Na današnji dan prije sto godina počele su se izdavati vremenske prognoze za javnost
Sto godina, zamislite. Danas, kad je vremenska prognoza jedna od temeljnih postavki u našim mobilnim telefonima i stalno je imamo pri ruci, teško je zamisliti kako je to izgledalo prije cijelog cjelcatog stoljeća.
Mjesto radnje je Grič. Glavni likovi su prirodoslovci koji su ubrzo nakon svojih meteoroloških početaka postali uspješni seizmolozi, Josip Mokrović i Andro Gilić. Prvi je, piše Sijerković u svojoj knjizi Hrvatski vremenoslovci, prikupljao podatke koji su radio-stanicom još od završetka Prvog svjetskog rata šifrirani dolazili iz drugih krajeva zemlje i ucrtavao ih u karte, a zatim ih uspoređivao s podacima koji su pristizali iz drugih europskih gradova. Na osnovi tih karata i tada već poznatih pravila o kretanjima oblaka različitih vrsta, Gilić je izrađivao prognoze. Karte i tablice vremena, zajedno s prognozom, umnožavale su se u oko 30 primjeraka i dostavljale različitim ustanovama u Hrvatskoj i svijetu. U Zagrebu su se mogle pronaći u izlozima tadašnjih novina, a izlagale su se i na meteorološkom stupu na Zrinjevcu koji je i dan danas simbol meteorologije u Hrvata.
Počeci prognoziranja sežu još dalje u prošlost
Svijest o potrebi ovakvih informacija i počeci prognoziranja vremena sežu zapravo još dalje u prošlost, u drugu polovinu 19. stoljeća. Poznato je da je prognoze za Hvar izdavao dugogodišnji motritelj vremena Grgur Bučić na temelju podataka koje je sam bilježio, ali i onih koje je brzojavima dobivao iz mornaričkih meteoroloških ustanova u Trstu i Puli i s brodova tršćanskog Lloyda. U Zagrebu je to radio ravnatelj Velike realke Josip Torbar koji je svoje prognoze naknadno i verificirao, a 1893. napisao je o tome čak i stručni rad.
Iste godine tog se posla prihvatio i, glavom i bradom, Andrija Mohorovičić. Njegovi zapisi o ovom poslu čuvaju se u hidrometeorološkom zavodu, a sadrže niz zanimljivih informacija. Krenuo je, na primjer, na temelju lokalnih podataka i vlastitog iskustva, a od 1901. godine telegrafom je počeo primati i podatke iz Europe. Izrađivao ih je, kaže, samo za Zagreb i okolicu, ”a pogađale su u 85% slučajeva”.
‘Prognoza je nezahvalan posao’
Mohorovičić je prepoznao važnost prognoza za različite sfere života, a već 1917. pokušao je ishoditi i dozvolu za redovito publiciranje prognoze od Trgovačko-obrtničke komore i gospodarskih društava u Zagrebu i Osijeku od kojih je dobio odgovor godinu dana kasnije. Prepiska koja je slijedila sastojala se od Mohorovičićevog obrazlaganja da bi prognoza bila izrazito korisna za zračni promet koji se nakon rata počeo razvijati te za lokalno gospodarstvo, zatim od traženja sredstava da se uspostavi prava prognostička služba koja bi imala i ljude i sredstva za rad kao što je prije svega telegraf i podučavanja djelatnika u vladinom Odjelu za gospodarstvo o razlici vremena i klime. Uz ostalo, Mohorovičić je napisao:
”… prognoza je danas još kao iskustvena nauka, uvijek nezahvalan posao. Navijek ima ljudi koji pravom ili nepravom na nju psuju, pa ako pogađa vele da slučajno pogađa, a ako se ne pogodi onda je neznalica onaj koji stavlja prognozu.“
Među tim pogađačima sam i ja, evo punim taman petinu tog divljenja vrijednog perioda. U moja su dva desetljeća, jasno, prognoze najbrže napredovale, zahvaljujući razvoju računala i telekomunikacija. Unatoč tehnološkom napretku, dobar dio znanja stekla sam zahvaljujući stručnjacima koji su obilježili drugu polovinu ove stoljetke, a kojih se i većina vas, vjerujem, još sjeća.
Prvi i nezamjenjiv svakako je Sijerković koji je u većinu nas koji se bavimo ovim poslom ugradio bar malo svojeg nepresušnog znanja i bogatog iskustva. Uz brojne trikove koje smo od njega naučila, pamtit ću uvijek i anegdote kao primjerice onu kad je karte koje smo svakoga dana isprintane slagali na ploču nehotice složio naopako, od najzadnjeg do prvog dana prognoze. Ciklone i fronte u tom su se slijedu čudno ponašale no on je, nakon početnog čuđenja i dugog razmišljanja, pronašao u tome prirodni slijed i onda nam ga s veseljem prezentirao kao rijetku, ali logičnu, prirodnu pojavu.
Po šalama je bio poznat i Dražen Glasnović, moj mentor, kolega i prijatelj koji je iznenada preminuo sa samo 58 godina. Mnogi od vas pamte ga po crnim brkovima kroz koje je izgovarao prognoze na televiziji koja ga je jednom greškom potpisala kao predsjednika republike. Ne treba posebno isticati da je otad Dražen bio – naš predsjednik.
Prognoza je još uvijek nezahvalan posao
Čapka je, uz neprikosnoveni kliker za prognoziranje, pogotovo jadranskog vremena, poznat i po veselom duhu. Najbolje su bile šihte u kojima bi me, pospanu i ukočenu, taman u sitne sate u kojima se ribari vraćaju u luke, na Griču dočekao pjesmom ”prije jutra u zoru-u-u s galebima na moru, na poštama sunce čekaju.”
Uz ova tri mušketira, moje je dane na Griču obilježila i najpoznatija dama s Griča, Ankica Stojanović. Jedna od najpamtljivijih epizoda koje smo doživjeli na telefonskom servisu dogodila se upravo njoj. Ljudi koji nazovu i zatraže prognozu vremena često zaborave reći za koje mjesto im trebaju podaci. Na Ankičino pitanje odakle zove, sugovornik na drugoj strani telefonske linije ispalio je, kao iz topa: ”Iz kreveta!”
Mene su s Griča odvele neke nove poslovne prilike, a prognozu vremena iselio je veliki zagrebački potres. Nekim institucijama za odgovore građanima i dalje treba godina dana, a prognoze koje danas nosite u mobitelima pogađaju, pardon imaju statističku točnost od 85 % za svaku točku na Zemlji, i to za sedmi dan prognoze. A prognoza je još uvijek nezahvalan posao.
Vijesti.hr
