Glavna staza Beskida (Główny Szlak Beskidzki) u dužini od 502 kilometra jedna je od najpopularnijih planinarskih staza na duge udaljenosti u Europi koju godišnje prijeđe oko stotinjak osoba u cijeloj dužini, dok više tisuće planinara i rekreativaca prolazi stazu po etapama.
Peter Polić, hrvatski putopisac, avanturist i urednik web stranice o samostalnim putovanjima hrbackpacker.com prešao je stazu za 19 dana unatoč dosta teškim vremenskim uvjetima i tako postao prvi Hrvat koji je prehodao ovu stazu koja prolazi najljepšim planinskim područjima Poljske.
Neobično loše vrijeme za svibanj obilježilo je veći dio prelaska, uslijed čega se pothvat od predviđenih petnaest dana prelazak produžio na devetnaest dana. Unatoč snijegu, vjetru, ledu, obilnim kišama, tuči i bujicama staza je savladana bez prekida sa prosječnim hodanjem od oko 26 kilometara dnevno, pri čemu je najkraća dionica bila samo 12 kilometara a najduža 50,5 kilometara sa dnevno odrađenih prosječno oko 1210 metara uspona od ukupno preko 23 tisuće metara uspona.
„Nakon što sam prošle jeseni prošao stotinjak kilometara u češkim i poljskim Sudetima, odlučio sam tijekom svibnja proći najdužu poljsku planinarsku stazu. Nisam se posebno pripremao za ovaj pothvat. Iako je uobičajeno proći ovu stazu tijekom ljeta, mene je više privlačila ideja prolaska tijekom proljeća kada je intenzivnije zelenilo i dani su duži. Nažalost, pokazalo se kako je upravo ovaj svibanj bio među najkišovitijim u posljednjih nekoliko desetljeća, pa sam veći dio puta hodao po kiši i magli. Tek tri dana sam imao bez kiše, dok je ukupno sedam dana kiša padala bez prestanka. Osim kiše, pratio me i snijeg i tuča. Planirao sam kombinirati spavanje u šatoru i planinarske objekte na stazi kako bi imao veću slobodu kretanja i planiranja dionica, ali zbog veoma hladnih noćnih temperatura i redovitih kiša na kraju sam proveo samo dvije noći u šatoru.“, prepričava Peter Polić svoje iskustvo sa staze.
Staza prolazi kroz četiri nacionalna parka i kroz brojne parkove prirode i druga zaštićena područja. Također u dužini od 39 kilometara prati graničnu crtu između Poljske i Češke te Poljske i Slovačke a u jednom veoma kratkom dijelu dotiče i granicu sa Ukrajinom.
Od prekrasnih šumskih terena i planina sa lijepim pogledima do travnatih vrhova Biezszcada, staza prolazi kroz različite terene te daje pravi gorski ugođaj cijelom svojom duljinom. Također u više navrata prelazi i potoke te manje rijeke koje su uslijed kiša predstavljale ozbiljniju prepreku na putu. Neočekivani bliski susret sa medvjedom također je srećom prošao bez posljedica.
Iako je glavna staza Beskida relativno sigurna planinska staza, velike količine blata i vode te povremeni odroni učinile su pojedine dionice skliskima i nesigurnima pa je bilo potrebno kretati se sporije. Također su problem predstavljala i brojna srušena stabla od proljetnih oluja te snijeg u Beskidu Żywieckom, drugom najvišem gorju u Poljskoj, nakon Tatra.
„Beskidi nisu visoke planine ali su prekrasne. Svojom visinom i morfologijom uvelike podsjećaju na naš Gorski Kotar, uz iznimku najistočnijeg gorja Bieszczady koje je teško sa bilo čim usporediti. Bieszczade bih svakako preporučio svakom ljubitelju prirode i upravo zbog njihove ljepote sam se odlučio za smjer zapad-istok, kako bi mi se sav napor na kraju isplatio sa prekrasnim pogledima u nezaboravnim Bieszczadima.“ – ukratko sumira Peter svoje iskustvo i doživljaje sa staze.
