Je li EPK Rijeka, uz gospodarstvo i više od 26 tisuća zgrada i kuća, oštećenih nedavno u potresu, najveći gubitnik ove ekstremne situacije ili će te izvanredne okolnosti omogućiti da pokaže važnost i ljekovit utjecaj kulture i umjetnosti u postvirusnom svijetu?
Odgovor na ta pitanja potražili smo od Ivana Šarara, šefa riječke kulture, i Marina Blaževića, intendanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca, koji je bio maksimalno involviran u stvaranje programa za EPK, piše Nina Ožegović za tportal.hr.
Obojica se slažu da zbog pandemije koronavirusa projekt EPK Rijeka 2020. neće ostvariti očekivane turističke i gospodarske rezultate, no režim socijalne distance egzistencijalno ugrožava i sve izvedbene umjetnosti pa prijeti opasnost od urušavanja cijelog kulturnog sektora.
Na pitanje kako će se izolacija izazvana pandemijom odraziti na programe EPK Rijeka 2020 te smatra li da je taj projekt, uz gospodarstvo, najveća žrtva, odnosno gubitnik ove situacije, pročelnik Odjela gradske uprave za kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar podsjeća da su svi riječki programi, koji su bili najavljeni do sredine travnja, obustavljeni zbog koronavirusa, a s obzirom na trenutne procjene o trajanju perioda izolacije i smanjenja socijalnih kontakata, vjerojatno će se morati odgoditi ili otkazati i svi programi do lipnja.
‘Svi mi koji godinama pripremamo ovaj projekt doživjeli smo ozbiljan hladan tuš jer je u EPK uložen ogroman trud, uz isto takva ogromna očekivanja. No tako je vjerojatno svima koji su pripremali velike projekte širom svijeta, stoga ne smatram da je EPK najveća žrtva ni zapravo uopće žrtva. Živimo nove okolnosti, kao i svi ostali razmišljamo o zdravlju, ugroženima zdravstveno i egzistencijalno, potpuno promijenjenim životnim okruženjima, prvim znakovima nedemokratičnosti koji proizlaze iz krizne situacije itd. Smatram da EPK kao projekt i sam treba podnijeti svojevrsnu žrtvu promijenjenih okolnosti i prioriteta te, u okvirima mogućnosti koji uglavnom proizlaze iz kratkih rokova i tanjih financija, presložiti program. Očekivanja javnosti sigurno su promijenjena, a na nama je da im se adekvatno prilagodimo’, kaže Šarar za tportal.hr.
Šef riječke kulture također je naglasio da neće biti moguće ostvariti turističke i gospodarske rezultate kakvi su izvorno bili predviđeni. ‘Ni sami ne znamo koje ćemo programe uspjeti realizirati, a na turizam ovog trenutka teško da je inteligentno računati. U situaciji kada se gospodarstvo urušava zbog posljedica pandemije, EPK kao projekt koji donosi pozitivne turističke i gospodarske učinke postaje automatski potpuno irelevantan, i to treba jasno izgovoriti. Ono u čemu EPK sigurno neće podbaciti nasljeđe je u vidu infrastrukture i pokrenutih programskih inicijativa, uključene lokalne zajednice i know-howa koji je stvoren u proteklom periodu’, kaže Šarar.
EPK, dodaje, može biti jako relevantan ukoliko uspiju dio programa i sadržajem i metodom provedbe prilagoditi sadašnjim ‘virusnim okolnostima’, s time da bi možda mogli pokazati što su to kultura i umjetnost u postvirusnom svijetu.
Marin Blažević, intendant riječkog HNK Ivana pl. Zajca, koji je pripremio niz atraktivnih programa u suradnji s EPK-om, smatra da ova situacija potencijalno može djelovati katastrofalno ne samo na projekt EPK, nego i na rad svih ustanova u kulturi, a koje ovise o okupljanju većeg broja ljudi na jednom mjestu, prije svega kazališta, ali i svih ostalih izvedbenih umjetnosti.
‘Kazališta i koncertne dvorane, festivali, kulturna i sportska događanja u ovakvim se situacijama prva zatvaraju i obustavljaju, a bit će zadnja otvorena i ponovno pokrenuta. Stoga perspektivu projekta EPK Rijeka 2020. ne bih odvajao od perspektive rada i opstanka kazališta, konkretno riječkog Zajca, ali i izvedbenih umjetnosti uopće. Sve ovisi o tome koliko će trajati suspenzija programa proizašla iz zabrane javnih događanja, odnosno okupljanja, te kada ćemo se moći vratiti u tzv. normalu, odnosno u ono što se već sada najavljuje kao ‘nova normala’. Ako će ta ‘nova normala’, nastupila za dva ili tri mjeseca, omogućiti otvaranje kazališnih i koncertnih dvorana za publiku, barem u smanjenom kapacitetu, taj zastoj i prazninu uspjet ćemo nadoknaditi, premda će biti otkazivanja, oštrih i dubokih rezova.
Naravno, pritom moramo pretpostaviti da će i Grad Rijeka i Ministarstvo kulture biti u mogućnosti financirati već reducirani program, a i da će dovoljan broj gledateljica i gledatelja imati hrabrosti vratiti se u gledališta. To je dosta optimističan scenarij i prema njemu bismo za dva do četiri mjeseca mogli nastaviti s programom, makar reduciranim. Međutim ako režim socijalnog distanciranja i zabrane javnog okupljanja potraje duže ili se bude javljao u valovima do proljeća 2021., pa čak i kasnije, očekuje nas katastrofa, drastičan gubitak radnih mjesta, privremena ili trajna zatvaranja kazališta, realna opasnost od urušavanja cijelog kulturnog sektora, kazališta i izvedbenih umjetnosti uopće’, kaže Blažević za tportal.hr..
Jedan od najiščekivanijih, ključnih kazališnih projekata EPK Rijeka 2020. trebala je biti predstava ‘Vježbanje života – drugi put’, koja se iz ženske perspektive bavi poviješću Rijeke, a režirao ju je upravo Blažević. Generalna proba već je održana, no premijera je odgođena zbog izolacije, kao što su odgođeni i svi drugi koncertni i baletni programi, među kojima je izvedba Mahlerove Druge simfonije ‘Uskrsnuće’ u Rijeci i u Zagrebu te baleti ‘Plamteća voda’ Andonisa Foniadakisa i ‘Čipka’ Maše Kolar. Kako će ta otkazivanja, odnosno prolongiranje programa, utjecati na kazalište i njegove prihode?
”Vježbanje života’ i ‘Čipka’ dovršene su predstave, a s probama za ‘Plamteću vodu’ se započelo; za simfonijske koncerte potrebno je, ovisno o programu, pet do deset proba. Ti su projekti u ovom trenutku ‘zaleđeni’ i mi ćemo ih predstaviti publici čim nam to dopuste okolnosti. Međutim ključno je pitanje kada ćemo i u kojem opsegu moći otvoriti naša gledališta. Djelomično otvaranje gledališta za stotinu ili dvije stotine gledateljica i gledatelja za neke kazališne ili koncertne projekte, koji uobičajeno računaju na popunjenost više od 600 mjesta, nema smisla jer se ti programi uvelike financiraju i iz vlastitih prihoda na blagajni.
S druge strane, u nekoj tranzicijskoj fazi možda nećemo ni imati izbora. Stoga u riječkom HNK-u već sada radimo simulacije reorganizacije gledališta koja bi omogućila obaveznu distancu od dva metra, no u tom slučaju u gledalište koje ima 680 mjesta mogli bismo smjestiti tek 150 do 200 gledateljica i gledatelja. Kako je još sve neizvjesno i ne znamo koliko će trajati epidemija, niti kada će se promijeniti režim tzv. socijalne distance, u ovom trenutku ne možemo znati ni to kada bismo eventualno mogli izvoditi programe za više od pet gledateljica i gledatelja, a kamoli njih 50 ili 500′, ističe Blažević.
Brojna kazališta u Hrvatskoj i regiji već danima emitiraju svoje programe preko raznih digitalnih platformi. Razmišlja li i Grad Rijeka o nekim alternativnim načinima gledanja programa na digitalnim platformama? I je li uopće moguće organizirati takve prijenose s obzirom na specifičnost projekta? Šarar napominje da dosta kulturnih aktera, pa tako i EPK, već kreira sadržaje za digitalne kanale. To je po njegovom mišljenju svakako pohvalna vatrogasna mjera za dizanje elana i pokazivanje znakova života, no ne misli da je to dugoročno relevantno.
‘Život i iskustvo umjetnosti u fizičkom prostoru ne mogu se nadomjestiti instant online surogatom, a ozbiljan kulturno-umjetnički sadržaj formatiran za nove digitalne medije i okolnosti nešto je sasvim drugo. Mislim da ovoj drugoj temi treba posvetiti pravu pozornost, naročito ako vrijeme pokaže da ‘situacija s virusom’ nije kratkotrajno jednokratno stanje, nego nova normalnost. A trenutak u kojem živimo pokazao je koliko su tradicionalne ustanove poput kazališta i muzeja zanemarile digitalni pomak čije se ozbiljno trajanje sad već mjeri u desetljećima’, pojasnio je Šarar.
Šef riječke kulture smatra da u tom kontekstu projekt EPK ima zadaću prilagoditi se novonastalim okolnostima, a ta zadaća nije laka. ‘Promjena koju sada živimo drastična je i šokantna, preispituje sve bitne osobne i društvene vrijednosti, preispituje kulturu i sam život te njegov smisao. Volio bih da uspijemo kreirati barem dio programa, novog programa koji će ozbiljno zahvatiti virusnu ili postvirusnu situaciju i biti iz te perspektive dobar i bitan. To je svakako težak zadatak, ali i najveći izazov koji projekt EPK sada ima. Za mene je ključno pitanje jesu li i na koji način umjetnost i kultura bitne u situaciji u kojoj se srušila zona komfora čitave zemaljske kugle. Naravno, nemam odgovor na njega, osim što primjećujem da puno više čitam i gledam filmove zadnjih dana’, kaže Šarar.
Dodao je da se bave i mogućnošću produljenja projekta tijekom 2021. O tome su razgovarali i s kolegama iz Galwaya i Europske komisije, a europarlamentarac Predrag Matić na tom je tragu zatražio sastanak s povjerenicom Europske komisije za kulturu Mariyom Gabriel. Šarar pak smatra da produljenje EPK Rijeke neće biti presudno.
Šef riječke kulture smatra da u tom kontekstu projekt EPK ima zadaću prilagoditi se novonastalim okolnostima, a ta zadaća nije laka. ‘Promjena koju sada živimo drastična je i šokantna, preispituje sve bitne osobne i društvene vrijednosti, preispituje kulturu i sam život te njegov smisao. Volio bih da uspijemo kreirati barem dio programa, novog programa koji će ozbiljno zahvatiti virusnu ili postvirusnu situaciju i biti iz te perspektive dobar i bitan. To je svakako težak zadatak, ali i najveći izazov koji projekt EPK sada ima. Za mene je ključno pitanje jesu li i na koji način umjetnost i kultura bitne u situaciji u kojoj se srušila zona komfora čitave zemaljske kugle. Naravno, nemam odgovor na njega, osim što primjećujem da puno više čitam i gledam filmove zadnjih dana’, kaže Šarar .
Dodao je da se bave i mogućnošću produljenja projekta tijekom 2021. O tome su razgovarali i s kolegama iz Galwaya i Europske komisije, a europarlamentarac Predrag Matić na tom je tragu zatražio sastanak s povjerenicom Europske komisije za kulturu Mariyom Gabriel. Šarar pak smatra da produljenje EPK Rijeke neće biti presudno.
Prema njegovom mišljenju, niti jedan grad, ako želi ostati gradom, ne može si dopustiti propast narodnog kazališta jer ta su kazališta integralni dio njihova identiteta. ‘Niti jedna država, ako želi ostati ozbiljnom državom, ne može si dopustiti propast projekta koji jedan njezin grad čini europskom prijestolnicom kulture. Nema sumnje da je eskalacija virusne epidemije i Ministarstvo kulture i Grad Rijeku i EPK i HNK bacila pred izazove, obaveze i odgovornosti neusporedive s bilo čime u našim povijestima i biografijama. Budemo li surađivali, pronaći ćemo rješenja, možda domisliti neke nove ideje i otkriti neke nove vrijednosti’, zaključio je Marin Blažević za tportal.hr.
CIJELI TEKST možete pročitati OVDJE!
