Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel odaslao je medijima priopćenje koje donosi “ispravak informacija koje su danas iznesene na konferenciji za medije koju je održala Udruga Građani prije svega, a na kojoj je tvrtka „Grubišić & partneri“ prezentirala analizu stanja gradskih financija”.
Priopćenje gradonačelnika Obersnela prenosimo u cijelosti:
“Danas je Udruga iz Rijeke koja podržava kandidaturu Davora Štimca za gradonačelnika Rijeke održala prezentaciju „analize stanja gradskih financija“ koju je za njih i njihovog kandidata Štimca izradila zagrebačka tvrtka „Grubišić & partneri“.
Netočan podatak o „dugu“ Grada Rijeke
Gospodin Grubišić je izanalizirao da je dug Grada Rijeke 241 milijun kuna i da bi trebalo 6 godina da se taj dug otplati. Podatak je netočan. Dospjele obaveze Grada Rijeke (dakle, dug) na dan 30.4.2021. iznosi 74.7 milijuna kuna. Ukupno stanje obaveza Grada je 451.8 milijuna kuna od čega su dospjele spomenutih 74.7 milijuna kuna ili 16,5% ukupnih obaveza, a nedospjele (dakle, dugoročni krediti koji dospijevaju na naplatu do 2036.godine) iznose 377.1 milijun kuna.
Nije nikakvo spektakularno otkriće da će se krediti otplaćivati u roku u kojem su ugovoreni. A taj rok nije 6 nego 16 godina. Svi su ovi podaci javno dostupni u godišnjim i polugodišnjim izvješćima gradskog proračuna koji se dostavljaju Ministarstvu financija i objavljuju na gradskom portalu, kao i u izvješćima koja se tromjesečno dostavljaju FINA-i. Ne vidim zašto je bila potrebna posebna „stručna“ analiza koja je pritom čak polučila pogrešne podatke i o stanju obaveza i o razdoblju otplate.
Kruške i jabuke za friziranje podataka
Nadalje, nemoguće je „konsolidirati“ komunalna odnosno trgovačka društva i proračun Grada jer Zakon o proračunu uopće ne predviđa takvo vođenje i prikazivanje financija. U konsolidiranom proračunu Grada nalaze se tzv. korisnici proračuna (ustanove, mjesni odbori, vijeća nacionalnih manjina i sl), a komunalna odnosno trgovačka društva Grada Rijeke ne ovise o gradskom proračunu, osim Autotroleja tj. javnog gradskog prijevoza koji se subvencionira u svim gradovima. Iz objavljenih godišnjih izvještaja odnosno završnih računa komunalnih i trgovačkih društava u većinskom vlasništvu Grada, vidljivo je da posluju s dobiti i uredno podmiruju svoje obaveze, uključivo i kredite u predviđenim rokovima. Teza pak o prezaduženosti Grada Rijeke je neistinita jer se Grad može zadužiti samo uz suglasnost Ministarstva financija i to u okviru zakonom definiranog iznosa.
Stoga „spajanje“ ovih obaveza predstavlja miješanje krušaka i jabuka i u ozbiljnoj financijskoj analizi to ne bi bilo moguće. Ali evidentno je da ovo nije ozbiljna nego frizirana analiza.
Rokovi plaćanja
Netočno je u analizi iznesen i podatak o prosječnim rokovima u kojima Grad Rijeka plaća svoje obaveze. Prosječan rok plaćanja ne iznosi ni 122 ni 167 dana, jer bi to značilo da Grad kasni preko 100 dana u plaćanjima. Prosječan rok kašnjenja plaćanja prema dobavljačima u prva četiri mjeseca ove godine je 25 dana.
Neprihvatljiva rješenja koja nudi financijski savjetnik Davora Štimca
Stavimo li na stranu pogrešne brojke koje je ova „stručna“ analiza danas donijela riječkoj javnosti, jer brojke su egzaktne pa ih je lako ispraviti, ostaje nekoliko puno težih momenata današnje prezentacije „stanja gradskih financija“ i molim sve građane Rijeke da na te momente obrate posebnu pažnju.
Andrej Grubišić u svojim je izjavama, govoreći o otplati kreditnog zaduženja Grada, insinuirao prodaju objekata javne namjene koje je Grad Rijeka izgradio jer ti objekti ne generiraju sami svojim postojanjem otplatu kredita. To je besmislen prijedlog. Jer Grad Rijeka u svojoj nadležnosti nema samo komercijalne aktivnosti i sadržaje niti bi ikada smio djelovati samo po tim principima. To su opasni principi jer dugoročno gledano takvi će savjetodavci predložiti da se iz proračuna prestanu financirati vrtići i škole (jer proračun ne zarađuje od obrazovne djelatnosti), da se prestane izdvajati za socijalni program (jer socijalno ugroženi građani ne donose prihode u proračun) i sl. A povezano sa svime time, nameće se pitanje – tko bi trebao graditi vrtiće, muzeje, sportske dvorane i sl.? Da li privatni kapital i privatni poduzetnici koji će onda skupo naplaćivati korištenje ovih objekata?
Nadalje, Grubišić predlaže i privatizaciju komunalnih usluga jer tvrdi da će tržište samo bolje regulirati komunalne usluge no što su one regulirane sada. Privatizacija komunalnih usluga u nekim djelatnostima čak i po zakonu nije moguća, što bi ozbiljan analitičar trebao znati. No, još važnije – privatizacija komunalnih usluga ujedno ostavlja građane na vjetrometini po pitanju cijena i kvalitete komunalnih usluga. Ako će slobodno tržište jedino i samo diktirati cijene i standard onoga što nam je nužna potreba u urbanoj sredini (voda, odvodnja, odvoz otpada, javni prijevoz i sl.) za čas ćemo doći do toga da potražnja diktira nemilosrdnu cijenu.
No, to je tipični libertarijanski pristup, miljama daleko od načina života koji njegujemo u Rijeci. Ovdje nije sve na prodaju i ovdje je javno dobro, zajedničko dobro, na većoj cijeni no što se nadaju Grubišić i Štimac.
Konzervativac, libertarijanac, gost Bujice i Željke Markić
Nakon osvrta na ovu današnju analizu stanja gradskih financija i demantiranja iznesenih podataka, zanimljivim smatram primijetiti još nekoliko činjenica s kojima Riječani i Riječanke, s obzirom na nadolazeće izbore, moraju biti upoznati.
Za početak se nameće pitanje kako to da je, pored tolikih stručnjaka iz Rijeke kojima se kandidat Štimac okružio i za koje kaže da su dio njegova tima, za posao „analize stanja gradskih financija“ odlučio angažirati tvrtku iz Zagreba? No, recimo da nije bitno odakle su stručnjaci, sve dok su stručnjaci.
Ipak, „stručnost“ vodećeg partnera ove tvrtke, Andreja Grubišića, riječkoj bi javnosti trebala biti rasvijetljena kroz nekoliko činjenica kako bi bilo jasno čije i kakve stavove poštuje kandidat Štimac, odnosno kome je spreman dati povjerenje u analiziranju i planiranju gradskih financija.
Andrej Grubišić je financijski analitičar koji je, primjerice, 2018. godine, kada se Rijeka borila za opstanak brodogradilišta „3. maj“, javno tvrdio da treba zatvoriti škverove jer brodogradnja nije nacionalni interes. (https://www.glasistre.hr/pula/zatvoriti-skverove-brodogradnja-nije-nacionalni-interes-jer-nacija-od-toga-nema-koristi-568897).
Isti gospodin čest je medijski gost u društvu s notornom Željkom Markić pa je tako prošle godine s njom i Zlatkom Hasanbegovićem gostovao u emisiji Velimira Bujanca „Bujica“ i ondje tvrdio da je financiranje udruga civilnog sektora javnim novcem – „prisilno“ te da je pitanje koliko su udruge uopće korisne. U tom gostovanju jasno je dao do znanja da opravdanim smatra da se javnim novcem financira policija, vojska i sudstvo, ali ne i udruge civilnog sektora. Naravno, osim Bujanca, ove njegove stavove redovno prenosi portal udruge U ime obitelji – narod.hr (https://narod.hr/hrvatska/video-dr-zeljka-markic-u-bujici-prvi-cilj-stozera-bio-je-sprijeciti-kolaps-zdravstvenog-sustava-i-u-tome-su-uspjeli)
U studenom prošle godine, dok smo u Rijeci planirali i donosili nove mjere pomoći poduzetničkom sektoru, ali i drugim djelatnostima koje je teška COVID kriza 2020. snažno udarila, Andrej Grubišić gostovao je u emisiji „55 minuta kod Željke Markić“ koja je kao video podcast dostupna na You Tube kanalu istog naziva. Ondje možemo doznati da je Andrej Grubišić sa Željkom Markić na „ti“, a sam je sebe predstavio kao „konzervativca“ i „libertarijanca“ (https://youtu.be/fol1pYw-BSI?t=468). Tko ima strpljenja pogledati cijelu emisiju, doznat će da Andrej Grubišić ne priznaje ili bar ne smatra bitnima vrijednosti solidarnosti, demokracije i predstavničkog odlučivanja. Javne uprave, uključivo ukupnu državu i njen ustroj, on vidi kao nametnutog „posrednika“ u upravljanju financijama. Ukinuo bi solidarnu mirovinsku štednju (no nije objasnio odakle bi se nakon njena ukidanja isplaćivale ionako skromne mirovine današnjih umirovljenika). Ali tu priča ne staje. Zagovarajući svoj sustav vrijednosti, Andrej Grubišić nedvosmisleno se obrušava i na zdravstvo i na obrazovanje pa i za ova područja tvrdi da ne bi trebala biti javna, odnosno da bi ih trebalo staviti na tržište u većem dijelu.
U travnju prošle godine Andrej Grubišić je (uz vrlo zanimljiv pozdrav na samom početku emisije), gostovao i na Laudato TV, također kanalu dostupnom na You Tube-u (https://youtu.be/diAp6zp_r9U), gdje je kao financijski stručnjak govorio o mogućim financijskim posljedicama COVID 19 krize. Ondje je posebno istaknuo vrijednost katoličke molitve u nošenju s krizom, a na katolike je i posebno apelirao tražeći da zadrže poduzetnički i „fajterski“ duh i ne očekuju da će im probleme izazvane epidemijom rješavati država ili javni sektor. Iz ovoga je više nego jasno što Andrej Grubišić može misliti o mjerama pomoći koje je poduzetnicima pružio Grad Rijeka i Vlada RH u prošlogodišnjoj krizi. A ujedno je jasno i da ih u istoj situaciji gospodin Grubišić ne bi pružio, odnosno tako bi savjetovao svog gradonačelničkog kandidata Štimca. „Slobodno“ tržište, „slobodno“ preživljavanje i „slobodna“ propast – tako izgleda društveno uređenje koje zagovara Andrej Grubišić. Gradonačelnički kandidat Davor Štimac dao mu je povjerenje da za potrebe izbora analizira riječke gradske financije i predloži kako ih unaprijediti.
Često nije samo bitno što se govori, nego je bitno i tko govori.
Maske su pale
Danas je „nezavisni“ kandidat za gradonačelnika Davor Štimac, na stol iznio vrlo specifične karte koje mnogo govore o svemu onome o čemu se do sada mudro nije želio izjašnjavati. Koliko god podaci ove današnje analize bili netočni, drago mi je da se ona dogodila – jer s njom su spale mnoge maske s mnogih lica. Vjerujem da je sada više nego jasno u kojem smjeru i na koji način, uz kakve savjetnike, kandidat za gradonačelnika Štimac misli voditi grad.”m priopćio je Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke.
