Gradonačelnik Obersnel na svojoj je službenoj stranici reagirao na tekst Jutarnjeg lista koji baca ljagu na Rijeku i Hrvatski nogometni klub Rijeku. Reagiranje prenosimo u cijelosti.
[divider][/divider]
Već nekoliko dana na portalu Jutarnjeg nalazi se tekst koji baca ljagu na Rijeku, HNK Rijeku i Grad Rijeku. Gradonačelnik Obersnel reagirao je na spomenuti tekst i ovdje donosimo tekst reagiranja u cijelosti:
Vješto sročen tekst iz pera priznatog autora čitatelju donosi uobičajeno dobro složene rečenice, no ovog puta, nažalost, ne i točne informacije. Članak se temelji na pogrešnim interpretacijama urbanističkog planiranja Rijeke pa tako i na zaključku da je “lijepa sportska priča”, kako gospodin Pavičić ironično opisuje zbivanja vezana uz NK Rijeku te izgradnju novih riječkih stadiona, ustvari tek nekakav paravan za malverzacije vrijednim nekretninama.
Nadam se da je ovakav zaključak tek rezultat nenamjenog, no i dalje iskrivljenog tumačenja planiranih izmjena Generalnog urbanističkog plana Grada Rijeke (GUP), koje je začinjeno dozom očite strasti prema nogometu (protiv koje, da se razumijemo, nemam ništa, ta i sam sam vatreni navijač). No, obzirom da je riječka nogometna priča zaista “lijepa sportska priča”, ne mogu dozvoliti da se tako naziva samo ironije radi.
Tako, ponajprije, nije točno da Grad Rijeka kreće u prilično konspirativnom ozračju u promjene GUP-a. To je proizvoljna tvrdnja, čak i uvredljiva, jer se u tom slučaju autor ne bi mogao pozvati na javno objavljenu Odluku o izradi izmjena i dopuna GUP-a grada Rijeke tj. na dokument koji je donijelo Gradsko vijeće Grada Rijeke, a koji predstavlja osnovu za daljnji planerski rad.
Mogu razumjeti kako autor napisa ne poznaje područje planiranja, ali onda ne bi smio javnosti proturati tezu kako će izmjenama GUP-a biti moguće „bivše sportsko-rekreacijske površine pretvoriti u šoping mol, hotel i vile“ a nakon što ih novi vlasnik kupi kao zelene, jer to naprosto nigdje ne stoji.
Naime, u Odluci koju spominje, jasno je istaknuto kako će se izmjenom plana zadržati u cijelosti sportsko-rekreacijska namjena, ali ne kao izdvojeno građevinsko područje već kao dio građevinskog područja naselja. Ovaj zadnji dio formulacije kojeg, priznajem, zna tumačiti samo onaj dio struke vezan uz planiranje, autoru očito ništa ne znači ali je presudan ne samo za dimenzioniranje programa i opsega mogućih zahvata, već i osnovu temeljem koje se ne mogu izvoditi tumačenja koje sugerira autor napisa. Konkretno, to znači da se ni ubuduće unutar sportskog područja Kantrida ne mogu planirati niti vile niti šoping centri, jedino se može slobodnije planirati urbanističke parametre osnovnog sportskog sadržaja kao i zastupljenost njemu pratećih sadržaja. Dakle, nije riječ ni o kakvoj zelenoj površini koja će izmjenom plana iz manje vrijedne biti prevedena u bitno vredniju namjenu već o zadržavanju iste namjene i u istim granicama. Tim više, kada se uzme u obzir kako se gotovo polovica sportskog područja Kantride nalazi unutar granica pomorskog dobra u kojem vrijede posebne, u pravilu ograničavajuće, mogućnosti izgradnje, koje nije gradsko vlasništvo i unutar kojeg se ne može stjecati vlasništvo. Stoga je i po toj osnovi neutemeljeno govoriti o nekakvoj vlasničkoj kontroli poduzetnika jer će isti morati najprije zatražiti, a potom i steći i platiti koncesiju za korištenje pomorskog dobra.
Konačno, ne treba zaboraviti da svaka promjena GUP-a prolazi javnu raspravu i njoj je podložna, što znači da svaki sudionik javne rasprave ali i svaki građanin u svakom trenutku može iskazati svoje nezadovoljstvo predloženim rješenjima ali i zatražiti nadzor nad izradom, sadržajem i donošenjem novo ponuđenih planskih rješenja. Stoga je jasno koliko je neumjesno tumačiti cjelokupnu situaciju onako kako to čini gospodin Pavičić kada svojim napisom prejudicira planska rješenja kojih još nema jer izrada planova tek treba započeti.
U tom smislu posve su neutemeljene i tvrdnje o 8.000 stambenih kvadrata na Rujevici. Ono što mi je poznato odnosi se na želju za opremanjem nogometnog kampa građevinom za smještaj sportaša, no nije riječ o stambenim kvadratima koji se u ovom kontekstu sugeriraju kao neki dodatni nekretninski biznis.
Moram pojasniti i sljedeće: Stadion Kantrida vlasništvo je Grada Rijeke, pa je stoga svako raspolaganje njime moguće jedino uz poštovanje važećih zakona Republike Hrvatske, očuvanje javnog interesa i temeljem odluke Gradskog vijeća Rijeke. Primarno o tome ovisit će i ishod ove „lijepe sportske priče“.
Naime, gospoda Volpi i Mišković koje autor također proziva u tekstu nisu ništa dobili niti kupili od Grada Rijeke već je s tvrtkom Stadion Kantrida, koja je investitor i na Rujevici i na Kantridi, sklopljen ugovor o pravu građenja i to nakon provedenog javnog natječaja objavljenog u Novom listu, u svibnju 2014. godine. Dakle, investitor nije stekao pravo vlasništva već samo pravo građenja na određeno vrijeme, a zamljište i dalje ostaje gradsko vlasnistvo. Takvu je odluku donijelo Gradsko vijeće Grada Rijeke na svojoj javnoj sjednici održanoj 12. lipnja 2014. godine, a koju je, među ostalim, prenosila i lokalna televizija, a nakon sjednice je javno objavljena.
Autor teksta navodi i kako je projekt novog stadiona na Kantridi naručen “direktnom pogodbom od manje poznatog arhitekta”. No, očito ne zna da je jedan od autora rješenja novog stadiona Kantrida i Gino Zavanella koji je, među ostalim, osmislio i poznati Juventusov stadion u Torinu.
U tekstu stoji i da se s postojećeg stadiona na Kantridi tjeraju atletičari, no ni to nije točno. Atletičari nisu potjerani već su dobili zamjensku tartan stazu u sklopu Sveučilišnog kampusa na Trsatu, a budući da je riječ o privremenom rješenju, uskoro će na istoj lokaciji biti izgrađeno i novo atletsko borilište. Uz to, riječki atletičari na raspolaganju imaju i Atletsku dvoranu, izgrađenu baš na Kantridi, u sklopu sportsko-rekreacijske zone.
Dakle, sve je odrađeno maksimalno transparentno i žao mi je što je uobičajenu profesionalnost inače korektnog novinara ovog puta očito nadjačala navijačka strast, valjda kao posljedica teškog stanja u klubu za koji navija. No, i za mene, ali i brojne Riječane, priča o uspjehu NK Rijeke zaista je “lijepa sportska priča”, i na kraju mi ne preostaje ništa osim podsjetiti na svima znanu navijačku pjesmu – neka pati, koga smeta…
