Fotografija na kojoj nakon potresa na nosilima zagrljeni leže otac i sin obišla je svijet. Maja Spoja, majka četverogodišnjeg dječaka kaže da je doživjela najgore i najtraumatičnije trenutke u životu
“Mi smo se vozili mama. Onda je ona zgrada pala na naš auto. Tata je skočio na mene, ja sam plakao. Jako. Tata je vikao:” Upomoć! Upomoć! Onda su došli ljudi, oni su nas iskopali. Tata je vikao: “Prvo dijete, prvo dijete!” Ja sam plakao, a onda su i tatu izvukli van”.
‘Najgori trenuci u životu’
Tim je riječima četverogodišnji Leon prepričao svojoj majci Maji trenutke razornog potresa u Petrinji koji ga je s ocem Josipom zarobio u automobilu, piše 24sata. On je onaj uplakani dječak na nosilima u očevom zagrljaju na fotografiji koja je obišla svijet. Njegova majka Maja Spoja tog 29. prosinca doživjela je najgore i najtraumatičnije trenutke u životu. Nakon razornog potresa 6,2 po Richteru par sati nije znala što joj je s mužem i sinom.
“Mi živimo na izlazu iz Petrinje. Dan nakon prvog potresa u Petrinji, za koji smo mislili da je jak, još smo bili potreseni. U tom prvom potresu nam se zaokrenuo dimnjak i suprug ga je išao popraviti. Budući da se pomaknula i antena i nestalo je signala za Leonove crtiće, suprug je rekao da ide do grada po nešto da pritegne antenu. Rekao je da je lijep dan i da će povesti Leona. Napomenula sam im da požure kući i da se ne zadržavaju. To je bilo deset minuta prije potresa.
Oni su otišli, a kad je zatreslo, bila sam u kući. Došla sam do štoka koji dijeli hodnik i dnevni boravak. Bacilo me na pod. Ljudi kažu da je trajalo 20 sekundi, meni se činilo da je trajalo godinama. Ormar u hodniku je pao i zapriječio mi put do ulaznih vrata. Prvo sam pomislila: Dobro, gotovo je. A odmah nakon toga upitala sam se gdje su mi dijete i suprug”, prisjeća se Maja i priznaje da je ovo prva noć da je odspavala duže od pet minuta.
Vani je čula vriskove i plač ljudi. Uzela je samo mobitel. Ostale stvari ostale su zarobljene ispod ormara kojeg nije mogla pomaknuti. Ni sama ne zna kako se uspjela preko njega probiti do ulaznih vrata.
‘Uplakani ljudi oko mene, a supruga i sina nigdje’
“Istrčala sam na dvorište bosa, u kratkim rukavima. Susjedi su odmah priskočili, dali mi jaknu i papuče i pitali gdje su Leon i Josip. Mahnito sam zvala. Nikoga nisam mogla dobiti. Mi u tom trenutku uopće nismo znali na što liči centar Petrinje. Oko sebe sam vidjela uplakane ljude, urušene dimnjake i krovove. Nakon četrdesetak minuta ljudi su se uspjeli probiti do nas. Rekli su nam da se centar Petrinje urušio, da su ljudi pod ruševinama i da ima ozlijeđenih. Ja sam i dalje mahnito zvala. Josipov mobitel zvoni i ne javlja se. Zvala sam ga milijun puta. Dobila sam njegove roditelje i rekli su mi da nisu kod njih.
Tek oko 13.30 Josip me nazvao s nepoznatog broja. Pitao me jesam li dobro i rekao da su u bolnici, da je Leon dobro, da on mora ići na pretrage te neka nazovem svoju mamu da dođe u bolnicu biti s Leonom dok ja ne dođem”, pripovijeda Maja.
Svekar ju je vozio do Siska i zbog popucale ceste jedva su se uspjeli probiti.
“Moji roditelji žive u Sisku i baki je u potresu ormarić pao na ruku, tako da su oni već bili na putu za bolnicu. A pred bolnicom kaos. I totalni kolaps. Nisam znala i imala koga što pitati. Ljudi na nosilima u kolicima.. Uletjela sam unutra. I tamo je bio kolaps. Bolnica je jako i stradala, evakuirali su ljude i slat će ih za Zagreb. Nekoga sam povukla za ruku i rekla da tražim Hodak Leona i Josipa, da su stradali u potresu. To je čula moja mama koja je bila na ulazu, došla je do mene i rekla da su tu, da su dobro i da ne plačem”, prisjetila se Maja za 24sata. Teško joj se stalno vraćati na to. Izbjegava gledati snimke razorene Petrinje i okolnih sela, posebice snimku na kojoj su njezin sin i suprug netom izvučeni iz smrskanog auta.
“Zagrlila sam i izljubila sina. Bio je jako uplakan i ustrašen. Rekao mi je: “Od neke tete dobio sam dvije čokoladice, ali sam još uvijek plakao”. Žalio mi se da ga boli trbuh i ruka, a priključili su ga na infuziju da se malo oporavi i da ne dehidrira od šoka. Poslali su nas u Klaićevu na daljnje pretrage, ali u osobnom vozilu. U Zagreb nas je dovezao svekar, rendgen je pokazao da Leon, srećom nije ništa slomio. Josip je u KBC Zagreb, slomio je osam rebara, i srećom nema oštećenja organa i glave. To je čudo. Pokušavam ne gledati nikakve snimke potresa, jer mi odmah kroz glavu prođe što je moglo biti. Pogotovo kad vidim smrskani auto. Nitko nikada ne bi rekao da bi netko iz tog auta mogao izaći živ. To je čudo i taj 29. prosinac im je novi rođendan”, kaže Maja.
‘Ljudi su me oduševili količinom dobrote i pomoći’
Sa sinom se smjestila u Zagrebu kod rodbine, ne zna na koliko dugo jer ne zna koliko će suprug još biti u bolnici.
“Bez obzira na to kako se osjećam i što osjećam, moje dijete i dalje ima četiri godine. I dalje ga treba animirati i provoditi vrijeme s njim. A ja ne mogu biti dobra mama ako psihički nisam dobro. On je još uvijek mali, poremećeni su mu uobičajeni rituali i cijela je situacija drugačija. Ali je dobro. Spava noću. Ne plače u snu. Juri 200 na sat, čuje se i vidi s tatom putem videopoziva i mislim da će zaista biti u redu kada Josipa otpuste iz bolnice”.
U njihovoj obiteljskoj kući u Petrinji sve je popadalo, namještaj je slomljen, a dnevna i dječja soba nisu u funkciji. No, Maja kaže kako to nije važno, već da je najbitnije da su joj dijete i suprug u redu.
“Ljudi su me oduševili količinom dobrote i pomoći. Sinoć smo se čuli s Enom Šarac, dirnuta sam jer ni nju život nije mazio, a odlučila je svom silom pokloniti Leonu PlayStation. Nadam se da ću joj se danas-sutra odužiti na neki drugi način. Novi auto smo riješili, ljudi su nazvali mog svekra i donirali nam auto. Zahvaljujem svima koji zovu i nude auto, ali sigurno mnoštvo ljudi u Petrinji i okolici treba automobil”, zaključila je.
Danas.hr/Net.hr
