u provjeravanje prihoda i imovine ravnatelja srednjih škola u Hrvatskoj.
Ne ravnatelja osnovnih škola, ne vrtića, nego samo srednjih škola. Tko ne dostavi traženu dokumentaciju, banka mu ukine mogućnost plaćanja e- i m-bankarstvom.
Ravnateljica XVIII. gimnazije u Zagrebu Irena Vajdovčić jedna je od onih ravnatelja srednjih škola koji već neko vrijeme, ako žele do svog novca, moraju u poslovnicu banke doći osobno:
“Tražili su od mene mailom da im moram dati izjavu o porijeklu imovine. Bila je riječ o ugovoru o radu, onda ako još negdje honorarno radim, i ugovor o djelu, podatke o nasljedstvu, ako sam vlasnik kuće, izvod iz katastra.”
Kazala nam je da im je odgovorila da u sve njene financijske podatke u banci ionako imaju uvid, da joj nije bilo jasno zašto bi odjednom prolazila kroz svu tu proceduru:
“Preko njih primam plaću, honorar od fakulteta i od SOS dječjeg sela…”
Kako apsolutna svaka lipa koju zaradi i posjeduje ide preko Zagrebačke banke, smatrala je da nema nikakve osnove za ono što traže. I nije dostavila podatke. Priča koja je počela početkom proljeća zahtjevom iz banke za podacima, koja je do 10. svibnja došla do razine da ju pozivaju da dostavi podatke “kako bi se mogla neometano koristiti karticom i uslugama banke”, kulminirala je prije nekoliko dana.
Kartica joj je blokirana nakon što je iz banke primila obavijest o otkazivanju usluga. Kaže da nije mogla vjerovati da je kao ravnateljica srednje škole došla pod nadzor po osnovi pranja novca i/ili financiranja terorizma:
“Ne bih ništa rekla da sam, ne znam, položila 20 ili 100 tisuća eura. Mislim, pa i štednja kod njih mi je u skladu s prihodima…”
Raspitala se kod kolega i doznala da nije jedina: “Još neki ravnatelji su se počeli žaliti da i njih traže podatke o porijeklu imovine.”
Ubrzo se iskristaliziralo i to da je riječ samo o klijentima Zagrebačke banke te da imovinu moraju dokazivati samo ravnatelji srednjih škola. Ne i osnovnih. Ravnatelji su se tužili da su im, ako iz principa ne bi dostavili podatke u rangu “dubinske istrage”, blokirali kartice. Čak je bilo slučajeva da su iz banke kontaktirali članove obitelji, djecu, supružnike ravnateljica i ravnatelja srednjih škola.
“To je takva diskriminacija. Ja se osjećam… ma, oprostite im na izrazu, kao zadnje govno u ovoj zemlji. Ne bih ništa rekla da sam, recimo, supruga ministra Paladine. A ja živim od prosvjetarske plaće…”, kazala nam je.
Prvo što smo pitali predsjednicu Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja (UHSR) bilo je je li doista moguće da srednjoškolske ravnatelje u Hrvatskoj na porijeklo imovine u sklopu dubinskih analiza na pranje novca i financiranje terorizma, provodi samo Zagrebačka banka. “Samo Zagrebačka banka”, potvrdila nam je Suzana Hitrec.
Odmah joj je bilo jasno zbog čega smo je potražili za razgovor. Rekla je da su odgovore ispred UHSR-a tražili prvo od Zagrebačke banke, a kako im “nisu odgovarali”, potražili su ih od Hrvatske narodne banke. Odgovor koji su dobili od HNB-a, više-manje se svodi na ono isto što je od HNB-a kao odgovor dobio i RTL.hr.
Ispalo je da je doista riječ o Zakonu o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma, kojim su “propisane mjere pojačane dubinske analize koje su banke dužne primijeniti kod politički izloženih osoba. U to spada, odgovorili su nam iz HNB-a, i “utvrđivanje izvora imovine i izvora sredstava”.
Dobro, rekosmo, ali kako su došli do ravnatelja srednjih škola kao osoba od rizika od pranja novca? Ono drugo da niti ne spominjemo. Odgovor smo pronašli u mailu koji je Zagrebačka banka 8. lipnja poslala Hitrec i UHSR-u, nakon što je HNB banci proslijedio prigovor. Na početku maila ZABA se ispričava na neodgovaranju i objašnjava:
“Zbog sigurnosnih postavki sustava Banke, primitak navedenih e-mailova je odbijen od strane sustava Banke.”
RTL.hr je, provjeravajući informacije iz ove priče, također poslao nekoliko pitanja ZABA-i u svom Novinarskom upitu. Ne tvrdimo da je i naš novinarski upit završio u junk folderu, ali do objave članka još nismo dobili odgovor i ne znamo sudbinu maila. Čim dobijemo povratni mail, objavit ćemo i to. Do tada se oslanjamo na ZABA-in odgovor udruzi ravnatelja srednjih škola.
I tu se objašnjava suštinski isto ono što je HNB slao i nama i UHSR-u. Razlike, međutim, ipak postoje. Prva je to da iz Zagrebačke banke spominju “odluku HNB-a o postupku procjene rizika od pranja novca i financiranja terorizma, te načinu provođenja pojačane i dubinske analize stranke”. Druga je razlika to da se ističe gdje se može naći popis onih čije su plaće, pa tako i prosvjetarske, i imovinu banke dužne provjeravati.
Zagrebačka banka navodi da je riječ o pravnim osobama kojima su izravan ili neizravan osnivač Republika Hrvatska ili lokalna samouprava. Ili su pak u njihovom većinskom vlasništvu. ZABA je navela i to da se redovito ažurirani popis može naći na stranici Ureda za sprječavanje pranja novca.
Pa smo potražili. I zavirili u popis. I imali što i vidjeti: srednje škole, osnovne škole, vrtići, Centar za autizam, centri za kulturu… ako se tko pitao, da, našla se tu i XVIII. gimnazija.
Bilo je jasno da bi posjetitelj dotične internetske stranice po logici popisa očekivao da se, osim ravnatelja srednjih škola, na meti dubinskih analiza banke zbog izloženosti riziku od pranja novca i financiranja terorizma nađu i ravnatelji vrtića, osnovnih škola, neka nam nitko ne zamjeri, i Dječji vrtić i jaslice Uzdanica iz Zlatara…
Na prvi pogled bilo je jasno još nešto. Prvi čovjek Agencije za ugljikovodike, uzmimo je za primjer, Marijan Krpan, on se vodi kao “predsjednik uprave”, a upravno tijelo je “Upravno vijeće”. Ili, uzmimo za primjer i to, Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ima istu situaciju.
Upravno tijelo je “Upravno vijeće”, a njome predsjedava – naravno – predsjednik. Recimo da na trenutak zanemarimo to što odlukom Vlade RH iz ožujka 2021. ova ustanova prestaje postojati, a nasljeđuje je Hrvatska agencija za osiguranje depozita, odnosno da se u “Registru…” očito nalazi i ono što, ako je vjerovati Vladi Andreja Plenkovića, više ne postoji.
Zanimljivo je primijetiti da je do veljače 2016. predsjednik Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka bio Boris Lalovac, pamtimo ga i kao ministra u vladi Kukuriku koalicije oko SDP-a. Lalovca je razriješila Vlada RH odlukom koju je potpisao tadašnji premijer Tihomir Orešković.
Vlada, ovaj put Plenkovićeva, predsjednikom najnovije Hrvatske agencije za osiguranje depozita imenovala je u ožujku 2021. Stipu Župana. Odnosno, riječ je o političkim imenovanjima očito u pravilu i političkih osoba u vrh pravnih osoba od posebnog značaja.
Kako su se u društvu ljudi koje imenuju predsjednik Vlade RH i ministri (ili gradonačelnici, župani) našli i oni koji vode škole u kojima svima redom kao upravno tijelo stoji “školski odbor”? I kako to da su, prema priloženome, ravnatelji srednjih škola toliko izrazito, već po definiciji sekundarne obrazovne ustanove, u većem riziku od pranja novca i financiranja terorizma od kolega koji vode osnovne škole?
“Ja sam im objašnjavala da mi nismo politički izabrane osobe, da svaka naša odluka ide na školske odbore. Ali, to njih uopće ne interesira”, opisivala nam je Hitrec, ravnateljica UHSR-a, dojmove iz komunikacije s bankama i HNB-om.
Rekla je da ona nije klijentica Zagrebačke banke, da njena banka nije išla prema njoj na ovaj način, ali da škola koju ona vodi, Upravna škola Zagreb, jest. Pa je svejedno i ona dobila obavijest da treba dostaviti podatke o izvorima sredstava i imovine.
“Isprava uopće nisam razumjela kakvu to imovinu spominju”, kazala nam je.
“Vidite, nemamo mi problem da se nas provjerava, ali očito smo zasad izabrani samo mi, iako nije jasno zašto smo mi više izloženi riziku pranja novca i financiranja terorizma”, kazala je srednjoškolska ravnateljica.
Ali OK. Netko je odlučio da i ravnatelji škola imaju biti politički izložene osobe u “posebnom riziku od…” i to je činjenica iz podzakonskih akata tako dugo dok je netko ne izmijeni.
I dalje, međutim, nije bilo jasno zašto samo Zagrebačka banka i zašto samo srednjoškolski ravnatelji. Stvari su se i tu počele rasplitati nakon uvida u odgovor HNB-a ravnatelju jedne zagrebačke gimnazije na set pitanja od 7. svibnja.
HNB-ov službenik je tamo napisao da “svaka politička osoba ne predstavlja isti rizik od pranja novca/ financiranja terorizma”, što znači “da opseg i intenzitet mjera koje banke moraju provesti… moraju ovisiti o razini rizika koji je povezan s poslovnim odnosom ili povremenom transakcijom”.
Naveo je i to da “napominje da je banka dužna provjeriti” na temelju “neovisnih i pouzdanih izvora podataka” kada je rizik “posebno visok”. Iz priloženog do daljnjega nam ne preostaje nego zaključiti da su ili svi ravnatelji srednjih škola u Hrvatskoj redom u “posebno visokom riziku od pranja novca i financiranja terorizma” ili podaci koje ZABA od njih traži nisu iz “pouzdanih i neovisnih” izvora.
Ako je posrijedi ovo drugo, postavlja se pitanje – zašto onda takve sankcije baš prema njima?
HNB-ov službenik u odgovoru dalje piše i ovako: “Moguće je da pojedina banka, sukladno procjeni rizika provedenoj u skladu sa svojim internim pravilima, određenu osobu smatra strankom posebno visokog rizika, te provodi pojačane mjere dubinske analize u skladu s tim, pa tako i traži dokaze o izvoru imovine takve stranke.”
Drugim riječima, HNB na tom mjestu zaobilazno kaže da ono što Zagrebačka banka traži od ravnatelja srednjih i nikakvih drugih škola, doista predstavlja pojačane mjere dubinske analize, što bi onda značilo da “određene osobe smatra strankama posebno visokog rizika”.
To bi, pak, značilo da Zagrebačka banka ima svako pravo samostalno, odnosno interno, procjenjivati rizik i onda po tome djelovati. U tom smjeru je, inače, išao i još jedan dokument iz jedne druge banke kojoj je upit poslao neko od ravnatelja, raspitujući se odnosi li se ta banka prema svojim klijentima koji su ravnatelji srednjih škola na isti način.
I takvo HNB-ovo tumačenje samostalnosti banke da sama procjenjuje rizike bilo bi sasvim u redu. Samo, u tom slučaju ispada da Zagrebačka banka, barem koliko smo mogli doznati iz svih izvora koje smo obradili, osobama od “posebno visokog rizika” smatra sve ravnatelje srednjih škola.
U tom smjeru ide i jedno od pitanja iz novinarskog upita što smo ga uputili banci na koji još čekamo odgovor.
Konačno, vrijedi i to spomenuti, HNB u svom odgovoru našem portalu objašnjava da su banke “u skladu s člankom 156. Zakona (o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma)… bile dužne do 1. siječnja 2019. u odnosu na postojeće stanje utvrditi je li tranka ili stvarni vlasnik stranke”, a pritom se misli na klijenta banke, “politički izložena osoba”.
Također, u studenom 2020. HNB je javno priopćio da je Financijski inspektorat RH proglasio krivom Zagrebačku banku nakon što je nadzor HNB-a utvrdio da od 1. siječnja 2017. do 8. studenog 2019. nije provodila sve potrebne radnje i mjere prema onom istom zakonu, za što je banka na kraju kažnjena sa 33 milijuna kuna.
Bila je riječ o 11 prekršaja Zakona o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma. Odnosno, pronašli su im da nisu provedene dubinske analize za 72 klijenata, da nije analizirala pozadinu i svrhu 1126 transakcija koje su označene kao “složene i neobične”, a nisu imale očitu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu i još neke stvari.
Ta novčana kazna bila je tada najviša prekršajna kazna izrečena nekoj kreditnoj instituciji u Hrvatskoj, piše Sergej Župarić za RTL.hr.