Prije svega želim svakome tko čita ove retke poslati jedan virtualni poljubac. Svima vama koji živite ili pokušavate živjeti pozitivno, radosno, ispravno… trebalo bi dati medalju.
Piše: Anita Ratkić Šošić
Pored vojski ozlojeđenih, vaši osmijesi i dobra volja su pravi svjetionici. Ne dajte se! Mi to možemo! Znajte da je sve u vašim rukama, i da možete kreirati vlastitu stvarnost, kroz misli, djela, ali najviše kroz vlastiti osjećaj koji će tako snažno zračiti i privući nam baš ono što želimo i što nam treba. Ukratko, želim vam da ste sretni! To možete biti jedino kad ste ono tko jeste. Ne borite se protiv toga, prihvatite to i budite unikatni, posebni, svoji, i kroz samo svoje naočale gledajte svijet.
Zamislite da se David Bowie bojao biti ekstravagantan i originalan, da je Steve Jobs pristajao na smanjenje kriterija kad je stvarao nove dizajne, da je Majka Tereza umjesto otvaranja još jedne škole izabrala udobnost lagodnog starenja… Ta iskra je ono univerzalno dobro koje je u svima nama isto, uvijek ispravno, ali opet za svakog posebno, kreativno, divno i drugačije. Zamislite da ugasite tu iskru koja vas pokreće! Što vas tada gura naprijed? Obaveze? Odgovornost? U redu… A radost? Kakav je to život?
I zato ne mogu dovoljno istaknuti koliko je važno prihvatiti sebe onakvog kakav jesi, i živjeti kroz takvog sebe. Svatko od nas ima neku unikatnu prizmu kroz koju gleda, i kroz koju kreira svijet. Ako bismo svi željeli biti „isti“ i uklopiti se, time uklanjamo iz svijeta onaj najbolji dio sebe, a samome sebi uskraćujemo živjeti radosno.
Ono što želim podijeliti s vama je jedan poseban trenutak, koji je meni doslovno promijenio život. Radi se o trenutku kad sam prvi put reagirala i vibrirala drugačije nego inače! Break the f** pattern! 😉
Znate onaj period života kada doma imaš bebu, kojoj su na raspolaganju sva tvoja pažnja, vrijeme, fizički i psihički resursi? I u tome nalaziš novi smisao i novu sreću, otkrivaš neki novi život, ali istovremeno priželjkuješ 5 minuta za sebe. I u tom otkrivanju sebe u toj novoj ulozi, poželiš nešto promijeniti, kako bi u toj novoj životnoj ulozi bio cool, bio svoj, bio sretan?
I tako sam ja unijela tu malu (drastičnu) promjenu i ošišala sam dugu kosu na (skroz) kratko. Wao, sjećam se tog osjećaja, kako sam si bila cool. Znate ono kad misliš: „Obožavam svoju novu frizuru, tako mi lijepo stoji, daje mi toliko potrebno samopouzdanje“. Ha-ha. Smiješne smo mi žene. 😉
I sretnem šogorovog kuma na benzinskoj. I kaže on meni: „Ajme, dugo te nisam vidio. Ma, vidi je. Pa ti super izgledaš. Sjajiš.“ I pogleda me onako ispitivački i ponovi: „Sjajiš! Ali stvarno sjajiš, baš ono. Vidi!“ I ja ga gledam i mislim si: „Ovaj je spaljen“. Ali znam da je dobrica, i krenem dalje svojim putem.
I zove mene najdraža sisterica i kaže: „Joj , seko! Sreo te kum i kaže da je ostao u šoku kako ti je kosa kratka, i koliko je svijetla. Da je toliko svijetla da sjajiš i blještiš.“. I ja sam tad doživjela (doslovno) prosvjetljenje. Rekla sam joj: „Ajme, seko. Stvarno me nije briga. Meni je moja frizura super!“. Ali, ljudi! Ja sam se tako zaista i osjećala. Prvi put u životu me nije bilo briga što netko drugi misli. Otkrivši kako je to sjajan osjećaj, zaklela sam se sama sebi da ću tako pokušavati živjeti uvijek.
I zato nosite svoje kose kako želite. Prilagodite se normama koje vas vesele, ostale prihvatite ili izaberite druge koje vam bolje odgovaraju. Budite ono što jeste. Ako s nečim niste zadovoljni, prvo prihvatite da niste zadovoljni, zatim probajte iskoristiti maksimum iz postojeće situacije i zacrtajte si što to točno želite. I ne odustajte! Budite to što jeste.
Dosta je klonova, pritisaka, osuđivanja, predrasuda, ispranih mozgova, loših sadržaja, slijeđenja mase. Održimo i podržimo vlastitu iskru, svatko ono svoju koju ima i koja ga čini posebnim, radosnim i koja ga nosi u životu. Recite sami sebi, pa onda i drugima da vas nije briga što oni misle. I osjetite kako je to dobro! Kako vam daje snagu i onaj dobar, dobar osjećaj.
Ljubi vas iskričava Anita.
