Riječki simfonijski orkestar pod ravnanjem svog glavnog gosta dirigenta, nagrađivanog njemačkog maestra Philippa von Steinaeckera, izvest će dva dana za redom, u četvrtak 26. i u petak 27. studenog 2020. u HNK Ivana pl. Zajca s početkom u 19,30 sati, simfonijski koncert “Musorgski, Prokofjev, Čajkovski”.
Riječka je publika već imala priliku upoznati maestra Von Steinaeckera kada su pod njegovim dirigentskim vodstvom izvedeni nezaboravni Mozartov Requiem, simfonijski koncert „Wagner, Grieg, Brahms“ te najbolji koncert prošle sezone prema odluci publike Mahlerova Druga simfonija – „Uskrsnuće“ koji je dobio nagradu „Lovro pl. Matačić“. Solistički će nastupiti također dobitnica ovogodišnje nagrade publike, prvakinja Kazališta Anamarija Knego, sopranistica koja je dobila Nagradu publike „Štefanija Lenković“ za uloge Cio-Cio- San u operi “Madama Butterfly” i Kleopatre u operi „Julije Cezar u Egiptu-iznova“.
Na programu koncerta redom su remek-djela ruske klasične glazbe. Prvi dio koncerta započinje preludijem „Zora nad rijekom Moskvom” za narodnu glazbenu dramu „Hovanščina” Modesta Petroviča Musorgskog (1839. – 1881.). Potom slijedi Tatjanin prizor s pismom iz 2.čina iz opere “Evgenij Onjegin” Petra Iljiča Čajkovskog (1840. – 1893.) u izvedbi Anamarije Knego.
Prvi dio koncerta zaključit će Marš iz opere “Zaljubljen u tri naranče” Sergeja Sergejeviča Prokofjeva (1891.-1953.)
Na programu drugog dijela koncerta je Šesta simfonija Petra Iljiča Čajkovskog poznata i kao „Patetična“. Čajkovski, zasigurno najpopularniji ruski skladatelj i najizrazitiji predstavnik slavenske romantike u drugoj polovici 19. stoljeća, svoju je posljednju, Šestu simfoniju, nabijenu emocijama , napisao kao svoju posljednju glazbenu ispovijed i ostavio je svijetu kao svoju oporuku. U nju je unio „čitavu svoju dušu”, kako je sam kazao, a nerijetko je tijekom svojih putovanja, razmišljajući o simfoniji skladajući je u glavi, nezaustavljivo plakao. Njegova posljednja simfonija obuhvaća obje krajnosti emocionalnog spektra – u jednom trenutku uživate u gracioznom plesu, a u drugom dominira tamno raspoloženje. Forma simfonije drugačija je – finale nije bučni allegro, već posve suprotno, dugotrajan adagio.
”Ništa ljepše od te simfonije nikada nisam napisao niti ikada više hoću: u nju sam uložio, bez pretjerivanja, svu svoju duš”, kazao je skladatelj. I bio je u pravu, jer je šest dana nakon njene praizvedbe, kojom je krajem listopada 1893. sam dirigirao u Sankt Peterburgu, umro. Nakon koncerta u petak, odmah po završetku izvedbe, bit će dodijeljene nagrade publike za najbolja umjetnička ostvarenja u Operi HNK Ivana pl. Zajca, kao i za najbolji koncert prošle
sezone.
