Docent doktor Krunoslav Capak istaknuti je član Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.
Ugledni liječnik, fin, miran i staložen, energičan. Liječnik i znanstvenik. Supruga mu je inženjerka zračnog prometa. Imaju tri kćeri. Jedna je liječnica. Obitelj je stara zagrebačka, već 450 godina žive u Šestinama. Ravnatelj je Hrvatskog zavoda za javno zdravlje, piše Jutarnji list
Upravo je prošlo godinu dana od prvog slučaja pojave covida-19 u Hrvatskoj…
– Prvi slučaj u Hrvatskoj imali smo 25. veljače 2020. Bio je to povratnik s nogometne utakmice u Milanu. Naš čovjek. Imao je simptome i javio se sam u Zaraznu bolnicu. Nakon toga, do danas imali smo oko 239.254 dijagnosticiranih zaraženih. Danas je 27. veljače 2021…
Je li taj prvi preživio?
– Je.
Svi vi u Stožeru tada ste bili heroji nacije…
– Samo na početku. No, ubrzo su krenuli napadi na nas, na našu dosljednost i strogost. U studenom 2020. imali smo više od 4000 oboljelih dnevno. Popunili smo gotovo sve bolnice u Hrvatskoj. Upotrijebili sve respiratore koje smo tada imali. Bilo je oko 80, 90 umrlih dnevno od tog virusa. Nastao je strašan pritisak da mjere moramo pojačati. Pojačali smo ih. A, čim je trend zaraza počeo opadati, narod je tražio da se stroge mjere ublaže.
Mi smo popuštali mjere postupno. Ako bismo to učinili naglo – stvorili bismo kaos. Kaos je ipak nastao u studenome. Približavao se Božić… Nova godina, blagdani. Ljudi su željeli slaviti, falili su zagrljaji, poljupci, kuhano vino… A, virus je vrebao. Stožer je pobornik odluke da se kontinuirano prati i odlučuje treba li što popustiti ili ne. Jedini cilj takvih odluka je – zdravlje i život ljudi. Morali smo smanjiti mobilnost naroda, smanjiti broj kontakata, to smo mi epidemiolozi rekli.
Potom su Stožer i Vlada trebali odlučiti konkretno o određenom balansu između gospodarskih i društvenih i svi ostalih djelatnosti. Trebalo je smanjiti broj kontakata među ljudima. Ako im država ne može nadoknaditi ono što gube ne radeći, onda ih treba pustiti da rade, ali u epidemiološkom okviru koji bi činio rizik – manjim.
Pojavio se sad novi soj tog virusa…
– Da. Ima novih sojeva. Istovremeno nemamo dovoljno cjepiva. Europska unija je sklopila ugovore, ali nisu sva naručena cjepiva stigla.
Zašto?
– Farmaceutska industrija nas je sve prevarila. Prve, najvažnije, očekivane doze cjepiva su očito prodali nekome drugome. To je priznala i predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Rekla je da je Unija previše vjerovala farmaceutskim industrijama.
Ugovori Unije i farmaceuta su potpisani, ali cjepivo nije stiglo u obećanoj količini. Dobili smo samo 16.800 doza Moderne… a naručili smo milijun doza! Pfizer smo dobili 100.000 do sada. Astra Zenece oko 40.000. Sve skupa tek nešto više od 200.000 doza. A, i to je kasnilo.
Koliko je ukupno ljudi umrlo od posljedica tog virusa? U svijetu i posebno u Hrvatskoj?
– U svijetu 2,5 milijuna, u Hrvatskoj malo više od pet tisuća ljudi. U godinu dana.
Koliko je kod nas umiralo ljudi, prosječno godišnje, prije tog virusa?
– Prije pandemije u prosjeku oko 52 tisuće ljudi godišnje. To je oko tisuću tjedno, ili oko 140 ljudi dnevno. To je bilo normalno. Više ljudi umire zimi nego ljeti. Imali smo višak smrti u listopadu, studenom i prosincu zbog covida- 19. Tako da je bilo oko 56 tisuća umrlih u posljednjih godinu dana.
To je ukupan godišnji broj s turistima, gostima i svim onima koji ne žive u Hrvatskoj. To je na sreću umjeren broj. Ipak, ostat će taj višak smrtnosti. Mislim da smo dobro vodili tu zdravstvenu katastrofu. Ne hvalim Stožer, to je činjenica.
Kako ste vi proveli posljednju godinu? Najteže je bilo prije Božića?
– Da i ne. Bilo je puno teških situacija, posebno za nas epidemiologe.
Jeste li uopće očekivali da će se nešto takvo dogoditi?
– Ne, nismo. Mi epidemiolozi znamo da se ponekad mogu pojaviti velike epidemije. Naročito epidemije gripe. Imali smo epidemije SARS-a i MERS-a, pa ebolu, koja nije došla do nas.
Vi ste liječnik, specijalist epidemiologije?
– Točno… i subspecijalist zdravstvene ekologije. Bavio sam se u svojoj karijeri – utjecajem okoliša na zdravlje. A sad već petnaest godina radim u upravi Hrvatskog zavoda za javno zdravlje. Posljednjih pet godina sam ravnatelj Zavoda.
