U Hrvatskoj gotovo 19 posto obitelji živi u siromaštvu
Kad plate podstanarstvo i režije plaća im izdrži tjedan dana. Preostala tri tjedna u mjesecu Barbara, njen suprug i troje djece snalaze se kako znaju i umiju. Jedna su od gotovo 20 posto obitelji u Hrvatskoj koje žive u siromaštvu.
Mnoga djeca nemaju svoje sobe, računala, igračke, ne idu u kino ni kazalište. Stvari koje većina uzima zdravo za gotovo, njima su luksuz. Ne samo da niti jedno dijete ne zaslužuje takvo djetinjstvo, već ono ostavlja posljedice za cijeli život.
Znaju to dobro u Rijeci gdje su volonteri, poduzetnici i znanstvena zajednica, uz pomoć građana odlučili promijeniti stvari…
Više u VIDEOPRILOGU:
“Svodi se na jedan obrok na dan. Gleda se da se djeci da normalno, a ja i suprug nekad ni taj jedan obrok na dan. Suprug ne radi, on je u invalidskoj mirovini, znači ostaje sad sve na meni. I sad netko kaže: “A radi još”. Radim, ali nema se…”, poručila je Barbara iz Rijeke.
Za potrebe priče ovu smo ženu nazvali Barbara. Majka je troje djece. Radi dva posla, no sva primanja pojede ovrha za nenamjenski kredit kojim su ona i suprug htjeli početi novi život odlazeći iz obiteljske kuće.
“Dobijemo, ja i suprug primanja oko 5300 kuna, ovisi o mjesecu, s tim da moramo platiti 2200 podstanarstvo i 1000 negdje režije, i recimo pošto nas je pet, trebate s nečim oprati robu, suđe i tako dalje, to je nekih 500 kuna. Nama ako ostane tisuću kuna mjesečno, mi smo jako sretni ljudi jer imamo možda za živjeti sedam dana”, rekla je Barbara.
U toj računici ima jedva mjesta za goli život. Nema mjesta za prilike u kojima djeca uče što im najbolje ide. U toj računici izboriti se za svoje mjesto pod suncem djetetu je gotovo nemoguće.
Odlazimo malo dalje, u prostor riječke udruge Centar za kulturu dijaloga. Među brojnom djecom tamo je i Barbarina kći. Kroz projekt Moje mjesto pod suncem Udruga već šestu godina djeci organizira instrukcije, razne radionice, psihološku pomoć ili jednostavno druženje. Naravno, sve besplatno.
“Mnoge stvari koje djeca iz obitelji, koje nemaju financijskih teškoća uzimaju zdravo za gotovo su zapravo privilegija. Ići na instrukcije, ići na sport, razvijati talent, imati roditelje doma koji će djetetu pomoći oko instrukcija, imati čizme za zimu, to je privilegija. S ovim programom koji se odvija svakodnevno u popodnevnim satima želimo pružiti djeci radionice i instrukcije kako bi ojačali njihove sposobnosti”, izjavila je Sandra Grozdanov iz Centra za kulturu dijaloga.
“Moja djeca se nikad nisu bavila sportom, nit su bili na nekim sportskim aktivnostima, znači naše dijete je sad dobilo ono što mora dobiti jedno dijete. Ne mora to biti 20 aktivnosti, dosta je jedno da je dijete zadovoljno, ali eto program Moje mjesto pod suncem daje da je dijete proba ono u životu što nije nikad probalo i što bi moglo probati. Znači, moje dijete ide na glumu, obožava glumu, dobila je, dijete je sad slobodnije, vidi se da, je prihvaćenije, nije izolirano, znači može punim plućima što bi se reklo živi”, poručila je Barbara.
Istraživanja pokazuju da djeca koja potječu iz siromašnog okruženja imaju manje šanse da će se iz tog okruženja izvući. Izostanak prilika umanjuje samopouzdanje, a manjak samopouzdanja sužava prilike.
“Mi pričamo o tome da je nama 150 kuna tri dana jesti, kakav izlet?! A s njima ide i na izlete, ide u kazalište, ide u kino, što nam je jako drago da dijete vidi da to postoji. Ja ne pamtim kad sam zadnji put vidjela kazalište ili kino nit’ nas to zanima, samo da djeci bude bolje, da njima jednog dana bude bolje, da oni uspiju. Da se nikad ne muče k’o što se mi mučimo”, rekla je Barbara.
Mučila se i Daniela Torjan, sama odgajajući sina. Novca za izvanškolske aktivnosti nije bilo. Besplatnih u školi, za djecu gotovo više i nema. I zato sad volontira, pomažući drugoj djeci da se osnaže.
“Svašta život donese ljudima, tako je meni donio razvod i odlazak u podstanarstvo, ja sam bila zaposlena i imala sam normalna primanja za tadašnje uvjete, normalnu plaću, ali kad sam platila podstanarstvo, hranu, režije, meni nije ostajalo ništa. Nije dovoljno da dijete jede, ima gdje spavati i da ne bude golo, djetetu treba puno aktivnosti gdje bi samo sebe prepoznalo, svoje sposobnosti, gdje bi našlo svoje mjesto i na neki način sebe izgradilo kao osobu. Ja to ništa nisam mogla platiti”, izjavila je Daniela, volonterka Centra za kulturu dijaloga.
Paul Stubbs, Englez koji 25 godina živi u Hrvatskoj, znanstvenik je koji je prije tri godine s kolegama radio istraživanje upravo na temu dječjeg siromaštva.
“Stanje je bilo jako, jako teško jer je bilo jasno da će roditelji žrtvovati sebe da djeca ne idu spavati gladna, ali moram reći da dvije trećine su imali neki problem s plaćanjem režija, jedna četvrtina su bili isključeni, po meni, totalno neprihvatljivo. Ako imate djecu doma u vrijeme zime da nemate grijanje, i vezano uz školski uspjeh, sad u vrijeme korone, ovo je jako važno, veliki postotak djece nisu imali sobe gdje mogu raditi zadaću, nisu imali funkcionalno računalo, nisu imali novca za putovanje, onda prije četiri godine nisu bili ni dobro integrirani u školski sustav. Meni se čini sad u ovo vrijeme je sve gore i gore”, rekao je Stubbs s Ekonomskog instituta u Zagrebu.
“Nije uopće bilo teško stvoriti ovakav sustav niti ga održavati, možda to nama nije teško jer jesmo entuzijasti, i netko tko shvaća da ovakav rad nije samo entuzijazam, to je jedan rad koji očekuje posvećenost, ali ono što dobiješ natrag od tih ljudi je neprocjenjivo, znači mi zaista mijenjamo sudbine i živote. Neka djeca kroz ovaj program prvi put dobiju osjećaj „ja to mogu“, ja mogu upisati fakultet, ja mogu upisati srednju školu i mislim da svatko želi biti dio priče koja mijenja ljudske živote na način da može neke svoje resurse i potencijale ostvariti, svi od toga imamo koristi”, kazala je Grozdanov.
Program “Moje mjesto pod suncem” koristi 50-ero djece u prostoru od 70 četvornih metara. Za njih volontira čak 50-ero ljudi, a financiraju ih poduzetnici koji žele biti dio solidarne zajednice.Dvadeset devet riječkih poduzetnika ponosno nosi oznaku koja svjedoči o njihovu doprinosu projektu Moje mjesto pod suncem. Kad kod njih kupujete, dio ste moćne zajednice koja pomaže djeci.
“Takvim se zanimanjem bavimo, moramo pakirati u PVC vrećice koje nisu ekološki prihvatljive, stoga smo se odlučili sav prihod od naših vrećica koje su kupci obavezni platiti, tko želi, donirati Udruzi. Sviđa nam se od početka sama ideja, sam naziv Centra za kulturu dijaloga što je isto velika stvar, što u današnje vrijeme puno toga fali, tako da nije bilo puno razmišljanja”, poručio je mesar Dejan Čučković.
U Hrvatskoj gotovo 19 posto obitelji živi u siromaštvu. Bez obzira na to, njihova djeca zaslužuju priliku. Riječko sveučilište odlučilo je svim snagama pomoći da projekt Moje mjesto pod suncem naraste.
“Sveučilište je vlasnik jednog prostora u Janka Polić Kamova ulici i taj prostor od 360 metara kvadratnih mi na neki način ustupamo u ovoj kampanji za sam program, skupljaju se sredstva, naravno, Sveučilište će se uključiti i u samu kampanju da se prostor uredi, a nakon toga naš Učiteljski fakultet i drugi fakulteti će stručnim znanjima, a tu je prije svega Centar za razvoj djetinjstva doprinijeti u stručnom djelu, volontiranjem studenata i na različite druge načine kojima možemo naprosto osnažiti i dati neku dodatnu ekspertizu tom prostoru”, rekla je Snježana Prljić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci.
“Ovaj prostor u koji bi ušli ako uspijemo skupiti 1,2 milijuna kuna, projektiran je baš za naše potrebe jer želimo stvoriti prostor u koji će ta djeca ulaziti, osjećati se dobrodošlo, u smislu da ne dolaze na samo određene aktivnosti već da jednostavno mogu samo boraviti u tom prostoru, i ako u nekom trenutku doma nije dobro, ne mogu učiti jer nemaju prostora, nemaju tišinu, uvijek se mogu povući u ovaj prostori raditi što bi htjeli”, poručila je Grozdanov.
Novac za otvorenje Centra za djecu Udruga prikuplja do kraja godine. Na njihovoj stranici, https://www.facebook.com/mojemjestopodsuncem, možete pronaći kako im i sami možete pomoći.
“Radi se o djeci, radi se o našoj budućnosti, sva djeca bi trebala imati jednaku priliku, u svom razvoju, školovanju, zdravstvu, tako da, jedana način, jedna šema koja ne bi trebala biti samo na lokalnoj razini nego na globalnoj, ali na našoj državnoj razini, zašto ne pomoći onima kojima je pomoć potrebna”, izjavio je Čučković.
“Ona ima sad neki cilj, makar je sedmi razred, želi biti fotograf i ja se nadam da će uspjeti u životu i dalje od tog fotografa da pokaže da se može u životu, bez obzira u kakvim se uvjetima živi da se može i veća škola završiti od te srednje škole”, rekla je Barbara.
Nedavno je pravobraniteljica za djecu upozorila da kraju privodimo tešku godinu koja može povećati siromaštvo djece. Dječje siromaštvo ne znači samo nedostatak novca, već ograničenu zdravstvenu zaštitu, nemogućnost sudjelovanja u sportskim i kulturnim aktivnostima, i na kraju socijalnu isključenost. Jesu li djeca doista naša budućnost, ovisi isključivo o solidarnosti zajednice.
Moje mjesto pod suncem
Cilj donatorske kampanje je skupiti iznos od 1.2 milijuna kuna do kraja 2020.
Donirati možete pozivom na broj 060 80 20 25 (cijena: fiksni 3,75 kn/poziv, mobitel 5,05 kn/poziv).
Ukoliko želite podržati kampanju izravnom uplatom na račun IBAN: HR1924020061500087226, namijenjen za potpuno uređenje i opremanje višenamjenskog prostora u kojem bi djeca dobila sve sadržaje i podršku koju trebaju.
Podaci za uplate:
Erste Bank d.d. (kunski i devizni račun)
IBAN: HR1924020061500087226
Model: HR00
Poziv na broj: 2020
Opis plaćanja: Kampanja Moje mjesto pod suncem
Za uplate iz inozemstva:
SWIFT/BIC: ESBCHR22
Vijesti.hr