Kao da je u zemlju propala, a onda se ukazala i poručila: Nisam kriva, ništa ne skrivam i ni od koga ne bježim
Njene riječi zvuče tako poznato. Nije ni čudo jer tako se u HDZ-u gotovo u pravilu brane kad se otkrije nešto što remeti sliku koju nastoje predstaviti i održati u javnosti.
Afera s APN-om u posljednje vrijeme ne manjka, a pažnju je posebno privukao slučaj Anite Nosić, sada već bivše načelnice Lovreća, no ona je izabrala u medijima ne istupati. Sve do sada.
”Pitajte što god želite, ništa ne skrivam i ni od koga ne bježim”, odmah je ustvrdila Nosić, dodavši da joj je najviše žao što se po medijima povlači njezinu obitelj i mještane, a iz Zagreba je, tvrdi, nitko nije zvao i zna samo ono što pročita u medijima. Što se mene tiče, problema nema, surađivat ću sa svim institucijama, dostavit ću sve potrebne podatke koji se od mene budu tražili te ću, nakon što zaprimim službenu odluku, po njoj i postupiti”, poručila je Nosić preko Slobodne Dalmacije koja se s njom odlučila naći i razgovarati na Gradini, brdu iznad Lovreća na kojemu se ljudi, piše taj list, ”okupljaju već stoljećima, najčešće u korizmeno doba, prateći postaje Križnoga puta koje završavaju monumentalnim križem koji čuva cijeli lovrećki kraj i šire”.
”Zasigurno ću iskoristiti pravo da i pred institucijama iznesem svoju stranu priče. Naime, ja kroz cijeli mandat nisam prestala prebivati u svojoj općini, a to svakako mogu i dokazati. Ali, ponavljam, još čekam službenu odluku. Smatram da nisu ostvarene sve zakonske pretpostavke za prestanak mog mandata, posebno zbog onih okolnosti koje se tiču prebivališta”, ustvrdila je Nosić stojeći ispred velikoga križa.
I nastavila: ”Nisam rekla da nisam kriva jer očito nisam smjela promijeniti prebivalište, no ja uistinu nikad nisam otišla iz Lovreća i to je lako provjerljiva činjenica. Sve ostalo je pravni nesporazum. U trenutku donošenja odluke o kupnji stana vodila sam se, naime, za pravnim savjetima, a na nadležnim tijelima je da provjere pravnu stranu cijeloga slučaja i da na temelju uvida donesu odluku, a ja ću je poštovati. Ipak, ponavljam, tijekom cijelog procesa kupnje stana slušala sam savjete pravnika i ispunjavala uvjete koje je APN napisao u javnom pozivu objavljenom u rujnu 2017. godine”.
”U javnom pozivu koji je tada objavljen i na koji sam ja aplicirala kao uvjet nije bila navedena obveza promjene prebivališta. Ta stavka pojavljuje se tek nakon sklapanja ugovora, tek tada je, dakle, bila navedena obveza prijave prebivališta, pri čemu sam pravno savjetovana da formalna prijava prebivališta u drugom mjestu nije u suprotnosti s obnašanjem dužnosti u općini u kojoj živim i radim cijeli život”, tvrdi Nosić i opetuje: ”Ono što ja tvrdim, a to mogu i dokazati, činjenica je da ni u jednom trenutku nije došlo do prestanka trajnog nastanjenja u Lovreću, gdje sam obnašala dužnost načelnice”.
Tvrdi i da je stan kupila bez korištenja ikakvih političkih povlastica: ”Prijavila sam se kao svaki drugi građanin koji zadovoljava tražene uvjete. Moja načelnička plaća, naime, nije tko zna kakva, to je razina plaće nastavnika u osnovnoj školi, ne može se načelnik u Lovreću obogatiti. Kao i svaka mlada osoba imam želju živjeti u vlastitoj nekretnini i tako riješiti svoje stambeno pitanje. To je razlog zašto sam se prijavila za APN”.
”Način na koji se cijela ova priča odvija i trenutak u kojem je postala tema govori mi da je to dio neke veće priče koja nema previše veze sa mnom. Najgore je što se moja obitelj našla u središtu političkog obračuna. To ne bih nikome poželjela”, zaključuje Nosić, a za koga će glasati na unutarstranačkim izborima u HDZ-u ne otkriva.
S druge strane, bliskost s Milijanom Brkićem ne skriva: ”On je dugogodišnji prijatelj mog oca, znaju se još iz vremena rata. Osim toga, Brkić i ja smo stranački kolege”. A to kako se dogodilo da njezin zagrebački stan bude baš u blizini Brkićeva stana, Nosić objašnjava ovako: ”Teško je u Zagrebu naći stan, a da nije u blizini neke poznate osobe. U trenutku kupnje, nisam znala da gospodin Brkić živi u neposrednoj blizini. Špansko, u kojem se stan nalazi, odabrala sam jer je taj stan bio najbliži onome što sam u tom trenutku tražila i cjenovno prihvatljiv. Ujedno, taj stan sam našla na preporuku rođaka koji je također tamo kupio stan”.
Vijesti.hr
