Milijuni granata i projektila srpske proizvodnje, prodanih SAD-u, Saudijskoj Arabiji i privatnim tvrtkama koje ih zastupaju, navodno su u posljednje tri godine završili u Siriji i Jemenu
Tajna američka jedinica u kompleksu MORH-a
Dio oružja prebacivan je i preko zračne luke na Krku, u Hrvatskoj, piše Index.hr.
U obližnjem vojno-skladišnom kompleksu MORH-a na Grobniku bila je navodno smještena i tajna američka jedinica Task Force Smoking Gun, koja je koordinirala i nadgledala pošiljke oružja za Siriju.
A nešto od tog oružja završilo je, opet navodno, u rukama Hajat Tahrir al-Šama (HTS), džihadističke paravojske i bivšeg ogranka Al-Kaide u Siriji. Također, dio oružja završio je i u rukama ogranka Islamske države u Jemenu, iako ovo oružje nije prevoženo preko Hrvatske.
Objavljeno mnoštvo dokumenata
Sve ovo tvrdi bugarska istraživačka novinarka Diljana Gajtandžieva na specijaliziranom portalu Arms Watch, koji je i osnovala, i to na temelju mnoštva dokumenata koje je dobila od nepoznatog zviždača, vjerojatno povezanog sa srpskim državnim vojnim tvrtkama, proizvođačem oružja Krušik i izvoznikom oružja Jugoimport.
Riječ je o kupoprodajnim ugovorima, internim bilješkama, rasporedima isporuke, fotografijama, popisima za pakiranje sa serijskim brojevima oružja, čak i preslikama putovnica trgovaca oružjem i državnih dužnosnika iz SAD-a, UAE-a i Saudijske Arabije koji su nadgledali operaciju.
Gajtandžieva u velikom izvještaju od tri dijela tvrdi da je, prateći serijske brojeve srpskog oružja koje je kupila američka vlada, uspjela identificirati isto u rukama jemenskog ogranka Islamske države.
Oružje iz Srbije završilo u rukama Islamske države u Jemenu?
U Jemenu se, podsjetimo, više od četiri godine vodi krvavi građanski rat, u kojem pobunjeni Hutiji navodno uživaju podršku Irana, dok na strani međunarodno priznate vlade izravno sudjeluju zračne snage arapske koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. A Islamska država u Jemenu bori se poglavito protiv Hutija na sjeveru zemlje, iako je u neprijateljstvu i s drugom stranom.
Stručni panel Ujedinjenih naroda je početkom ovog mjeseca objavio i izvještaj u kojem upozorava da bi SAD, Velika Britanija i Francuska mogli biti suodgovorni za ratne zločine počinjene od strane koalicije predvođene Saudijcima, budući da te zemlje i dalje izvoze naoružanje Saudijskoj Arabiji. U brutalnom bombardiranju i ratnom sukobu općenito ubijeno je najmanje sedam tisuća civila, iako bi stvarni broj mogao biti puno viši, a milijunima ljudi prijeti smrt zbog gladi i bolesti uzrokovanih ekonomskom blokadom, piše Index.hr.
Oružje navodno izvozila tvrtka koji vodi otac srpskog ministra unutarnjih poslova
Iako se ne tiče Hrvatske, ovaj dio priče mnogo je eksplozivniji za Srbiju jer je u tom slučaju oružje navodno izvozila srpska privatna tvrtka GIM, koju vodi Branko Stefanović, otac srpskog ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika vlade Nebojše Stefanovića. Osim pitanja kamo je oružje završilo, Arms Watch aludira i na korupciju, jer je GIM navodno kupio oružje od Krušika po mnogo nižoj cijeni od one koju je Krušik prvo ponudio, prema internim dokumentima.
Da je ovaj izvještaj izazvao buru u Srbiji, sugeriraju i hakerski napadi kojima je Arms Watch posljednjih dana izložen, a koji navodno dolaze upravo iz Srbije i zbog kojih je stranica u toj zemlji blokirana.
Međutim, optužba koju iznosi novinarka Arms Watcha je prilično teška i prilično nevjerojatna: da je američka vlada naoružavala teroriste dok se službeno bori protiv njih. Prema podacima koje je objavila Gajtandžieva, službena odredišta kupljenog srpskog oružja bila su Afganistan i Katar, ali dio tog oružja završavao je u Siriji i u Jemenu.
Tabak: Dokumentirano je podrijetlo i transport oružja, ali ne i kako je završilo na terenu
Za komentar na ovo eksplozivno otkriće i još eksplozivnije optužbe obratili smo se vojnom stručnjaku s portala Obris, Igoru Tabaku.
“Broj jedan, to izgleda jako realistično. Broj dva, to izgleda predetaljno da bi bilo novinarski rad, već kao političko ili obavještajno curenje. Broj tri, osnovu ovih tekstova čini raznolika službena i poslovna dokumentacija iz Srbije, koju se onda nastojalo dopuniti naokolo – no, tek donekle uspješno. Je li to rezultat nekakve političke igre, budući da se u trećem dijelu jasno optužuje oca potpredsjednika vlade kao izvor korupcije, dakle je li to pušteno internim igrama, jer netko hoće smjestiti Stefanoviću… To je moguće, a moguća je i neka šira igra”, kaže nam Tabak.
“Međutim, podrijetlo i transport oružja su fino dokumentirani, ali ono što autorici nedostaje su konkretniji navodi o putu spomenute vojne robe od napuštanja Srbije, Bugarske ili Hrvatske, pa sve do navedenih terena, na bojištima Sirije ili Jemena. Upravo u tom dijelu, autorica tekstova svoj manjak dokumenata i konkretnih saznanja praktično premošćuje pretpostavkama – ne bi li priču završila teškim optužbama. U tom dijelu ona spekulira i barata jako teškim riječima. Činjenica je da je to završilo na raznim stranama, ali ne znamo kako. Doduše, situacija u Jemenu je nešto jasnija nego u Siriji i tu je jasno da Saudijska Arabija vodi glavnu riječ. Ipak, autorici nedostaje ta ključna karika između samih proizvođača (i prvih američkih kupaca) s jedne strane, i terena u Jemenu s druge strane – dakle, sam trenutak prelaza od legalnog izvoza do ilegalne ratne uporabe. Osim toga, ovo su relativno mali ugovori za male količine oružja u usporedbi s količinama vojne robe koju su na dnevnoj bazi trebala aktivna ratišta Sirije i Jemena.”
Ovo, podsjetimo, nije prvi izvještaj o misterioznim pošiljkama oružja preko Hrvatske, odnosno preko aerodroma na Krku. O tome se pisalo još 2013., ali i 2017., kada je Balkanska mreža istraživačkog novinarstva (BIRN) objavila otkriće da Pentagon kupuje oružje i streljivo iz zemalja bivšeg istočnog bloka, tzv. “nestandardno oružje” (nekompatibilno s NATO standardima) i šalje ga u američke vojne baze u Kataru i Kuvajtu, a potom u Siriju. BIRN je u svom velikom istraživanju otkrio da je iz istočne Europe, uključujući Hrvatsku i Srbiju, u Saudijsku Arabiju, Tursku, Jordan i UAE od 2013., izvezeno oružja u vrijednosti od 1.2 milijarde eura, a da je to oružje onda završavalo kod raznih oružanih frakcija u Siriji, piše Index.hr.
Tamo je Američko zapovjedništvo za specijalne operacije (SOCOM) naoružavalo sirijske borce za borbu protiv Islamske države, prvenstveno Sirijske demokratske snage, savez kurdskih i arapskih pobunjenika koji kontrolira sjeverozapad Sirije i koji je u međuvremenu uz američku podršku uništio ISIS u toj zemlji.
Važno je naglasiti da je ovo odvojen program od onog koji je tajno vodila CIA, pod imenom Timber Sycamore, a kojim se od 2013. do 2017. naoružavalo i obučavalo dio sirijskih pobunjenika koji se bore protiv režima Bašara al-Asada. Program je bio ograničen, neučinkovit i nedovoljan da pobunjenici ostvare prevagu nad režimom koji aktivno podupiru Rusija i Iran, ali i da “umjerene” frakcije među pobunjenicima ostanu dominantne u odnosu na ekstremiste poput al-Nusre, odnosno HTS-a. Program je prekinut nedugo nakon dolaska Donalda Trumpa na vlast, a HTS je danas najjača frakcija među preostalim anti-asadovskim pobunjenicima, opkoljenima u pokrajini Idlib.
Arms Watch također piše da je SOCOM službeno provodio Train and Equip program u Siriji. No dokumenti koje je objavio prvi put otkrivaju da je u tu svrhu u Podhumu kod Rijeke 2017. i 2018. boravila tajna američka jedinica Task Force Smoking Gun.
Srpske granate išle preko riječkog aerodroma za Siriju?
Američki avioprijevoznici Atlas Air i Kalitta Air prevozili su vojni teret s Krka u bazu Al Udeid u Kataru, pri čemu su od SAD-a navodno dobivali i po milijun dolara za let. Taj vojni teret bilo je oružje iz srpskog Krušika. Kupci su bile četiri američke tvrtke koje imaju ugovore s američkom vladom za nabavu nestandardnog naoružanja: Sierra Four Industries, Orbital ATK, Global Ordnance i UDC.
Pentagonovi kooperanti su u Hrvatsku prevezli 98.160 srpskih granata koje su proizvele tvornice Krušik i Prvi partizan, između studenog 2017. i siječnja 2018., piše Arms Watch, potkrepljujući to fotografijama ugovora i drugih dokumenata. Riječ je o ugovoru koji je hrvatska državna agencija Alan imala s Pentagonom o nabavi oružja, vrijedan 17,6 milijuna dolara. Zanimljivo je i da se u prepisci oko nabave 30.200 komada minobacačkih granata u siječnju 2018. navodi kako je „hrvatsko skladište prepunjeno“ pa se razmatra odgoda slanja pošiljke.
Arms Watch pritom tvrdi da se na dokumentima ne navodi pravi krajnji korisnik jer američka vojska ne koristi ovaj tip oružja. Također, u njihovom članku se tvrdi da je srpski Jugoimport, prema otkrivenoj prepisci i fotografijama pošiljki, tražio od Krušika da s paketa ukloni etikete s imenom kupca, američke tvrtke Mil Spec Industries.
Radi li se zaista o krijumčarenju oružja, kako tvrdi bugarska novinarka? Tabak se ne slaže: “Do trenutka ukrcavanja u avion papiri izgledaju legitimno. Onda dolazi taj dio za koji ona nema pokrića, a u kojem tvrdi da su avioni tajno iskrcavali svoj teret u raznim bazama, a na svoja odredišta su stizali prazni. Za to nema fotografije, papire, ništa. Tu staje dokumentacija, a počinje spekulacija. Naše funkcioniranje na riječkom aerodromu je, koliko se može vidjeti, potpuno legitimno. Radi se s američkom vojskom, američkim firma, u svim dokumentima destinacija je Afganistan, Kabul ili Irak. To su sve redovite destinacije.”
Tabak objašnjava i da to što se kupovalo “nestandardno naoružanje” ne mora nužno značiti ono što Arms Watch tvrdi.
“Amerikanci i NATO rade obuke u Iraku i Afganistanu takvim oružjem, a i probe na poligonima vrlo se često rade protivničkim naoružanjem. Sve te veće vojske imaju na lageru i nešto tuđeg naoružanja.”
U Siriji su se naoružavali borci protiv ISIS-a, ali dio je završio kod džihadista
U izvještaju su objavljene fotografije putovnica američkih dužnosnika i privatnih podizvođača radova koji su posjećivali tvornicu Krušik. A neka od tih imena spominju se i među primateljima nagrade američkog Središnjeg zapovjedništva za navedeni program u Siriji.
Još jedan posrednik u trgovini oružjem bila je britanska tvrtka Imber Enterprises, a njen direktor Lynn Timckle početkom 2016. je s Krušikom dogovorio dostavu oružja, pri čemu je službeni krajnji korisnik bilo iračko ministarstvo obrane. Neobično je, međutim, što je kupac bio američki Sierra Four Industries, ali je plaćanje išlo preko treće strane, britanske tvrtke Charles Kendall & Partners Limited.
Mnogi su mediji od 2013. do danas pisali o tome kako je dio oružja koje se slalo sirijskim pobunjenicima, bilo američke ili istočnoeuropske proizvodnje, uključujući ono hrvatsko, završavalo u rukama ekstremista:al-Nusre, odnosno HTS-a, pa čak i ISIS-a. Iako je CIA pokušavala naoružavati samo umjerene pobunjenike, džihadisti su nekad do oružja dolazili tako da bi ga kupili na crnom tržištu, nekad bi ga oteli pobunjenicima koje bi napali, a nekad bi od njih tražili i dobili dio oružja kao danak ili reket.
Izvještaj britanske nevladine organizacije Conflict Armament Research objavljen 2017. također zaključuje da je “SAD opetovano slao oružje i streljivo iz EU-a opozicijskim snagama u sukobu u Siriji”, a da su “snage ISIS-a brzo došle do značajnih količina ove opreme”, piše Index.hr.
OSTATAK teksta pročitajte OVDJE
